Sport

Baho emotivno o Ivici Osimu: Tužan sam jer ga nisam vidio tri godine. Nismo stigli popiti još jednu kafu

Sabahudin Topalbećirević, najpoznatiji bh sportski komentator Sabahudin Topalbećirević na svom zvaničnom Facebook profilu oglasio se emotivnom porukom o Ivici Osimu.

On je u svom statusu napisao sve što je kao dugogodišnji sportski novinar i komentator proživio s njim.

Njegov status sa Facebooka prenosimo u cijelosti:

Subota koja je pred nama biće težak dan za naš fudbal ali i regionalni i evropski. Dan u kojem ćemo se definitivno ali samo fizički oprostiti od fudbalskog velikana, intelektualca koji je ostavio neizbrisivi trag kada je ova igra u pitanju.

Ja sam imao tu sreću da sam često bio blizu Ivice Osima, slušao ga, upijao svaku njegovu riječ i mislim da sam o fudbalu, o kojem neskromno znam puno, od Osima najviše naučio. Od navijača sa tribina, iako nisam Željin navijač, preko prvog intervjua za nekog novinara sa ovih prostora u periodu 1993-95 obavljen u Grazu 23.maja 1995 godine pa sve do dva dokumentarca, jedan iz 1999 a drugi iz 2018 godine. Od deset simpozija “ Simposar Sarajevo” bio je na šest, neki drugi ”mali igrači” nisu željeli dolaziti, jer oni sve znaju. Ivica Osim je sa štapom dolazio na simpozije i na snimanje filma jer, sada to mogu reći, cijenio je ono što radim a volio se družiti i pričati o fudbalu. Bio sam i jedan od rijetkih koji je bio na Bečkom sastanku 2011 godine kada se spašavao bh fudbal.

Pitao me je zašto ja ne radim u fudbalskom savezu, rekao sam da me to ne zanima a on bi kazao, zato nam i jeste sve ovako. Meni je to mnogo značilo jer kada vam to kaže neko kao Ivica Osim ima težinu. Osim nije bio najtrofejniji trener sa ovih prostora ali njegovo znanje, elokvencija, karizma je bila posebna a trenerski posao je imao u malom prstu. Nije se nametao jer je znao da će njegovo znanje biti prepoznato baš kao što je prepoznao Miljanića pa kasnije i svi drugi. Volio je da stvara i radi sa mladim igračima i u tome je uspijevao. Volio je svoje Sarajevo, svog Želju, poštovao jako komšije sa Koševa. Znam da mu nije bilo pravo što Amar nije postao selektor BiH, ali se nije mješao, baš kao i svaki veliki čovjek, sa principima od kojih nikad nije odustajao. Tužan sam je ga nisam vidio tri godine, nismo stigli popiti još jednu kafu, korona je puno toga poremetila. Odlazi čovjek kojeg sam volio, cijenio i poštovao a koji mene toliko puta kao momka rastužio u vrijeme kada je vodio Želju u derbijima protiv Sarajeva.

Odlazi neko koga će teško biti nadoknaditi, ljudska gromada kojeg ću pamtiti i po onoj suzi kada Ibišević dade gol na Svjetskom prvenstvu. Još nešto.. 1995 godine, august ako se ne varam, igrali smo protiv Fortune u Duzeldorfu, reprezentacija, veliki Aco Ristić organizovao. Pun stadion, ja iz rata došao na tri dana gledam ljude na tribinama, vidim mnoge koji su otisli prije ili kasnije i vidim opet Švabu na tribinama. Kažem mu hajde dole, na klupu ili prve redove dole je mnogo fudbalera, trenera..

Odmahnu rukom i reče: neka me ovdje sa rajom, poželio sam a dole će neko pomisliti da mi nešto treba, znaš kakvi su ljudi. Mnogo godina poslije, shvatio sam to, saznao sam i ja kakvi su ljudi. E to je bio moj i naš Švabo iz Sarajeva. Lahka ti zemlja bosanska..", napisao je Topalbećirević.