Filipinska porodica Marcos, čiji je brutalni i represivni režim čak tri decenije vladao u toj ostrvskoj državi, vratila se natrag na vlast. Sin pokojnog diktatora i kleptokrate Ferdinanda Marcosa, Ferdinand mlađi (među narodom poznat i kao Bongbong), premoćno je pobijedio na predsjedničkim izborima i na čelu će države zamijeniti populistu Rodriga Dutertea.
Obrazovani i prozapadni Filipinci, kao i brojni građani koji se sjećaju zatvaranja, mučenja i ubijanja koji su obilježili vladavinu Ferdinanda starijeg, ostali su zatečeni masovnom popularnošću diktatorovog sina, koji je dobio dvostruko više glasova od svoje protukandidatkinje, liberalne sadašnje potpredsjednice Leni Robredo. U još jednom zaokretu Filipina prema nacionalizmu i autoritarizmu, Robredo će na mjestu potpredsjednice najvjerovatnije naslijediti Sara Duterte Carpio, kćerku odlazećeg predsjednika.
"Uložit ćemo u trgovine s cipelama", šala je s kojom se brojni umjereni Filipinci sada pokušavaju pomiriti s rezultatima izbora. Bongbongova majka Imelda Marcos, bivša misica koja je zajedno s pokojnim Ferdinandom vladala Filipinima u takozvanoj "bračnoj diktaturi", bila je ozloglašena po svojoj ljubavi spram dizajnerskih cipela, te je državnim novcem često putovala u inozemstvo kako bi obogatila svoju kolekciju od preko 3.000 pari.
Pokojni Ferdinand izabran je za predsjednika Filipina 1965., no diktatorom je postao tek 1972., pred istek drugog predsjedničkog mandata, kada je proglasio vanredno stanje u cijeloj zemlji. Suspendirao je rad parlamenta, izmijenio ustav, ušutkao medije i pokrenuo brutalnu kampanju suzbijanja političkih protivnika, muslimana, komunista i običnih građana, prenosi Jutarnji.
Prema podacima koje je prikupio Amnesty International, za njegove vladavine zatvoreno je 70.000 Filipinaca, 34.000 je mučeno, a najmanje 3.240 je ubijeno. Dok je većina građana živjela u potpunom siromaštvu, porodica Marcos prisvojila je oko 10 milijardi dolara državnog novca, od čega je tek oko trećine vraćeno Filipinima.
Nakon ubistva opozicijskog čelnika Benigna Aquina 1983. pokrenut je val nezadovoljstva koji je doveo do jačanja opozicije na izborima 1984., kada se i američki predsjednik Ronald Reagan počeo distancirati od porodice Marcos, koja je do tada vladala uz izdašnu američku finansijsku pomoć.
Uz popularnost u slobodnom padu, Marcos je 1986. raspisao izvanredne izbore na kojima je proglasio pobjedu, no optužbe za golemu izbornu prevaru dovele su do masovnih protesta u kojima se tražila njegova smjena. Mnogi oficiri odbili su pucati na narod i okrenuli su se protiv diktatora, te se većina vojske na kraju postavila uz oporbu. Marcos i Imelda tada su zajedno s troje djece pobjegli na Havaje, dok je u Filipinima na vlast došla Corazon Aquino, udovica ubijenog opozicionog čelnika. Mladi Bongbong imao je 27 godina i obnašao je dužnost guvernera pokrajine Ilocos Norte.
Ferdinand stariji preminuo je na Havajima tri godine kasnije, a Aquino je porodici dopustila da se vrate u državu kako bi pred sudovima odgovarali za poreznu prevaru i krađu državnog novca. Imelda se s djecom vratila 1991., i porodica se brzo vratila u politiku. Imelda i Bongbong nekoliko su puta izabrani u zastupnički dom i u senat Filipina, a Ferdinand mlađi je odslužio i još tri uzastopna mandata kao guverner Ilocos Nortea.
Analitičari ističu kako je porodicu svoju nezakonito stečenu imovinu počela masovno koristiti kako bi manipulirala javnim mnijenjem, te je od 2000. na dalje započela polagana ali temeljita kampanja historijskog revizionizma, koja je umanjivala zločine i brutalnost režima porodice Marcos, dok je istovremeno hvalila gospodarske uspjehe Ferdinanda starijeg.
Bongbongova kampanja lansirana je uz pomoć društvenih medija - Facebook je sveprisutan među Filipincima, i mobilni operateri nude besplatno korištenje te društvene mreže bez obzira na potrošnju podatkovnog prometa. Prema poznatoj strategiji populističkih političara diljem svijeta, Marcos mlađi iskoristio je Facebook kako bi ocrnio svoje suparnike, širio teorije zavjere i promicao bajke o "zlatnom dobu Filipina" dok je njegov otac bio na vlasti, a njegov je izborni slogan bio "uzdignimo se ponovno" - kopija republikanskog "učinimo Ameriku ponovno velikom".
Prema nobelovki Mariji Ressi, urednici filipinskog medija Rappler, Marcosova pobjeda trebala bi cijelom svijetu demonstrirati koliki je učinak dezinformacija na demokratiju. "On će odrediti budućnost ove zemlje, ali u isto vrijeme i njezinu prošlost," kazala je za CNN.
Izbor Bongbonga Marcosa za novog predsjednika ima i značajan utjecaj na geopolitiku Indo-pacifika. Filipini su tradicionalni bili jedan od ključnih američkih saveznika u regiji, a Sjedinjene Države jasno su dale do znanja da misle poštivati uzajamni odbrambeni savez u slučaju da kineski brodovi napadnu filipinske na području osporenih dijelova Južnog kineskog mora.
Dok je Duterte prešao preko kineskog svojatanja filipinskog teritorija bez previše pompe, te je započeo dobavljati oružje od Kine i Rusije, Marcos bi, vjeruje se, mogao otići i korak dalje i pokrenuti još bližu saradnju s Kinom u budućnosti.
