Poznati bosanskohercegovački trener Vahid Vaha Halilhodžić trenutno odmara u Dubrovniku sa svojom porodicom. Već godinama dolazi na odmor u Makarsku, a jučer je skočio do Dubrovnika, malo 152 km južnije…
Svašta je prošao
Upravo u Makarskoj počela je njegova priča o Dinamu, klubu kojeg uz Velež i jedino prati s ovih naših napaćenih prostora, u koje se on kao persona jako dobro uklapa…
Svašta je u životu prošao Vaha. No, i onda kad je bilo teško, Vaha je znao da će uspjeti. Krenuo je od dna, jer nije imao ništa. U Mostaru ga je zahvatio rat u kojem je ostao bez kuće, butika, kafića, tatine radionice…, piše Net.hr koji je uradio intervju sa Halilhodžićem.
Porodicu je odveo u Pariz, u garsonijeru od 27 kvadrata, koju je ranije kupio onako usput, da se nađe kad navrati, a koja im je postao dom. Nisu mu priznali ispite iz trenerske škole iz Sarajeva pa je morao polagati sve iznova.
"Nije bilo uvijek lagano, iako moja trenerska priča ima sretni završetak. Sadašnjost mi je znala biti teška. I taj prokleti rat u kojem sam u 42. ostao bez ičeg, iako sam bio imućan čovjek u jednom momentu. No, morao sam sve ispočetka."
Tokom karijere kao trenera prve ekipe u Dinamu, otkrio je jednog mladića kako rastura u mlađim selekcijama kluba. Njegovo ime je Mateo Kovačić. Kad ga je Vaha uočio i dao mu šansu u prvih 11 Dinama, imao je tek 16 godina.
Danas je Mateo elitni hrvatski nogometaš koji je nedavno završio u redovima prvaka Evrope, osvajača Premier lige i FA kupa Manchester City kod Pepa Guardiole.
Halilhodžić je tokom karijere imao teške i uspješne, sretne dane. S Veležom je 1981. osvojio Kup maršala Tita pobjedom nad Željezničarom 3-2, a navijači su ga nosili na rukama i slavili ga kao junaka. Taj uspjeh i dan danas se prepričava među starijim pratiteljima nogometa s ovih prostora prošale Jugoslavije, a rado ga se sjeća i Vaha.
Prokletstvo SP-a
Međutim, ima peh sa Svjetskim prvenstvima koji ga prati još iz igračkih dana. Prema Vahi, tada su gurali u reprezentaciju igrače Crvene zvezde i Hajduka pa i kad je dobio priliku s klupe, bio je bezvoljan i niije se nametnuo. A posebno ga boli što ga izbornik Miljan Miljanić nije vodio na Svjetsko prvenstvo 1982.
Godinama kasnije, tvrdi Vaha, Miljanić mu se izvinjavao što ga nije vodio, priznao da je pogriješio.
Prokletstvo SP-a nastavilo se i u trenerskoj karijeri. Halilhodžić je, naime, kvalifikacije prošao s četiri reprezentacije, ali samo je jednu i odveo na SP, Alžir 2014., a triput je dobio otkaz uoči SP-a!? U Obali Slonovače 2010., Japanu 2018. i Maroku 2022. prošle godine uoči Mundijala u Kataru. To ga je posebno pogodilo…
"Tri puta da ti neko odstrani, uzme ti pravo koje si stekao svojim radom, rezultatima, da ti uzme mogućnost da braniš svoje kvalitete i rad na Mundijalu. Nikad se to nikom nije dogodilo. Čitav moj život je bio takav. Jedna amplituda - rolecoster uspjeha i neverovatnih životnih priča. Događale su mi se svakakve stvari i kao igraču i kao treneru. Tri puta su mi oduzmali ekipu pred sam početak Mundijala. To je nešto što je neshvatljivo. Kad tako nešto gledaš, samo taj detalj, pa neko će reći da nešto nije dobro samnom."
Halilhodžić nadalje govori…
"No, ja sam svoj posao radio do kraja i najgore u svemu tome što sam imao uspjehe. Bilo je tu i rekordnih rezultata i postignuća na tim putovima prema SP-u. Neke druge okolnosti su utjecale da predsjednici Saveza mene maknu prije turnira. Što mislite kako je to tri-četiri godine raditi na jednom projektu, svog sebe utkati u njega, ostvariti planirano, ispuniti ciljeve i nadmašiti ih i onda ti neko kaže da mu ne trebaš. Stvarno je to teško shvatiti i podnijeti. U bivšoj državi proglašavan sam najboljim igračem, a u mlađim selekcijama 1978. bio sam proglašen i najboljim igračem Evrope. Onda kad je Jugoslavija osvojila prvenstvo Evrope za mlade do 21 godine. Tu smo Zajec i ja bili malo stariji, pa sam proglašen najboljim igračem Evrope i bio najbolji strijelac. Uprkos tome, vrlo sam malo igrao za reprezentaciju na SP-ima. Odigram sve utakmice u kvalifikacijama i kad je došao SP, mene promijene kao centarfora i neke druge stavljali ispred mene. Baš s Mundijalima nisam imao sreće ni kao igrač ni kao trener. To su te moje traume koje su ostavile traga u mojom razmišljanjima, ali to je tako."
Maroko poseban ožiljak na srcu
Maroko je posljednji ožiljak na njegovu trenerskom srcu, ali posebno bolan…
"Ovo što se dogodilo s Marokom jako mi je teško palo, jer 3 godine i 2 mjeseca jako sam naporno i požrtvovno radio kako bi stvario tu reprezentaciju koja je došla do polufinala Mundijala i igrala za broncu protiv jedne Hrvatske. Svaki posao koji sam obavljao, obavljao sam ga s puno profesionalnosti. Za mene je interes ekipe uvijek iznad interesa pojedinca. Kod mene pojedinac, ma da ne znam akve kvalitete ima, ako se ne uklapa u ekipu i kolektiv, u filozofiju grupe, teško može nastaviti igrati, raditi samnom. Kod mene je to drugačije, neki treneri mogu to podnositi, ali ja ne. Imam načela od kojih ne odstupam i zbog kojih sam tri puta propustio nastup na pošteno izborenim Mundijalima."
Rat nikad neće zaboraviti….
"Za vrijeme rata kad sam bas svega ostao imao sam veliku familiju, imam je i dan danas. Roditelji, braća, i tada sam im pomagao koliko sam mogao. Ali, za mene je bilo teško početi praktički od nule opet ispočetka. Trenersku diplomu koju sam ima iz Sarajeva nije mi bila priznata. I tu sam morao ispočetka. Život mi je bio isprepleten raznoraznim poteškoćama, peprekama koje sam u trenerskom poslu, ali i životu, znanjem uspio prevladati, prebroditi."
Halilhodžić je rekao:
"Kao i igrač i kao trener imao sam izvanrednih uspjeha, ali možda jedna mala mrlja u mojem razmišljanju što nisam išao u neke velike klubove jer sam dao obećanja nekim drugima u tom momentu. Mislim da sam mogao, imao mogućnosti i kapacitet voditi najveće evropske klubove. Bila mi je želja da s nekim klubom osvojim Ligu prvaka, kao što sam trijumfirao u Africi. Mojom greškom, nisam se uključio u te neke projekte - bizarno, ali nikad u karijeri nisam imao menadžera - koji ti stvaraju i rade kontakt. Mene su zvali prijatelji uglavnom - dođi ovdje, dođi ondje… Gazio sam i išao kroz karijeru bez nekog pravog cilja i plana. Danas moraš imati plan kao igrač i trener. Neke ponude koje sam prihvatio možda sam ih trebao odbiti. Takav vam je moj život, isprepleten svime."
Otkrio je i nevjerovatan detalj iz Maroka:
"U ugovoru s Marokanskim nogometnim savezom pisalo mi je polufinale SP-a! Evo, to smo i napravili. No, kakva ti je satisfakcija u tome što i je reprezentacija koju si ti praktički stvario osvoji 4. mjesto?! Kad sam pričao s njima, diskutirao, rekli su mi s Alžirom si bio u osmini finala SP-a, u Kataru je četvrtfinale naše. Ah, kažem ja, možete staviti i polufinale pa ćemo pokušati. Tako je u ugovor stavljeno polufinale SP-a. Tako je i bilo na kraju. Jednog dana kad se možda i vidimo taj ugovor ću vam pokazati jer ga imam, da vidite da ne pričam bajke. Ludost bi bila i glupost da to spominjem. Ali eto, to se dogodilo."
Kako je iz Makarske došao u Dinamo?
Možda niste znali, ali Vahin dolazak u Dinamo usko je vezan za Makarsku. Naime, za vrijeme jednog ljetovanja prišao mu je čovjek i rekao da bi ljudi iz Dinama htjeli razgovarati s njim. Bili su to Zdravko i Zoran Mamić.
"U Makarskoj vam imam kuću od 1981. Od tada sam vam ja u Makarskoj. U Makarskoj sam 42-43. godine. Tu je i bio uspostavljen kontakt. U početku nisam mogao vjerovati, niti pomišljao nisam da ću jednog dana trenirati Dinamo. Došlo je do kontakta, u Makarskoj su mi dakle pristupili, a u jednom restoranu kod Šibenika - kod Skradina - ondje smo se sakrili (Zoran, Zdravko i Vaha op.a) i popričali. Bilo je dva sata popodne i velika vrućina."
Halilhodžić tu nije stao nego nam je nastavio otkrivati detalje…
"Kako imam puno prijatelja koji navijaju u Hercegovini, Mostaru, došlo je do eksplozije poziva i nagovaranja da preuzmem Dinamo, oni su i utjecali na tu moju odluku. Ne žalim zbog toga. Deset izvanrednih mjeseci sam proveo u Dinamu. U Zagrebu sam divno primljen, neću to nikad zaboraviti. Baš gospodski grad. Završilo se kako se završilo s Dinamom, ali to se događa u sportu. Osvojili smo duplu krunu, uvjerljivo, jedino mi je žao što nismo prezimili u Evropi i dočekali proljeće u jednom evropskom takmičenju."
