Almir Džuvo, bivši šef OSA-e i ambasador BiH u NATO-u: Brzo će stranci vidjeti šta je suštinski problem nove vlasti u CG

1525

Almir Džuvo, bivši direktor Obavještajno-sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine te bivši šef Misije Bosne i Hercegovine pri NATO-u za Atlantsku inicijativu govorio je o izborima u Crnoj Gori, ruskom utjecaju i ulozi Zapada u regionu Zapadnog Balkana.

Da li ste zabrinuti zbog refleksija koje bi izbori u Crnoj Gori (CG) mogli imati na odnose u regionu? Budući nosioci vlasti u CG su proruski i prosrpski orijentirani i jedno od obećanja koja su često davali svojim biračima odnosilo na istupanje CG iz NATO-a.

Sve ovisi o tome kako će se oni sada ponašati. Dobiti vlast je jedna priča, ali implementirati vlast potpuno druga. Lako je davati obećanja iz opozicije. Međutim, bilo koja politička opcija unutar sistema države koja je članica NATO-a i u procesu je evropskih integracija, države koja ima utvrđene međunarodne i regionalne interese, mora se ponašati po zacrtanim pravilima. Opozicija kad preuzme vlast ne može svaki svoj potez zasnivati
na onome što želi. Sistem počne uspravljati njima.

Nijedna opozicija koja je došla na vlast nije implementirala ni 50 posto onoga što je pričala dok je bila opozicija. Postoji međunarodni sistem koji se mora poštovati i mislim da će i ova opozicija sada, ako uspostavi vlast, krenuti ipak jednim drugačijim pravcem nego što je najavljivala tokom predizborne kampanje. EU i NATO će od njih tražiti da ispunjavaju obaveze koje je preuzela ranija vlast. Ako se budu pokušali ponašati drugačije, a i to je jedna od mogućnosti, uslijedit će sankcije.

Nova vlast u formiranju najavljuje i restrukturiranje sigurnosnog aparata u Crnoj Gori. Posebno atakuju na Agenciju za nacionalnu bezbjednost (ANB) Crne Gore. Kakva su Vaša iskustva u saradnji s ANB-om?

Ja imam odlična iskustva u saradnji s ANB-om. U vrijeme dok sam bio direktor OSA-e saradnja s ANB-om bila je primjer izvrsne saradnje službi prijateljskih država. Inače, želim da dodam, obavještajne službe u regionu općenito su imale dobru saradnju. Što se tiče sigurnosnog sistema – to je sistem u kojem 30 godina dominira jedna partija. Pitanje koje se sada postavlja jeste koliko će svi politički subjekti u CG biti spremni prihvatiti ideju da rade zajedno. Odnosno da stave interes CG ispred svega, da institucije služe državi CG, a ne pojedincu ili bilo kojoj političkoj partiji. Ako nađu zajednički jezik, mislim da će policija, sudstvo, tužilaštvo, sigurnosni sistem općenito, nastavit uobičajenim ritmom.

Kako tumačite suzdržanost ‘zapadne’ međunarodne zajednice? Čini se kao da je prešutno podržavala ideju da se završe tri decenije vladavine jedne partije, a u percepciji javnosti i vladavine jednog čovjeka. Problem je u tome što partije koje dominiraju anti-Đukanovićevom opozicijom s ponosom ističu da su sljedbenici četničke ideologije. Dakle, Crnom Gorom će sada vladati partije koje se nalaze na krajnje desnom ideološkom centru koje se mogu definirati kao klerofašističke.

To je klasično ponašanje međunarodne zajednice. Oni sada puštaju da vide šta će se dešavati. U ovoj situaciji ponašaju se kao Coca-Cola ili McDonald’s s malim firmama. Kao ‘spuštat ćemo cijenu dokle god hoćemo jer, na kraju krajeva, vi to ne možete podnijeti’. Međunarodna zajednica ima mehanizme da tu vlast zaustavi ako se bude suprotstavljala njihovim interesima. Oni jednostavno mogu zatvarati izvore novca i dovesti ove “nove” u situaciju da sami odu ili će ti isti glasači koji su ih izabrali glasati protiv njih na sljedećim izborima. Međunarodna zajednica sigurno zna kako da nametne ili usmjeri razvoj događaja u jednoj tako maloj državi kao što je CG. Ja, opet, ne vjerujem da će opozicija ići u tom pravcu, da će ići u sukob sa svima.

Vidimo šta se u Americi desilo s Vučićem prije nekoliko dana. Da nam je neko prije petnaest dana rekao da će Vučić prihvatiti da Izrael prizna Kosovo i da bude obostrano priznanje , svi bi rekli to je nemoguće. Ali uvijek postoji ponešto što ne znamo, pregovori koji se dešavaju iza scene. Ne znamo jer postoje neki dogovori koji nisu javni, postoje interesi koji se ne mogu predočiti svima. Ja mislim da nova vlast, bar u početku, neće raditi ništa što bi narušilo sadašnji pravac CG. Kako će se stvari dalje razvijati, ovisit će o odnosima u svijetu, o tome kako će se Srbija ponašati regionalno, o regionalnim odnosima na Zapadnom Balkanu općenito, ali i o razvoju unutrašnje političke situacije u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Makedoniji.

U vrijeme dok vodimo ovaj razgovor, Srbija je objavila da prekida sve vojne vježbe u narednih šest mjeseci. Kao razlog je naveden pritisak Evropske unije zbog najavljene vojne vježbe s Bjelorusijom i očuvanje vojne neutralnosti Srbije.

Pritisak Evropske unije ali i SAD-a zbog saradnje s Bjelorusijom svakako postoji i to je objašnjenje tačno. Ali taj pritisak je na izvjestan način Srbiji dobrodošao. Srbija je u velikim finansijskim problemima, organizacija vojnih vježbi je skupa, i ovo je način da Srbija kupi vrijeme i da se malo sabere. Za šest mjeseci će mnoge okolnosti na međunarodnoj sceni biti jasnije, tako da će biti jasnije i koji će kurs Srbija izabrati.

SPC je imala veoma ozbiljnu ulogu u pripremi za ratove devedesetih, aminovala je genocid u Bosni i Hercegovini, kao i ostale zločine na području bivše Jugoslavije, činjenica je da se nikad nije uputila javno izvinjenje i da ima ključnu ulogu u procesu poricanja genocida. Litije koje je SPC organizirala u Crnoj Gori djelovale su kao smišljena propagandna priprema srpskog stanovništva za rat. Kako je moguće da se takvo nešto ne definira kao sigurnosni problem?

Ništa od toga nije sporno. Ali je pitanje da li to zapadna međunarodna zajednica može prepoznati. Naime, kad govorimo o sigurnosnoj prijetnji, oni uvijek prave procjenu kolika je to prijetnja njima. Ali, iskreno, mislim da je važnije to da predstavnici međunarodne zajednice na terenu ne razumiju dobro situaciju u regionu. Ja sam se mnogo puta iznenadio i u neformalnim razgovorima i u formalnim kontaktima koliko oni zapravo malo znaju i kako površno rade. Što se tiče procjene sigurnosne situacije generalno, sve ono što se njih ne tiče, što za njih nije opasnost, oni to ne stavljaju na prvo mjesto i prema tome se odnose na indiferentan način.

Sad je već sasvim izvjesno da će pro-ruska opozicija formirati vlast. Da li će za NATO biti prihvatljivo ako osoba koja je proruski orijentirana dobije poziciju šefa delegacije CG u Sjeveroatlantskom savezu? Znamo da, pošto je CG zemlja članica, ima i mogućnost pristupa osjetljivim informacijama. Koliko takav scenario može biti stvarni problem?

Crna Gora je isuviše mala zemlja da bi imala utjecaja. Tu postoje ozbiljne kontrole, različiti nivoi provjera. Ne bi se prvi put desilo da osoba ‘padne’ zbog saradnje s drugim zemljama. NATO ima ozbiljne mehanizme zaštite. Nije to tako jednostavno. Osim toga, sumnjam da će ova nova vlast u narednih nekoliko godina biti u mogućnosti da promijeni strukturu i da nametne svoje ljude. Poslije 30 godina vlasti jedne partije uspostavljen je jedan veoma koherentan sistem, tako da se imenovanjem novih ljudi na rukovodeće pozicije neće postići neki poseban efekt.

Mehanizme vlasti je jako teško mijenjati i s obzirom na okolnosti DPS bi u kratkom periodu mogao ponovno biti na vlasti.

Ova opozicija koja će očigledno preuzeti vlast u CG sastoji se od tri koalicije, s vrlo malom prevagom nad pro-Đukanovićevim političkim blokom. Vrlo lako se može desiti da se njihovi interesi u datom momentu suprotstave. Nije to toliko stabilna vlada. Niti će to biti toliko stabilna vlada. Tako da, po meni, pravi izbor je pustiti ih da uspostave vlast. Jedno je pričati, drugo je raditi, i vrlo brzo će i stranci vidjeti šta je suštinski problem s novom vlasti u CG.

Kako Rusija može iskoristiti ove izbore u Crnoj Gori?

Rusija je stalno prisutna sila, i svugdje je prisutna. Rusija naravno u svemu traži svoje interese. Najmanji interes koji Rusija ima jeste da utječe na destabilizaciju zapadnog svijeta ili da proizvodi destabilizaciju u regionima u kojima NATO članice imaju svoje interese. Gdje god imate destabilizaciju, ovo što je pod utjecajem zapadnoga dijela i Amerike, gdje god je tu destabilizacija, to je već uspjeh za Rusiju. Njihova taktika jeste da
“guraju prst u oko EU i NATO priči” kad god im se za to ukaže mogućnost.

Pokušavamo da Vas navedemo da skiciramo i neki “crni scenarij” koji bi mogao uslijediti nakon što su ekstremno desne i proruske snage preuzele vlast u CG, ali nam nikako ne uspijeva. Čini se da su Vaše procjene prilično optimistične.

Ne radi se o optimizmu, jednostavno mislim da ako zapadne sile budu htjele da CG zadrži svoj euroatlantski pravac on će biti zadržan. Zato ne vidim neku posebnu opasnost zbog promjene vlasti u Crnoj Gori. Osim toga, mislim da će se za pola godine posložiti stvari i na unutrašnjem planu u CG. Moja procjena je da će se naći zajednički interesi i da će doći do nekog kompromisnog rješenja. Ne mislim da će sadašnje napetosti eskalirati u nekakvu formu unutrašnjeg sukoba. Incidenata će biti sve dok bude postojao interes za incidentima, to nije sporno.