Međunarodni krivični sud (ICC) izdao je nalog za hapšenje Vladimira Putina optuživši ga da je odgovoran za ratne zločine u Ukrajini. ICC je izdao nalog za hapšenje ruskog predsjednika pod sumnjom da je odgovoran za nezakonite deportacije i nezakonito premještanje ukrajinske djece u Rusiju.
Haški sud je, uz Putina, nalog za hapšenje izdao i za Mariju Aleksejevnu Lvova-Belovu, rusku komesarsku za prava djece, pod istim optužbama kao i za ruskog predsjednika.
Za šta Haški sud tereti Putina
No o čemu se zapravo radi u ovom prvom, vjerovatno ne i jedinom krimenu koji Međunarodni krivični sud stavlja na teret Vladimira Putina?
Tužitelj Haškog suda Karim Ahmad Khan, koji radi na ovom slučaju, rekao je za BBC da je deportacija ukrajinske djece u Rusiju bila nehumana i da je Rusija mogla poduzeti druge mjere da zaštiti djecu ako joj je to bila namjera.
"Ako je postojala opasnost u određenom području, trebalo ih je premjestiti u druge dijelove Ukrajine, gdje te opasnosti nije bilo", rekao je Khan. "Ako to nije bilo moguće, trebalo im je ponuditi preseljenje u treće zemlje."
ICC-ju je sporno to što je Rusija praktički legalizirala deportaciju djece dajući djeci rusko državljanstvo.
UN-ovo Istražno povjerenstvo o Ukrajini ovih je dana priopćilo da postoje dokazi o ilegalnom premještanju stotina ukrajinske djece u Rusiju.
Prema podacima ukrajinske vlade, broj djece koja su prisilno odvedena u Rusiju iznosi 16.221.
O ruskom otimanju ukrajinske djece već se dugo govori
Rusko otimanje djece iz Ukrajine i odvođenje u Rusiju već je dugo tema. S obzirom na to da krvavi sukobi ne prestaju, nije u prvom planu kad je riječ o ruskoj invaziji u Ukrajini.
Štaviše, riječ je o temi koja se pojavila tek nedavno, unatoč tome što su prije više od godinu dana ruske trupe prešle granice Ukrajine i započele invaziju.
Neke su nevladine organizacije iznosile broj od čak 700.000 ukrajinske djece koju je Rusija deportirala od 2014. godine, kada je okupirala Krim.
Među njima je bila i tada 15-godišnja djevojčica, koja je dopisniku Sky Newsa Stuartu Ramsayju rekla da je pozvana u ljetni kamp na Krimu prije nego što joj je rečeno da ne ide kući. Ukrcali su je u jedan od 100 autobusa, koji su prevozili od 30 do 40 djece. Od njih su, ispričala je, tražili da pjevaju rusku nacionalnu himnu i nisu im dopuštali boje ukrajinskih zastava u spavaćim sobama.
Preseljenje djece iz Ukrajine u Rusiju ponovno se intenziviralo u posljednjih godinu dana.
"Rusija je uvela politike poput dodjele ruskog državljanstva i smještaja djece u udomiteljske porodice kako bi neku djecu mogla trajno zadržati u Rusiji", navodi se u izvještaju.
Rusija je s djecom iz Ukrajine paradirala čak i na ogromnom ratnohuškačkom mitingu, koji je prije mjesec dana održan na moskovskom stadionu Lužnjiki.
Pretvaranje u Ruse
Associated Press je krajem prošle godine objavio veliku priču nazvanu "Kako je Moskva otela ukrajinsku djecu i pretvorila ih u Ruse".
Ispričana je priča Olge Lopatkine, ukrajinske majke koja tada više od sedmice nije bila čula ništa o svoje šestero usvojene djece koja su ostala u Mariupolju i bila je luda od brige.
Djeca su, kao i obično, bila na odmoru u odmaralištu u tom lučkom gradu. Ali tada je izbio rat s Rusijom. Njeni mališani bili su napušteni u opkoljenom gradu bez svjetla i nade.
Tada se za njih morao brinuti najstariji sin Timofej, koji je i sam imao samo 17 godina.
Otvoreno nastojanje Rusije da usvoji ukrajinsku djecu i odgaja ih kao rusku uveliko je u toku, pokazuje istraživanje Associated Pressa.
Djeca države
Hiljade djece pronađene su u podrumima ratom razorenih gradova, poput Mariupolja, i u sirotištima u separatističkim područjima Donbasa, koje podržava Rusija. Među njima su oni čiji su roditelji ubijeni u ruskom granatiranju, kao i drugi mališani u institucijama ili udomiteljskim porodicama , poznati kao "djeca države".
Rusija tvrdi da ta djeca nemaju roditelje ili staratelje koji bi se brinuli o njima ili da se do njih ne može doći. No AP je otkrio da su dužnosnici ukrajinsku djecu deportirali u Rusiju ili na teritorije pod ruskom kontrolom bez pristanka, lagali im da ih roditelji ne žele, koristili ih za propagandu, odvodili ih u ruske porodice i davali im rusko državljanstvo.
Bez obzira na to imaju li roditelje, odgajanje djece rata u drugoj zemlji ili kulturi može biti naznaka genocida, pokušaj brisanja samog identiteta neprijateljske nacije. Tužitelji kažu da to također može biti direktno povezano s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, koji je izričito podržao usvojenja.
"To nije nešto što se događa odmah na bojnom polju. Stoga je sposobnost pripisivanja odgovornosti najvišem nivou ovdje puno veća", rekao je Stephen Rapp, bivši ambasador SAD za pitanja ratnih zločina, koji savjetuje Ukrajinu u procesuiranju.
Čak i ako su roditelji mrtvi, rekao je Rapp, njihova djeca moraju biti zaštićena, udomljena ili usvojena u Ukrajini, a ne deportirana u Rusiju.
Potpisao dekret
Prema ruskom zakonu, Ukrajina je morala odobriti usvojenja, ali je Putin donio dekret koji to zaobilazi
Ruski zakon zabranjuje usvajanje strane djece bez pristanka matične zemlje, a Ukrajina nije odobrila ta posvojenja. No Putin je u maju potpisao dekret kojim se Rusiji olakšava usvajanje i davanje državljanstva ukrajinskoj djeci bez roditeljske brige - a Ukrajini i preživjelim rođacima otežava njihovo vraćanje.
Rusija je također pripremila registar odgovarajućih ruskih obitelji za ukrajinsku djecu i plaća im za svako dijete koje dobije državljanstvo - do 1.000 dolara za one s invaliditetom. Održava ljetne kampove za ukrajinsku siročad, nudi satove "domoljubnog odgoja" i čak vodi telefonsku liniju za spajanje ruskih porodica s djecom iz Donbasa.
"To je apsolutno užasna priča. Ne znamo imaju li naša djeca službenog roditelja ili maćehu ili nešto drugo jer su ih ruske trupe prisilno odvele", rekao je za AP Petro Andrjuščenko, savjetnik gradonačelnika Mariupolja, dodavši da su stotine djece odvedene samo iz tog grada.
Stanje komplicira činjenica da mnoga djeca u ukrajinskim sirotištima uopće nisu siročad. Ukrajinska vlada priznala je UN-u prije rata da većina djece u državi "nisu siročad, nemaju ozbiljnih bolesti ili poremećaja i nalaze se u instituciji jer su njihove obitelji u teškim okolnostima".
Rusija usvajanja prikazuje kao velikodušan čin
Ipak, Rusija svoja usvajanja ukrajinske djece prikazuje kao velikodušan čin, kojim bespomoćnim maloljetnicima daje nove domove i medicinske resurse. Ruski državni mediji prikazuju lokalne dužnosnike kako ih grle i ljube te im daju ruske putovnice.
Vrlo je teško odrediti tačan broj ukrajinske djece deportirane u Rusiju - ukrajinski dužnosnici tvrde da ih je gotovo 8000. Rusija nije otkrila ukupan broj, ali dužnosnici redovno najavljuju dolazak ukrajinske siročadi u ruskim vojnim avionima.
U martu je ruska pravobraniteljica za dječija prava Marija Lvova-Belova, za kojom je sada izdan nalog za hapšenje, kao i za Putinom, rekla da je više od 1000 djece iz Ukrajine stiglo u Rusiju. Tokom ljeta je rekla da je 120 ruskih porodica podnijelo zahtjev za skrbništvo, a više od 130 ukrajinske djece dobilo je rusko državljanstvo. Od tada ih je stiglo mnogo više, uključujući grupu od 234 djeteta početkom listopada.
Lvova-Belova kaže da je ovoj djeci potrebna pomoć Rusije da prebrode traumu zbog koje su loše spavali, plakali noću i crtali podrume i skloništa od bombi. Priznala je da je isprva grupa od 30 djece, koja su bila dovedena u Rusiju iz podruma Mariupolja, prkosno pjevala ukrajinsku himnu i uzvikivala: "Slava Ukrajini!" Ali sada je, rekla je Lvova-Belova, njihova kritika "pretvorena u ljubav prema Rusiji", a i sama je usvojila jednog tinejdžera iz Mariupolja.
"Danas je dobio pasoš Ruske Federacije i ne ispušta ga iz ruku! Čekao je ovaj dan više nego iko drugi u našoj porodici", objavila je na Telegramu 21. septembra uz fotografiju.
Lvova-Belovu su sankcionirali SAD, Evropa, Velika Britanija, Kanada i Australija. Njezin ured uputio je AP na njezin odgovor da Rusija "pomaže djeci da očuvaju svoje pravo da žive pod mirnim nebom i budu sretna".
Naša djeca. Sada su naša
U augustu je visoki dužnosnik moskovskog Odjela za rad i socijalnu zaštitu u svojoj objavi zahvalio ruskim udomiteljskim porodicama i dodao: "Naša djeca. Sada su naša."
Dok je Lopatkina razmišljala što učiniti, djetinjstvo njezina sina tinejdžera naglo je završilo u Mariupolju. Odjednom je Timofej postao otac svoj braći i sestrama. Troje djece je imalo hronične bolesti ili invaliditet, a najmlađi je imao samo sedam godina.
Dok je intenzivno granatiranje razbijalo staklo oko njih, stiskali su se u podrumu. Kad su se mlađi uplašili, Timofej ih je nosio na rukama.
Obećao je majci da će čuvati mlađu djecu. Ali onda je nestalo struje i potpuno je izgubio kontakt s njom. Prijatelj koji se pridružio borbama ponudio mu je da ga odveze iz Mariupolja. On je odbio. Znao je da sebi nikad neće oprostiti ako ostavi svoju braću i sestre.
Naposljetku, lokalni ljekar iz Mariupolja organizirao je njihovu evakuaciju u druge dijelove Ukrajine. No proruske snage na kontrolnoj tački odbile su priznati dokumente djece, fotokopije službenih dokumenata koji identificiraju njih i njihove roditelje. Timofejeve molbe bile su uzaludne.
Pozivi u vojsku
Umjesto toga, djeca su završila u bolnici u Narodnoj Republici Donjeck (DNR), separatističkom području pod kontrolom Rusije u Ukrajini. Timofeja je samo nekoliko mjeseci dijelilo od navršenih 18 godina. U toj dobi bit će pozvan u vojsku DNR-a protiv svoje domovine.
"Za DNR se nikad u životu ne bih išao boriti. Shvatio sam da moram izaći od tamo na ovaj ili onaj način", rekao je Timofej.
Barem će, mislio je Timofej, svojoj majci moći reći da je zaštitio djecu. Bio je blizak s majkom i bili su slični, oboje spremni izdržati do kraja bez obzira na sve. Ili je barem tako mislio dok nije došao u kontakt s njom.
"Sjajno je što ste živi, ali mi smo već u inozemstvu", odgovorila je majka.
Timofej je bio potpuno shrvan. Njegovi su roditelji pobjegli iz Ukrajine bez njega. Osjećao je da su ga odbacili kao smeće, zajedno s petero djece koju nije tražio i nije znao kako ih zaštititi.
"Hvala što ste me ostavili", bijesno je odgovorio.
Sve kreće od ruskog zauzimanja Krima
Djeca Mariupolja nisu prva za čiju je krađu optužena Rusija.
Nakon što je Rusija 2014. anektirala poluotok Krim, više od 80 djece iz Luhanska zaustavljeno je na kontrolnim tačkama i oteto. Ukrajina je podnijela tužbu, a Evropski sud za ljudska prava utvrdio je da su djeca odvedena u Rusiju "bez medicinske pomoći ili potrebne papirologije". Djeca su vraćena u Ukrajinu prije konačne odluke.
Katerina Raševska, aktivistica za ljudskih prava, rekla je da zna za oko 30 ukrajinske djece s Krima koju su usvojili Rusi u okviru programa poznatog kao Vlak nade. Danas bi neka od te djece mogla biti ruski vojnici. Od 2015. nacionalni pokret Kadeti mlade vojske obučava mlade na Krimu i u Rusiji za potencijalnu regrutaciju u vojsku.
Ovaj put nakon pregovora najmanje 96 djece vraćeno je u Ukrajinu od marta. Ali ukrajinski dužnosnici otkrili su identitete hiljada drugih u Rusiji. Imena mnogih drugih jednostavno nisu objavljena. "Ne možemo tražiti od Ruske Federacije da vrati djecu jer ne znamo koga treba vratiti", rekla je Raševska iz ukrajinske organizacije Regionalna centrala za ljudska prava.
Djevojčica Kira
Kira, 12-godišnja djevojčica koja je vidjela kako joj je otac ubijen iz vatrenog oružja, evakuirana je iz Mariupolja u Donjeck s ranama od gelera na uhu, nozi, vratu i ruci. Kira se vratila baki i djedu tek nakon što se umiješao ured potpredsjednika ukrajinske vlade.
Njena baka Svitlana Obedinska rekla je da se Kira povukla u sebe i izgubila interes za sve, a pregovori su bili jako teški: "Ona želi biti sa svojom porodicom. Uostalom, ona nema nikog drugog."
Kao odgovor na istragu AP-a, glasnogovornik američkog State Departmenta Ned Price nazvao je priču o ukradenoj djeci "apsolutno užasavajućom, ali, nažalost, ne i iznenađujućom".
Rusija opravdava deportaciju
Rusija opravdava deportaciju djece time što je anektirala četiri teritorija u Ukrajini, ali su UN i ostatak svijeta taj potez krajem rujna nazvali prevarom. Guverner jednog od tih teritorija, Serhij Hajdaj iz Luhanska, optužio je ruske dužnosnike da su izdali dokumente koji uskraćuju prava ukrajinskim roditeljima. I on se boji da će ukrajinska djeca biti poslana u rusku vojsku.
Drugi dužnosnici na okupiranim teritorijima lojalni Moskvi imaju benigniji pogled na ono što Rusija radi. Olga Volkova, koja vodi instituciju za djecu u Donjecku, dala je evakuirati 225 djece u područje u blizini ruskog primorskog grada Taganroga, a desetero su udomile ruske obitelji u travnju. Nakon što DNR i ruski dužnosnici naprave popis prikladnih kandidata, njezin im internat osigurava državljanstvo i šalje ih novim obiteljima u Rusiji.
Ako postoje ukrajinski rođaci, mogu ostati u kontaktu, nazvati ih i možda se na kraju sresti, rekla je Volkova. U međuvremenu, dok rat traje, napomenula je, djeca sada ipak imaju svojevrsne obitelji. "Svako želi imati majku", rekla je Volkova.
Priča žene kojoj su Rusi nakon invazije odveli šestero djece
Olga Lopatkina, ranije spomenuta majka i nekadašnja profesorica muzike i umjetnosti kojoj su odveli šestero djece, vršila je pritisak na ukrajinske dužnosnike, lokalnog guvernera, socijalne službe, svakoga ko je mogao pomoći u evakuaciji njene djece. Tokom poziva Timofej je rekao svojoj majci da će se brinuti o svojoj mlađoj braći i sestrama. Bila je ponosna i pomalo mirnija.
Zatim je 1. marta njihova veza prekinuta. Mislila je da će djeca biti evakuirana u Zaporožju pa su ona i njezin muž otišli tamo s knjigama bajki i drugim poslasticama. Ali dva dana nakon što su stigli država je naredila evakuaciju Zaporožje.
Lopatkina je morala donijeti još jednu bolnu odluku. Treba li čekati evakuaciju iz Mariupolja do koje možda nikada neće doći? Ili bi trebala otići po svoju najstariju kćerku prije nego što i s njom izgubi kontakt?
Otišla u Francusku
"Idemo", rekla je svom suprugu Denisu. Lopatkina je s Radom otišla u Francusku. U posljednjoj molbi napisala je guverneru Donjecka: "Nemojte zaboraviti moju siročad."
Kad je primila poruku od Timofeja, koji ju je optužio da ih je napustila, bila je pogođena, ali ne i iznenađena. "Ne mogu ni zamisliti", rekla je Lopatkina, a glas joj se slomio kad je počela plakati: "Kad bih bila na njegovom mjestu, reagirala bih isto, a možda i gore."
Lopatkina je nastavila bez prestanka pritiskati ruske i ukrajinske dužnosnike. Poslala im je fotokopije ukrajinskih dokumenata koji dokazuju njezino skrbništvo. Rekla im je da su neka djeca bolesna i zabrinuta što ih niko nije ni pitao za njihove lijekove.
Djecu su pokazivali na ruskoj televiziji
Djecu su pokazivali na ruskoj televiziji i govorili im da ih ne voli. To joj je slomilo srce: "Svaki dan su djecu okretali protiv nas. Govorili su im da su ih roditelji napustili, da će ih smjestiti u najbolje porodice i da će tamo imati bolji život."
Zaposlila se u tvornici konfekcije u Francuskoj i kupovala namještaj, odjeću i igračke za djecu koja se možda nikad neće vratiti. Odredila je njihove spavaće sobe u svom malom dupleksu u Loueu, na sjeverozapadu Francuske. Planirala je proslave propuštenih rođendana.
Zatim je na svoj veliki užas doznala da su druga ukrajinska siročad, koja su bila s njenom djecom, dobila nove osobne dokumente u DNR-u. Vlasti Donjecka objavile su da bi mogla dobiti natrag svoju djecu - ako lično preko Rusije dođe po njih u Donjeck.
Lopatkina se bojala zamke. Ako uđe u Rusiju, možda joj nikada neće biti dopušteno otići.
"Tužit ću vas. Uzeli ste mi djecu. To je zločin", zaprijetila je dužnosnicima DNR-a u e-mailu 18. maja.
Rusi tvrde da udomljavaju iz ljubavi
Za neke ruske porodice udomljavanje ukrajinske siročadi nije zločin, nego dar.
Jednu profesionalnu udomiteljicu pozvala je moskovska socijalna služba da "dođe pogledati" djecu koja su nedavno stigla iz istočne Ukrajine. Već je pod svojim krovom imala šestero ruske udomljene djece, neku s invaliditetom. Primila je još troje iz Mariupolja.
"U nama ima još ljubavi. Postoje djeca kojoj treba pružiti naklonost, ljubav, brigu, porodicu, mamu i tatu. Ako im to možemo dati, zašto ne?" rekla je udomiteljica dodavši kako je kontaktirala ukrajinsku udomiteljicu djece, koja nije imala ništa protiv dogovora. Djeca su pokazala ogorčenost prema majci i rekla su da ih je ostavila.
Nakon procesa o skrbništvu u sada okupiranom Mariupolju ruska majka dobila je skrbništvo nad djecom. Postala su ruski državljani i zovu je mama: "Ne pričamo o ratu. Politika ostaje politika. To nije naš posao."
Jaroslava Rogačjova (11) evakuirana je iz dječje ustanove u Donjecku i čekala je da bude poslana u udomiteljsku porodicu u Moskvi sa svoje dvije sestre. Rekla je da će joj nedostajati more, Donjeck i njezini biološki roditelji, ali nije objasnila zašto im se nije mogla vratiti. Sada razmišlja o svom novom životu:
"Idem u Moskvu, već sam vidjela novu obitelj. Mama mi se svidjela od samog početka."
Kako je izgledala nova stvarnost djece u DNR-u
Timofej nije želio novi život u DNR-u, želio je svoj stari život. Ljutit i jadan, svađao se sa službenicima i gotovo ništa nije jeo.
Nova stvarnost na novom mjestu prestravila je Timofeja zasjenivši njegov bijes prema majci. U jednom pozivu objasnila mu je što se dogodilo.
Laknulo mu je: "Nedostajali su mi roditelji. Bilo mi je jako teško bez podrške mame i tate. Stalno sam plakao."
Djeca su stalno pitala kada mogu ići kući svojoj majci. Loše su ih hranili, šamarali i psovali, ispričao je Timofej. Zatim su čuli da ih bolnički službenici uopće neće pustiti kući. Timofejev 13-godišnji usvojeni brat Saša bio je toliko bijesan da je udario rukom o tobogan i slomio prst.
"Stvarno su mi nedostajali roditelji. Ništa mi nije trebalo, samo moji roditelji", rekao je Saša.
Dva službenika rekla tinejdžeru da će sud u DNR-u uzeti skrbništvo njegovom ocu i majci
Dva službenika su povukla Timofeja u stranu i rekla mu da će sud u DNR-u oduzeti skrbništvo Lopatkini i njezinom suprugu. Njegova mlađa braća i sestre otišli bi prvo u sirotište, a potom u nove porodice u Rusiji. Timofej bi išao u školu u Donjeck.
Bio je bijesan: "Ne možete to učiniti. To je protuzakonito."
Službenici su odgovorili da roditelji koji nisu došli po svoju djecu zapravo ne žele djecu. Timofej je izletio van: "Bio sam tako razočaran, nisam vjerovao ni u što. Bio sam prestravljen."
Bio je odlučan održati na okupu jedinu porodicu koju je poznavao i bio je zabrinut da će njegova braća i sestre završiti u ruskim porodicama koje su ih željele samo zbog državne pomoći. Rekao je svojoj majci da bi mogao oženiti svoju novu djevojku i usvojiti svoju braću i sestre kada napuni 18 godina.
