Opsesija Vladimiraq Putina obnovom nekadašnje sovjetske globalne moći mnogim je modernim psihoanalitičarima itekako logična: kao bivši KGB-ovac formatiran u vremenu Hladnog rata, danas 70-godišnji šef Ruske Federacije uglavnom rezonira u mentalnim obrascima usvojenima u mladosti.
Kad su ruske jedinice 2014. okupirale ukrajinski poluotok Krim, njemačka kancelarka Angela Merkel prva je od državnika sa Zapada o tom nasilnom otimanju tuđeg teritorija pokušala razgovarati s Putinom.
Merkel se povjerila Obami
O svome iskustvu naknadno se povjerila prvom čovjeku Sjedinjenih Američkih Država Baracku Obami, kazavši mu kako je Putin u posve drugom svijetu i da baštini paranoidni pogled na stvarnost, objavio je Radio Slobodna Europa.
Samo osam godina kasnije, Evropa se suočila s mogućnošću najveće vojne invazije nakon Normandije i "Dana D".
Zapadni zvaničnici, obavještajci i analitičari smatraju da Vladimir Putin posljednjih godina, što je naročito pojačano u razdoblju pandemijske izolacije, političke poteze kreira u konzultacijama s tek nekoliko sebi sličnih, krajnje nepovjerljivih, nostalgičnih i vrlo konspirativnih ljudi.
Putinov Politbiro trenutno navodno čine sekretar Vijeća sigurnosti Nikolaj Patrušev (također bivši KGB-ovac), direktor Federalne službe sigurnosti (FSB-a) Aleksandar Bortnikov (isto KGB, završio Akademiju Dzerdzinski), ministar odbrane Sergej Šojgu, šef Vanjske obavještajne službe (SVR-a) Sergej Nariškin (bivši KGB-ovac) i predsjednik ruskog federalnog Istražnog odbora Aleksandar Bastrikin (Putinov kolega iz studentskih dana).
Nimalo slučajno, ovih pet "vitezova" u svojim rukama drže gotovo sve ruske poluge oružane i represivne moći, koju jednako čvrsto i zagovaraju.
Radikalna čistka
Ruska politička analitičarka Tatjana Stanovaja iz moskovskog ogranka Carnegie Centra elitnu grupaciju moćnika oko Putina naziva „zaštitnicima“.
Ona primjećuje kako od početka pandemije oni kroz svoje urotničke teorije, ali i epidemiološko-izolacijske mehanizme, imaju sve veći utjecaj na Putina pa iz njegovoga bliskog kruga polako ispadaju svi koji ne baštine sličan im svjetonazor.
U istom je razdoblju primjetno i Putinovo sve veće razočaranje Zapadom. Ministar odbrane Šojgu je u ovoj skupini jedan od rijetkih Putinovih bliskih prijatelja.
Netom nakon dolaska na vlast 1999. Putin je imao dosta šaren i širok krug suradnika i savjetnika, od liberala pa do bivših kolega iz sovjetskih tajnih službi.
Redove je radikalno pročistio nakon 2012. i masovnih protesta protiv svoje vlasti, profilirajući se potom sve više kao "konzervativac i rival dekadentnom zapadnjačkom sistemu".
I ukrajinski ustanak protiv proruske vlasti Viktora Janukoviča tumačio je isključivo kao '"zapadnjačku kuhinju", nakon čega je i zauzeo Krim i uz pomoć proruskih separatista zaposjeo istočne ukrajinske pokrajine.
Povećali moć
U međuvremenu, postao je još isključiviji, ili su ga "zaštitnici" odlučili zaštititi od svih drugih kako bi povećali svoju moć i dvorski utjecaj.
Putinovo puno povjerenje, kako se špekulira, više ne uživaju čak ni bivši ministar obrane Sergej Ivanov, njegov blizak prijatelj još iz školskih dana, kao ni bivši predsjednik Dmitrij Medvedev, s kojim se svojedobno rotirao na premijersko-predsjedničkim funkcijama.
Mnogo zapadnih analitičara sklono je zaključku da Putina, a time i budućnost Ukrajine i Evrope, trenutno u šaci drži 'pet vrlo konzervativnih ruskih "jastrebova". To su, ipak, prilično paušalne i izdaleka kreirane ocjene, jer niko pouzdano ne može proniknuti u skrivene mehanizme donošenja odluka i kreiranja utjecaja na samoga "cara" unutar zidina Kremlja.
