Bh.akademik Abdulah Sidarn na društvenim mrežama osvrnuo se na stari – novi problem, udžbeničku politiku u Bosni i Hercegovini, čije su “žrtve” kako on kaže na žalost učenici i njihovi roditelji.
Njegov status prenosimo u cijelosti:
"Pročitao sam sve udžbenike i čitanke književnosti i jezika, a barem prelistao svaku stranicu svih udžbenika ostalih predmeta koje su morali čitati i iz njih učiti moja djeca Tarik i Amra.
Kad se tome doda kriminalni patent ovdašnjih prosvjetnih radnika nazvan 'Radne sveske'– iziđe to na nekoliko hiljada stranica – čega ? – uglavnom stupidnog i razumu neprihvatljivog štiva.
Kad sam nakon nekoliko godina sabrao dokaze da se ne radi o pukoj gluposti nego da postoji, djeluje i ozbiljan novac svake školske godine iz roditeljskih džepova otima mašina koju moramo imenovati udžbeničkom mafijom, smatrao sam svojom obavezom da odem na Nadležno Mjesto i Nadležnom Čovjeku podastrem dokaze o toj groznoj raboti.
Poznavao sam čovjeka odranije i susret je protekao u prijateljskom i srdačnom tonu. Rezultat ? Ponudio mi da za njegovu firmu obavim jedan poslić i naplatim, odmah, deset hiljada maraka. O mojim nalazima i tvrdnjama - ni riječi. Hvala lijepa. Odmah sutradan, o djelovanju udžbeničke mafije govorio sam u Centralnom dnevniku Senada Hadžifejzovića, na TV Hajat. Uslikali i gledaocima podastrijeli dokaze. Rezultat ? Prno Hamdo.
Počinje nova školska godina. Apelujem na roditelje da ne kupuju ništa dok stotinu puta ne provjere da li se to baš mora kupiti. A ne bi smjelo biti ništa što se mora ! Apelujem na nadležne ministre i doministre da zabrane štancanje lopovskih 'Radnih sveski' i da njihove autore hitno sklone iz svakog posla sa udžbenicima. Bio bi to minimum od kojeg bi mogla početi neka spora i blaga reforma školstva i školskih programa.
A radikalna reforma, za kojom čeznu srca pjesnika i anarhista, ne bi se ni mogla zvati reformom – bila bi to revolucija ! Odmah ukinuti sve aktuelne školske programe ! Odmah u smeće pobacati sve postojeće udžbenike! Teke, olovke, gumice, papire – sve u kontejner! A djecu – u učionici, u šumi, u školskom dvorištu, svejedno gdje - učiti da razgovoraju.
Da raspravljaju o životu i njegovim čudesima. Šta oni misle da je čovjekova sreća ? Šta oni misle da je radost, uspjeh, ambicija ? Šta ljubav, a šta prijateljstvo ? Razgovor, razgovor, razgovor i samo razgovor. Prije nego što đavo dođe po svoje, pa zavole i preuzmu navike svojih roditelja. Onih koji su tamo gdje se upotrebljava pridjev - upotrebljavali nož i pištolj", napisao je Sidran.
