Pravosuđe BiH zadnjih je sedmica u fokusu javnosti. Razloga je mnogo, a najsvježiji je izbor člana Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH iz redova Tužilaštva BiH. Za člana je izabrana Biljana Simeunović, a sam izbor je ostao u sjeni pritisaka, lobiranja i obećavanja.
Skandal o dvojnim identitetu i državljanstvu predsjednika Suda BiH Ranka Debevca također ne jenjava, a javnost je nedavno zaokupila i informacija da je glavna tužiteljica Gordana Tadić naplaćivala naknadu za stan u kojem nije živjela.
Komentar aktuelne situacije u bh. pravosuđu upitali smo uglednog advokata, bivšeg sudiju, Vladu Adamovića. On je svojevremeno vodio pregovore o ustrojstvu pravosuđa što je rezultiralo Zakonom o VSTV-u.
Govoreći priči o većinama u VSTV-u koja je pratila izbor novog člana, Adamović za Raport kaže kako se predsjednik ovog tijela Milan Tegeltija oglasio s tvrdnjom da se ne može govoriti o većinama u VSTV-u i da je to pogrešna percepcija.
Medijski ratovi počeli u vrijeme Kreso i Perića
„Mediji objavljuju da su se stvorile grupe koje rade jedne protiv drugih. Poražavajuća je činjenica, ako je to tačno, a Tegeltija tvrdi da nije, da se političke metode uvedu u izbor sudija i tužilaca, jer to onda podrazumijeva i lobiranja, kao podmetanja protivniku. Još gore od toga je kada se počne pričati o tome i da li su te metode tačne ili nisu, jer svako ko bude izabran doći će sa sjenom, javnost će misliti da je izlobiran i da ga je podržala neka grupa. To u konačnici šteti VSTV-u i takvu praksu treba maknuti od Vijeća“, smatra Adamović.
Dodaje da su lošu praksu „medijskih ratova“ između Suda BiH i Tužilaštva BiH započeli Meddžida Kreso i Branko Perić, a ta se praksa nastavila preko ostalih čelnih ljudi.
„Takva negativna praksa srozava autoritet i Vijeća, i Suda i Tužilaštva BiH. Zašto to čelnici pravosudnih institucija rade, samo oni znaju. Moraju biti svjesni da kada jedni druge optužuju imenima i formalnim autoritetima da nanose štetu i Sudu i Tužilaštvu i VSTV-u. Problemi se rješavaju u profesionalnim krugovima, na zajedničkim sastancima, a ako je neko počinio djelo, krivičnim prijavama“, govori Adamović.
Osvrnuo se i na neprijavljivanje dvojnog državljanstva i identiteta predsjednika Suda BiH Debevca, napomenuvši kako se konstantno vrši zamjena teza.
„Dvojno državljanstvo samo po sebi nije problem, s obzirom na to da pola sudija i tužilaca ima dvojno državljanstvo, a skoro svi političari. Problem je da li je on to prijavio kada je trebao prijaviti. On to zna, kao i oni koji preispituju slučaj. Nije problem, kako se pogrešno plasira, dvojno državljanstvo, nego njegovo neprijavljivanje. Kada se neko prijavljuje za predsjednika Suda, popunjava određene formulare, a ako to propusti, pitanje je iz kojeg razloga je propušteno. To je pitanje moralnosti onoga ko nastupa na određenu funkciju. Onaj ko se prijavljivao, zna zašto je do propusta došlo ili je čovjek jednostavno zaboravio, što može biti predmet preispitivanja“, kaže Adamović.
Veze s politikom samo javno i transparentno
U posljednje vrijeme često se potenciraju veze nosioca visokih pravosudnih funkcija sa određenim političkim centima moći u BiH. Adamović je stava da su takve veze, ako postoje, same po sebi pogibeljne.
„Nosioci sudskih i tužilačkih funkcija imaju i zakonsku obavezu kontaktiranja s politikom, ali javno i transparentno u cilju unapređivanja sistema. Svako drugo sastajanje u tom pogledu je zabranjeno. Nije ni normalno, jer se otvara prostor sumnji da postoji neka sprega ili utjecaji.
Mediji često targetiraju jednu stvar i to postane problem. Da mediji targetiraju i izvršnu i zakonodavnu vlast, isto bi bilo. Niti zakonodavna, niti izvršna, pa ni sudska vlast u ovoj zemlji ne obavlja svoj posao onako kako to narod očekuje. Kod sudstva je problem percepcija javnosti da je to zadnja instanca gdje ljudi mogu ostvariti svoja prava. Zato se sudstvo izdvaja kao poseban segment gdje se najviše mora voditi računa o tome šta javnost misli i očekuje. Nerad u sudskoj vlasti opasniji je za ljudska prava i osnovne slobode nego u ostale dvije vlasti. Ali, što se tiče života, mnogo je opasnije što izvršna i zakonodavna vlast ne radi svoj posao, a posebno izvršna“, ističe Adamović.
