U prošlom broju magazina Vremen izaša je tekst pod naslovom "Crni dani i uterivanje straha" u kojem se govori o tome kako Aleksandar Vučić i njegova vlast ustvari dižu paniku i strah. Prenosimo veći dio teksta, a u cijelostima ga možete čitati na ovom linku.
Ovaj tekst nastaje u najgorem danu za Srbiju od početka pandemije novog virusa korona. Tako je u utorak, 31. marta, na najkraćoj do sada konferenciji za novinare u Palati "Srbija" rekao Goran Stevanović, direktor Klinike za infektivne bolesti i član Kriznog štaba Vlade Srbije.
Pročitao je bilans za poslednji dan marta: ukupno 900 zaraženih od 3561 osoba koje su testirane samo u Torlaku. Ukupan broj preminulih popeo se na 16 (od toga 7 samo u 24 sata između ponedeljka i utorka). Stevanović je najavio mogućnost da naredni dani budu još gori, pa je sva prilika da će ovi brojevi biti veći u četvrtak kada se ovaj broj "Vremena" nađe na kioscima.
U međuvremenu, u četvrtoj smo nedelji pandemije. Najavljeno nam je da će biti teška, ali nadali smo se da se to odnosi samo na broj novoinficiranih. Međutim, postaje sve teže na svim frontovima.
Početak tišine ili trenutna panika
Prvo, ako je suditi po današnjem danu (utorak, 31. mart), sistem komunikacije između građana i nadležnih polako otkazuje. Sve je više nejasnoća, a sve manje transparentnosti. Goran Stevanović je u utorak izašao pred kamere u pratnji dr Darije Kisić Tepavčević i dr Predraga Kona, izgovorio najnovije podatke i dodao da su posljedica neodgovornog ponašanja građana. Konferencija je trajala nepun minut, novinarska pitanja nisu bila dozvoljena, a sve troje ljekara je naglo ustalo i napustilo salu. Čak i oni, potpuno imuni na strah i paniku, počeli su da brinu posle ovog, prije se može reći ispada, nego nastupa. Sa aspekta komunikacije sa građanima, nedopustivo je saopštiti najgoru vijest do sada i naprosto skočiti i otići. Pogotovo ako nam predsjednik Srbije Aleksandar Vučić već nedelju dana prijeti potpunom zabranom kretanja 24 sata dnevno, sedam dana u nedjelji. O tome više riječi kasnije, jer je predsjedjnik, kao i uvijek, priča za sebe.
U ovom trenutku, pored podatka da broj novooboljelih i preminulih raste, najviše zabrinjava jasna namjera vlasti da prekine neke kanale komunikacije sa građanima. Apsolutno svim lokalnim medijima u Srbiji tek 31. marta dostavljena je zastrašujuća odluka: Vlada Srbije je svim gradonačelnicima, predsjednicima opština i zdravstvenim ustanovama u Srbiji još 28. marta zabranila komunikaciju sa medijima.
Predsjednica vlade se još 27. marta na u obraćanju javnosti pohvalila kako su sve mjere koje se tiču novog virusa korona – centralizovane. Nije potrebna velika pamet da se zaključi kako centralizacija samo može da uspori protok informacija, ali i, ispostavilo se baš tog dana, protok uzoraka. Jer, u tom trenutku testiranje na koronu radio je samo Torlak, pa se dogodilo da uzorci poslati iz Kragujevca, njih 33, ne budu ni testirani zbog zagušenja. U utorak taj broj se popeo na 40.
U utorak 31. marta Vlada je odobrila testiranje u više laboratorija u Srbiji: dvije zgrade Direkcije za nacionalne referentne laboratorije su ograđene i u njih može da uđe samo 12 stručnjaka koji zajedno sa robotima obrađuju testove na koronu. Pored uzoraka iz Beograda preuzimaće i uzorke iz Niša, jer taj grad nema dovoljno kapaciteta za testiranja.
"Još kada smo otvarali prije jedno godinu dana, ja sam rekao da će ovo biti ‘Generalštab za bezbednost hrane’ Srbije i da će ovde sve informacije i sva testiranja raditi. Niko od nas nije ni sanjao da moramo da pomognemo ljudima iz zdravstva i da kompenzujemo sve nedostajuće resurse i da radimo testiranje na koronu. Od danas kreće i Veterinarski institut u Kraljevu sa svojim resursima i još plus Veterinarski institut u Nišu sa svojim resursima, da svi zajedno pokušamo da savladamo ovu pošast", rekao je ministar poljoprivrede Branislav Nedimović za RTS u utorak ujutru.
Paničenje na nacionalnim frekvencijama
U vrijeme pandemije niko normalan ne očekuje dobre vijesti, posebno kad epidemiolozi najave da su pred nama dvije do tri teške nedjelje. Međutim, niko normalan (a ni nenormalan) ne očekuje da glavni širitelj panike bude – predsjednik države. Aleksandar Vučić, za razliku od običnih građana koji su u sličnim situacijama lagali o gomilama mrtvih, otrovnoj vodi i, generalno, izmišljali, paniku širi pretnjama i, nemamo bolju riječ – maltretiranjem građana.
Maltretman su prošli studenti iz studentskih domova o kojima smo pisali u prošlom broju "Vremena", a onda su na red došli vlasnici pasa u gradskim sredinama. Njima je u subotu, malo posle 14 sati, saopšteno da od tog momenta više nema izvođenja kućnih ljubimaca od 20 do 21. Dodajmo da je istog trenutka i policijski čas vikendom produžen od 15 popodne do 5 ujutru, pa su mnogi četvoronošci po zgradama arlaukali i suzdržavali se od velike i male nužde jer im je predsjednik naredio da ne mogu napolje. Prema anegdotalnim svjedočenjima pojedinih građana, neki vlasnici pasa jesu ovu "privilegiju" zloupotrebljavali da bi se družili ispred zgrada, ali suština je u tome što je zabrana stupila na snagu čim je predsjednik izgovorio, bez razumnog objašnjenja zašto mora odmah.
No, brzo se ispostavilo da je to još i najmanji problem. U nedjelju 29. marta predsjednik je gostovao na TV Prva i toliko žestoko prijetio zabranom kretanja 24 sata, sedam dana u nedjelji, da je izazvao kontraefekat: u ponedeljak i utorak supermarketi su bili prepuni, a redovi ispred apoteka ogromni. Uplašeni od potpune zabrane kretanja, građani su nagrnuli da se opskrbe zalihama, izložili se gužvama i nepotrebnim kontaktima, a sve zbog toga što im predsjednik prijeti. Prošle nedjelje, glavni neprijatelji uzornih samoizolovanih građana bili su državljani Srbije koji su došli iz inostranstva. Ove nedjelje, bar na društvenim mrežama, imamo rat svakog protiv svakoga – ko god je promolio nos na ulicu kriv je ako Vučić uvede totalnu zabranu kretanja. Krivi su i oni što sjede kod kuće, ali ne busaju se u grudi svojim učešćem u "ratu koji se dobija u pidžami", kako reče predsjednik onog dana kad je uvodio vanredno stanje.
Istina, teško je shvatiti šta je u glavama onih koji su za vikend nagrnuli u parkove i izletišta po Srbiji, sa sve sitnom djecom, ali takva je sigurno manjina. Teško je shvatiti i šta je u glavi predsjedniku države koji nam tri nedjelje komanduje da ne pravimo zalihe i nabraja nam koliko imamo brašna, kvasca i šećera, skoro pa u gram, a onda riješi da nam kida živce pretnjama o potpunoj zabrani kretanja. Uostalom, ne zna ni on, jer je na pitanje voditeljke TV Prva Jovane Joksimović kako misli da sprovede potpunu zabranu kretanja rekao: "Ne znam, smisliću!"
Od tog njegovog smišljanja i do sad smo samo dobijali napade panike i gurali sedative pod jezik. Prvo, uveo nam je vanredno stanje na takav način da nam nije bilo jasno šta ono sve podrazumeva, jer se gubio u digresijama. Onda nam je iz Arene, gdje je pakovao pakete za beogradske penzionere, prijetio kako će groblja biti mala da nas prime ako se ne uozbiljimo. Sada preti kako će nas zatvoriti u kuće na minimum dvije nedjelje. Ova novinarka može da potvrdi kako to nije prestrašno – otprilike tim ritmom i izlazi iz kuće otkako je počela pandemija, ali jedno je kad sami riješite da se ponašate odgovorno i izlazite samo kad morate, a sasvim drugo kad vam neko naprosto zabrani.
U utorak je trebalo da predsjednik predstavi paket ekonomskih mijera za saniranje štete koju privreda trpi zbog pandemije. Umjesto njega, te mere saopštili su ministar finansija Siniša Mali i predsjednik Privredne komore Srbije Marko Čadež. Mali je obavijestio javnost da se Vučić ne osjeća dobro i da će se obratiti javnosti u narednih 48 sati. Većina građana doživela je ovo kao dvodnevno odlaganje potpunog policijskog časa i kupovinu vremena za pravljenje zaliha. Zanimljivo je da su strah od 24/7 zabrane kretanja i uvjerenje da će se to zaista dogoditi ogromni. Još je zanimljivije da niko od onih koji vjeruju da će se to dogoditi ne vjeruje da će nam Vučić dati neki rok da obezbijedimo zalihe hrane i higijenskih sredstava. Kao da svi vjeruju da će zabrana početi one sekunde kad on to kaže. A to nam samo govori koliko ga se plaše, čak i oni koji ga podržavaju. Što nas vodi ka drugom pitanju, o kom ćemo kad ovo prođe: da li se između predsjednika i građana razvio sadomazohistički odnos u kom nas on maltretira, a mi se, drhteći od straha, slijepo pokoravamo?
