Prije 25 godina prof.dr Emir Kabil, tadašnji uposlenik Univerzitetsko-kliničkog centra Tuzla, zajedno sa svojim timom ljekara i supervizorom dr. Jacobom Bergslandom je izveo prvu operaciju na kucajućem ili otvorenom srcu. Dvije godine poslije agresije na BiH, vijest o operaciji na otvorenom srcu bila je udarna u svim informativnim programima, a ubrzo nakon toga predsjednik Alija Izetbegović je otvorio Kliniku za kardiohirurgiju u Tuzli.
O tim historijskim danima govori prof. dr. Emir Kabil, koji posebno isitiče entuzijazam i želju kompletnog tima da pokažu da u "tamo nekoj BiH" i "tamo nekoj Tuzli" postoje profesionalci koji izvode operacije na kucajućem srcu.
"Bio je to vrhunski događaj u zdravstvu. Prije toga imali smo edukaciju u Sjedinjenim Američkim Državama, bio sam koordinator projekta iz BiH, a doktor Jacob Bergsland, koji je za vrijeme rata radio u Tuzli u Norveškoj bolnici, praktično je rekao 'Hajmo praviti kardio-centar i Kardiovaskularni centar u Tuzli.
To je za to doba bila utopija i kada su u pitanju prostor i kadrovi, ali smo iskoristili vezu sa Amerikancima i svoje ljude smo poslali na edukaciju. Imali smo ljude s vještinom i bila je pozitivna klima. Kada vam Amerikanci poslije rata pomognu, USAID posebno, onda se to moglo napraviti, a inače mi nismo imali nikakvih finansija u to vrijeme. Ipak, hoću da kažem, nisu presudne pare nego je presudna dobra volja ljudi koji su na odgovornim rukovodećim mjestima", kaže prof. dr. Emir Kabil.
Nakon priprema, dodao je, urađena je prva operacija na kucajućem ili otvorenom srcu, što je tada bila velika atrakcija, a koja se i danas ne radi u nekim zemljama.
"Napravili smo tu operaciju koja će biti pokretač svih procesa u zdravstvu. Pokrenut je razvoj laboratorije, razvoj kardiologije, razvoj interventne kardiologije, razvoj kompletne medicine…", ističe dr. Kabil
Poslije prve kao na pokretnoj traci radile su se naredne operacije. Pacijenti su imali povjerenje, a rezultati impresivni…
"Morali su postojati određeni preduslovi. Prije svega vrijeme, poratno vrijeme u kojem smo svi vjerovali da ostvarujemo svoje snove, grad kao Tuzla je bio veoma pogodan jer nije bio opterećen nekim našim interpersonalnim sukobima i ljudi koji su u to vrijeme vodili zdravstvo. Moram spomenuti prof.dr Teufika Tulumovića u to vrijeme direktora UKC Tuzla koji je sigurno dao nemjerljiv doprinos razvoju uopšte medicine u BiH, a samim tim i kardiohirurgije i vjerovatno bez njegove podrške ne bi bilo ovih rezultata. U to vrijeme je i Vlada TK, premijer je bio Hazim Vikalo, izborio se i dao novčana sredstva za kupovinu potrošnog materijala kako bi pokrenuli taj proces. Krenuli smo sa korištenom opremom, ali su rezultati bili vrhunski zato što je postojao entuzijazam, želja, volja", naglašava profesor Kabil.
Dvije i po decenije poslije, on je mišljenja je da bi se teško mogli postići rezultati iz 1998. godine, a navodi i razloge.
"Sada kada vidim kakve probleme imaju institucije, da se bore sa dva upravna odbora, jednostavno ne mogu vjerovati da je to moguće jer sam 3-4 godine u penziji i nisam involviran u procese. Načujem tako neke stvari pa, recimo, u to vrijeme 1998. godine kada su bili mnogo manji resursi, finansijski resursi, plate doktora i sestara, čini mi se da je bilo povoljnije jer ljudi nisu mislili samo na sebe, mislili su na benefite cijele zajednice, a danas je drugačije. Bojim se da se izgubio momentum, gubimo kontakt sa naukom, napredak u karijeri, rad za ostvarivanje ciljeva. Mene mogu voljeti ili ne voljeti, ali sam napravio prvu operaciju na otvorenim srcu sa svojim timom i supervizorom dr. Bergslandom. To je fakat, a hoće li to neko zapisati ili spominjati, to više nije bitno, ali bitno je da su svi sadašnji procesi pokrenuti, imamo šest, tako kažu, kardio-centara i kardiohirugija će se razvijati", kaže on.
Poslije rada u UKC Tuzla otvorio je i Centar za srce. Osjetio je, dakle, rad u javnom i privatnom sektoru.
"Sada ima deset puta više novca nego prije, ali bi bilo teško ostvarivo jer su partikularni interesi svih pojedinaca koji odlučuju u tom lancu jako veliki. Kod nas su bile niske plate, ali je postojao entuzijazam. Imali smo direktora koji je klinički centar doživljavao kao svoju kuću. Nije se govorilo o korupciji, o tenderima…Govorilo se o običnim stvarima i nekim novim biznisima i novim programima. Pokazali smo da se može, ostvarili smo trajnu vrijednost, ali ne uvode se nove metode. Bojim se da se uglavnom vodi računa o rutinskim stvarima, ali ne i o inovativnim. Cilj je da sljedeće generacije budu mnogo bolje od nas jer imaju bolje mogućnosti", ističe profesor Kabil.
Smatra da je problem što politika određuje rukovodstva, a izabrani menadžment nema kontinuitet u rukovođenju jer se mijenja s promjenom vlasti.
"Individualci, dobri igrači, pokreću procese, a u svakoj disciplini ima nekakav Kabil, neko ko razvija. Iskoristio sam svoju vezu sa prijateljem dr. Bergslandom da u pravom trenutku napravim suštinski iskorak. Poslije toga su otvorili centre Sarajevo i Mostar. Teško je bilo šta napraviti ako se vlast i rukovodstva često mijenjaju", ocijenio je.
Njegova devizija je da život bez rizika najveći rizik. Poslije iskoraka 1998. godine globalno kao društvo kaskamo za savremenim svijetom.
"Globalno kaskamo za savremenim svijetom zato što svijet stravično brzo napreduje. One metode koje su ranije bile nezamislive sada se izvode, rade se s manje rezova, minimalnim invazivnim procedurama i ono što je najvažnije za operacije kada je u pitanju kardiohirurgija mora se imati volumen, mora imati veliki broj operacija. Na nivou godine potrebno je 500-600 operacija, ali razumijem i da je specifična situacija jer se otvara veliki broj centara. Šta se dešava. Ljudi koji su završili svoje karijere, vjerovatno iz ekonomskih razloga, od 65 – 70 godine rade po bolnicama i ambulantama i na neki način sprečavaju mlade da idu dalje. Zašto bih ja sada radio i uzimao posao, a mogu raditi gdje hoću, nekom mlađem koji ima veći kongitivni potencijal od mene. Treba biti kritičan. I to se danas dešava da ljudi odu u penziju, a onda rade u drugom centru ili klinici. Nije to loše, ali ne čujem da ima mladih zvijezda, ljudi koji nose nešto novo, sve se svodi na neke stare ljude koji su pred penzijom ili u penziji", kazao je.
Na kraju smatra kako je točak pokrenut i da će se kardiohirugija u BiH razvijati, ali je potrebno napraviti sistem.
"Proces je nezaustavljiv, proces ima i pozitivne i negativne strane. Lično mislim da će iz ovog broja klinika i institucija doći do diferencijacije, da će najbolje opstati. U ovom trenutku šest kardiohirurgija za BiH sa tri i nešto miliona stanovnika je jako puno. I propadanje nekih institucija bit će pozitivna stvar za zdravstvo jer će ostati oni najbolji. Problem je što javni sektor ne može 'umrijeti', ali se kvalitet može drastično urušavati. Kolo se pokrenulo i kardiohirurgija će se sigurno razvijati, ali je bitno da lideri koji vode centre daju mogućnosti najboljim kadrovima", kaže Kabil.
