48 sekundi Bakira Izetbegovića u prilog Zgodićevoj “Političkoj zoologiji”

5142

Koliko je vladajuća kasta sebi umislila da je nedodirljiva i da je iznad svega u državi najbolje pokazuje kratki video, od nepunih minut, na kojem se čuje (i vidi) kako Bakir Izetbegović svima govori kako su glupi, manje vrijedni, beznačajni, samo zato što nisu u SDA.

Izetbegović je prekjučer davao izjave za novinare nakon sjednice Kolegija SDA.

“Ma bit će afera, bit će korupcije… Gdje god ima vlasti, dešavat će se te stvari, rješavat će se te stvari. Bit će odstranjeni oni koji prave probleme”.

Pa nisu odstranjeni…

“Kako nisu odstranjeni? Ko nije odstranjen?”

Šta je sa Sarajlićem, on je ostao u SDA?

“Gospodin Sarajlić je ugasio vlastitu karijeru.”

Ali je u stranci?

“A tamo gdje je izabran od strane naroda, neće ga stranka odstraniti. On je dva puta teško ranjavan braneći svoj narod, svoju zemlju.”

Ranjavan je i čovjek koji je skupljao drva, pa je bio u zatvoru.

“Pa šta je s čovjekom s drvima?”

Pa bio je u zatvoru.

“Ja i?”

Šta ja i? Kakav je to odgovor? Čovjek je bio ranjavan i bio je u Armiji BiH i bio je u zatvoru.

“Je li izabran u Parlament? Gospodin Sarajlić je izabran od strane naroda u Parlament”.

Iako je Izetbegovićev razgovor s novinarima trajao duže, u ovih 48 sekundi pokazuje suštinu svog političkog bivstvovanja.

U svojoj knjizi “Politička zoologija”, ugledni profesor Esad Zgodić secira vrste politika i političkih elita i raspoređuje ih po “naravi” ili bolje rečeno “karakteru” određenih životinja.

Tako se pojavljuju politički miševi, lije, vukovi, skakavci, jastrebovi…

Izetbegović bi se mogao svrstati u dio koji govori o političkom diskursu konja odnosno jahanja.

Citirat ćemo dio iz Zgodićeve knjige:

“…Politička zoologija treba da proučava i ulogu figure konja u zoomorfnim teorijama politike i, posebno, u podukama umjetnosti vladanja što se oblikuju unutar političkog mišljenja koje upotrebljava diskurs zoomorfizma. Tu se, u tim podukama ili tom nauku, zapravo, fugura konja pojavljuje u kontekstu shvatanja ili tumačenja umijeća vladavine kao umijeća jahanja ljudi, podanika, građana i cijelih naroda”, piše Zgodić, pa nastavlja:

“…Riječ je o onom mišljenju koje instruira vladare vještinama sticanja, očuvanja i reprodukcije vlasti. U tom instruiranju sudjelujemo, uzmimo, i Le Bon: svoju psihologiju masa shvata i kao izvorište umijeća vladanja. Zasnivat će ta umijeća i na uvidima u prirodu mase i ponašanja ljudi u masama. A on misli ‘…da čim se živa bića okupe u izvjesnom broju, svejedno da li je riječ o krdu životinja ili gomili ljudi, ona se instiktivno potčinjavaju autoritetu predvodnika… Masa je poslušno krdo koje ne može da živi bez gospodara'”…