Suprotno uvriježenom prikazu u holivudskim filmovima, serijski ubice u pravilu nisu društvance zlih genija koji nemušte istražitelje do mile volje vuku za nos.
Većina ih je, baš poput “obične” populacije, prosječne pameti. Jedan od rijetkih pripadnika ove skupine s kvocijentom inteligencije genija bio je muškarac po imenu Carroll Edward Cole (1938. – 1985.).
Paradoksalno, predstavljao je model neorganiziranog zločinca. Većinu ubistava počinio je bez predumišljaja, u pijanom stanju, često se kasnije uopće ne sjećajući krvavog čina.
Činjenica da je toliko dugo izmicao ruci pravdi samo je tužan pokazatelj nestručnosti pravnih i medicinskih institucija. Silovao je, mučio i ubio najmanje petnaest žena, no jedan lik vječito mu je lebdio pred očima – onaj majčin. “Svaki put kad bi neka gadura umrla na mojim rukama, imao sam osjećaj da ubijam čudovište koje me rodilo. Taj osjećaj bio je toliko opojan da nisam mogao prestati”, izjavio je nakon hapšenja.
Zeleni skakavci i valjak za tijesto
Coleovo djetinjstvo bilo je sve samo ne idilično. Nakon što mu je otac unovačen, majka je preuzela brigu za troje malene djece, premda bi se ono što im je radila teško moglo nazvati brigom.
Kako je jutrom u pravilu bila mamurna, morali su biti tihi kao miševi, u protivnom bi se latila debela kožnog remena. Ponekad joj i nije trebao razlog da ih prebije do krvi: ta morala im je dati do znanja tko je gazda u kući!
Gotovo svake večeri, dovodila je ljubavnike u kuću. Pogotovo su joj mili bili vojnici, koje je nazivala svojim “zelenim skakavcima”. Najstariji sin Carroll bio je, dakako, svjestan prirode njezina odnosa s brojnim “stričekima”, pa ga je ova iz predostrožnosti, kako ne bi štogod izlanuo tatici kad se vrati s fronta, tukla valjkom za tijesto po leđima, izvrtala mu ruku ili bi pljuvala na njega.