Prijedlog izmjene zakona starog decenijama koji regulira vakufsku imovinu vrijednu milione dolara koju su stoljećima donirali indijski muslimani izazvale je proteste u zemlji.
Imovina, koja uključuje džamije, medrese, skloništa i hiljade jutara zemlje, naziva se vakuf i njima upravlja upravni odbor.
Očekivalo se da će novi zakon - koji uvodi više od 40 amandmana na postojeći zakon - biti stavljen na aktuelnu sjednicu parlamenta nakon uključivanja izmjena koje je predložio zajednički odbor zastupnika.
Ali odbor je sada spreman zatražiti više vremena za podnošenje svojih preporuka, izvještava BBC.
Vlada premijera Narendre Modija kaže da su predložene izmjene neophodne kako bi se iskorijenila korupcija u upravljanju ovom imovinom i odgovorilo na zahtjeve muslimanske zajednice za reformom.
Ali nekoliko muslimanskih grupa i opozicionih stranaka nazvalo je promjene politički motiviranima i pokušajem Modijeve hinduističke nacionalističke stranke da oslabi prava manjina.
Nacrt je prvi put predstavljen parlamentu u augustu, ali je potom poslan zajedničkom parlamentarnom odboru na preporuke.
Šta je vakuf?
U islamskoj tradiciji, vakuf je dobrotvorna ili vjerska donacija koju daju muslimani za dobrobit zajednice. Takva imovina se ne može prodati niti koristiti u bilo koju drugu svrhu – što podrazumijeva da vakufska imovina pripada Bogu.
Ogroman broj ovih nekretnina koristi se za džamije, medrese, mezarja i sirotišta, a mnoge druge su prazne ili zapuštene.
Tradicija vakufa u Indiji može se pratiti unazad do razdoblja Delhijskog sultanata u 12. stoljeću kada su rani muslimanski vladari iz srednje Azije došli u Indiju.
Imovina je sada regulirana Zakonom o vakufima iz 1995., koji nalaže formiranje odbora na državnom nivou. Ovi odbori uključuju imenovane predstavnike državne vlade, muslimanske zakonodavce, članove državnog tužilačkog vijeća, islamske učenjake i upravitelje vakufske imovine.
Vlada kaže da su vakufski odbori među najvećim posjednicima zemlje u Indiji. Postoji najmanje 872.351 vakufskih posjeda širom Indije, koji se prostiru na više od 940.000 hektara, s procijenjenom vrijednošću od 1,2 triliona rupija (14,22 milijarde dolara; 11,26 milijardi funti).
Ima li potrebe za reformom?
Muslimanske grupe se slažu da je korupcija ozbiljan problem u vakufskim odborima - njihovi članovi su nekoliko puta optuženi za dosluh radi prodaje vakufske zemlje.
Ali kritičari također kažu da su pojedinci, kompanije i državna tijela ušli u značajan broj tih nekretnina – što također zahtijeva hitnu akciju.
U izvještaju koje je 2006. godine podnio Odbor za pravosuđe Sachar - koji je formirala ranija vlada predvođena Kongresnom strankom kako bi procijenio socioekonomske uvjete muslimana u Indiji - preporučila je reformu vakufa, jer je utvrdila da su prihodi od odbora bili niski u poređenju s ogromnim brojem nekretnina kojima upravljaju.
Odbor je procijenio da učinkovito korištenje zemljišta ima potencijal za generiranje godišnjeg prihoda od oko 120 milijardi rupija (1,4 milijarde; 1,1 milijardu funti). Trenutni godišnji prihod, prema nekim procjenama, iznosi oko 2 milijarde rupija.
Odbor je također primijetio da su "zadiranja od strane države, koja je čuvar interesa vakufa, uobičajena", navodeći stotine slučajeva takvog "neovlaštenog zauzimanja" vakufskog zemljišta od strane državnih organa.
Prema vladinim podacima, trenutno je ugroženo najmanje 58.889 vakufskih nekretnina, dok je više od 13.000 pod sudskim sporom. Ostaje nepoznat status više od 435.000 nekretnina.
Izmjene, kaže vlada, rješavaju ta pitanja i unapređuju preporuke koje je dao Sacharov odbor.
Ministar za parlamentarna pitanja Kiren Rijiju rekao je za novine The Times of India da su reforme također bile neophodne jer samo elitni dio muslimanske zajednice upravlja ovom imovinom.
Ko i zašto prisvaja vakufsku imovinu?
Ali mnogi muslimani gledaju na predložene promjene sa skepsom.
Jedan od najspornijih aspekata prijedloga zakona je promjena pravila o vlasništvu, što bi utjecalo na historijske džamije, darge i groblja u vlasništvu odbora.
Mnoga od ovih posjeda, kojima su se generacijama koristili muslimani, nemaju formalnu dokumentaciju jer su darovana usmeno ili bez pravnih zapisa prije nekoliko decenija ili stoljeća.
Zakon o vakufima iz 1954. priznao je takve nekretnine pod kategorijom “vakuf po korisniku”, ali predloženi zakon izostavlja tu odredbu, ostavljajući sudbinu značajnog broja ovih nekretnina neizvjesnom.
Profesor Mujibur Rehman, autor knjige Shikwa-e-Hind: Politička budućnost indijskih muslimana, objašnjava da je praćenje vlasništva nad tako dugotrajnom imovinom zajednice komplicirano, budući da su se sistemi upravljanja i posjeda tokom stoljeća pomaknuli s mogulskog sistema na britanski kolonijalni sustav, a sada i sadašnji sistem.
"Možete pratiti ličnu imovinu do nekoliko generacija, ali praćenje imovine zajednice je teže, jer se upravljanje njima mijenja tokom vremena", kaže profesor Rehman.
Drugi se brinu da novi prijedlog zakona možda neće riješiti zabrinutost zajednice, već bi umjesto toga mogao značajno oduzeti ulogu muslimana u kontroli imovine vakufa.
To je zato što predložene izmjene uključuju izmjene u sastavu vakufskih odbora, čineći obaveznim uključivanje nemuslimana kao članova.
Neki se slažu da opći zakon koji obavezuje ljude svih religija da budu dio odbora koji vode vjerske institucije nije loša ideja - jer bi procese učinio svjetovnijim.
Ali čini se da trenutni potez favorizira politiku većine, kaže profesor Rehman. “Čini se da postoji pokušaj ne samo da se dobije kontrola države nad imovinom muslimana, već i hinduističke zajednice nad životima muslimanske zajednice.”
Koje su ostale predložene izmjene?
Među ostalim ključnim promjenama je obavezni zahtjev za odbore da registriraju svoju imovinu kod okružnih inkasatora, koji bi preporučili vladi da li je vakufsko pravo na imovinu valjano.
Kritičari kažu da će to potkopati ovlasti vakufskih odbora.
Asaduddin Owaisi, istaknuti muslimanski zastupnik, tvrdi da ove promjene imaju za cilj oduzeti muslimanima njihovu zemlju.
Sadašnji zakon zahtijeva od državnih vlada da imenuju povjerenika za izmjeru koji utvrđuje vakufsku imovinu, a zatim priprema popis. Popis se zatim šalje državnoj vladi koja izdaje zakonsku obavijest. Ako se ne ospori godinu dana, konačna priroda imovine postaje vakuf.
No, neke od promjena značile bi ponovno uspostavljanje statusa nekoliko vakufskih nekretnina.
"Mnogi su ilegalno posegnuli u vakufe. To znači da će dobiti priliku tvrditi da je imovina njihova", rekao je Owaisi nedavno novinarima.
Ovaj će proces, kažu muslimanske grupe, ugroziti mnoge historijske darge i mesdžide. Kažu da je reforma potrebna, ali mora imati na umu osjetljivost i interese zajednice.
"Dijagnoza je možda tačna", kaže prof. Rehman, "ali liječenje nije."
