Sredinom februara, britansko ministarstvo odbrane počelo je koristiti društvene mreže na način na koji nikada prije nije: dijeliti vojne obavještajne podatke o stranom sukobu. Sada, obično dva puta dnevno, ministarstvo na Twitteru objavljuje šarenu plavu grafiku koja sažima njegove najnovije procjene o stanju na ukrajinskom ratištu - gdje su ruske trupe, koje poteze poduzimaju, koje su regije najviše ugrožene. Ponekad te poruke uključuju kartu sa strelicama koje pokazuju očekivane linije napada, piše Washington Post.
Velika Britanija ima značajna sredstva u regiji i baze analitičara u Londonu. Ova obavještajna ažuriranja, kako ih zovu, samo su vrh ledenog brijega obavještajnih službi i ponekad opisuju što je dostupno na drugim mjestima otvorenog koda. Ali, oni su unatoč tome stalni izvor taktičkih informacija.
Rusija je to primijetila. Glasnogovornica ministarstva vanjskih poslova komentirala je prošle sedmice da je Ukrajina "pod vodstvom britanskih vrlo iskusnih obavještajnih službi".
Analitičari kažu da britanski i američki dužnosnici objavljuju dio svojih obavještajnih podataka u nadi da će se suprotstaviti ruskim narativima, okupiti saveznike, pa čak i doći do ljudi u Rusiji, iako je ovo zadnje postalo teže nakon što je Kremlj prošlog mjeseca ograničio sadržaj društvenih mreža u zemlji.
“Vanredna stvar u ovom ratu je kako smo dominirali informacijskim prostorom od samog početka. Činimo to kako bismo potisnuli bilo kakvu propagandu od Rusa”, rekao je Jonathan Eyal, pomoćnik direktora u RUSI-ju, londonskom odbrambenom think tanku. A u poređenju s 2014., kada je ruski predsjednik Vladimir Putin anektirao Krim, “to je 180 stepeni razlika u odnosu na to kako je Putin trčao oko nas”.
Oslobađanje zapadnih obavještajnih podataka nije spriječilo invaziju na Ukrajinu. No dužnosnici i analitičari kažu da to pomaže Ukrajini u informacijskim ratovima, barem u nekim zemljama.
Za Britance, koji su daleko tajniji u pogledu obavještajnih aktivnosti od Amerikanaca, za njih je malo novi svijet vidjeti toliko informacija vani.
The illegal and unprovoked invasion of Ukraine is continuing.
— Ministry of Defence 🇬🇧 (@DefenceHQ) April 21, 2022
The map below is the latest Defence Intelligence update on the situation in Ukraine - 21 April 2022
Find out more about the UK government's response: https://t.co/Inm2Kw4HJe
🇺🇦 #StandWithUkraine 🇺🇦 pic.twitter.com/dodwF2a2Nv
“To je potpuno bez presedana. Oni tradicionalno ne ažuriraju obavještajne podatke uživo”, rekao je Rory Cormac, britanski akademik i autor nekoliko knjiga o britanskim obavještajnim službama. "Ovo je ogroman kulturni pomak."
Tvitovi, koji su počeli 17. februara, nude mnogo više detalja o ruskim operacijama nego o ukrajinskim.
“Propaganda je prljava riječ. Ali Zapad to radi, Putin to radi”, rekao je Cormac. “Po mom mišljenju, mi to radimo iz pravih razloga i na mnogo proporcionalniji način koji je kompatibilan s demokratijom.”
Velika Britanija ima tri glavne obavještajne službe: MI6, stranu obavještajnu službu, koju su popularizirali izmišljeni špijuni James Bond i George Smiley; MI5, domaća agencija; i GCHQ, usluga prisluškivanja. Tu je i Defense Intelligence, ili DI; mnogi od njegovih 4.500 radnika stručnjaci su za proučavanje satelitskih slika i informacija otvorenog koda. DI nije samostalna jedinica poput ostalih, već odjel unutar Ministarstva odbrane, a tweetovi ministarstva nose logo "Defence Intelligence".
Cijela obavještajna zajednica je slavno tajnovita.
Vlada nije službeno priznala postojanje MI6, britanskog ekvivalenta CIA-e, tokom prvih 80 godina svog postojanja. Čak i 2022. tehnički postoji samo jedan priznati pripadnik MI6 — šef.
Ipak, obavještajne organizacije postepeno su se kretale prema ulozi koja je više okrenuta javnosti, čak i kada se razvijalo razmišljanje o tome kako bi trebale komunicirati s javnošću. Prvo javno obraćanje šefa M16 bilo je 2010. Danas je čelnik agencije aktivan na društvenim mrežama.
Tokom godina, naravno, britanski su špijuni pokušavali staviti obavještajne podatke u javnu domenu. Za vrijeme Hladnog rata to se često radilo prisluškivanjem omiljenih novinara uz pijane ručkove. Danas ovdašnji dužnosnici na brifinzima s novinarima dijele obavještajne podatke s kojih je skinuta oznaka tajnosti.
Ali direktan pristup masovnoj publici je novi pristup.
Jeremy Fleming, čelnik GCHQ-a, rekao je u nedavnom govoru da je "izvanredna značajka" rata u Ukrajini "koliko je obavještajnih podataka tako brzo skinuta oznaka tajnosti da bi se prednjačilo Putinove akcije".
Naveo je neke primjere: “Od ratnih upozorenja, do obavještajnih podataka o operacijama lažne zastave koje su osmišljene kako bi se osigurala lažna pretpostavka za invaziju, i u novije vrijeme, do ruskih planova da lažno tvrde da je Ukrajina koristila zabranjeno kemijsko oružje, na ovaj i mnogi drugi subjekti, duboko tajni obavještajni podaci se objavljuju kako bi se osigurala istina se čuje. Ovim tempom i razmjerom, to je stvarno bez presedana.”
Dužnosnici i analitičari kažu da se strategija učinkovito suprotstavila ruskim dezinformacijama. Uoči rata, napori špijunskog saveza “Pet očiju” – Sjedinjenih Država, Ujedinjenog Kraljevstva, Kanade, Australije i Novog Zelanda – pomogli su da se probiju Putinova opravdanja za invaziju i uvjeri evropske saveznike da je prijetnja invazija je bila ozbiljna.
"Uglavnom, zemlje engleskog govornog područja udružile su se s Evropljanima, zgrabivši ih za vrat i rekle, 'Vidi, imaš problem'", rekao je Keir Giles, viši savjetnik u think tanku Chatham House. Kao rezultat otkrivanja, "Rusija nema isti utjecaj na svjetsku publiku jer joj se konačno suprotstavlja".
Analitičari suprotstavljaju pristup britanskih i američkih čelnika, koji su tokom zime upozoravali da se Rusija sprema na napad, s pristupom njihovih francuskih kolega, koji nisu tačno predvidjeli invaziju. Éric Vidaud, šef francuske vojne obavještajne službe, nedavno se povukao sa svoje dužnosti.
Razotkrivanje obavještajnih podataka nije bez rizika. Izvori ili metode korištene za stjecanje inteligencije mogu biti razotkrivene. A ako zapadne obavještajne agencije ne isprave stvari tokom ovog sukoba, njihova bi reputacija mogla biti pogođena - kao što se dogodilo nakon invazije na Irak 2003., kada se pokazalo da su njihove tvrdnje da Sadam Hussein ima oružje za masovno uništenje lažne.
U Ukrajini su tweetovi obavještajnih službi česti, ali ipak na opreznoj strani i sanirani.
"Kada ga pažljivo pročitate, često je to živa ograda", rekao je Phillips P. O'Brien, stručnjak za ratne studije na Univerzitetu St. Andrews. “Pa će reći: ‘Rusi imaju problema s logistikom.’ Pa, dobro, šta to znači? Ponekad je muzika raspoloženja ta koja je zanimljivija od dokaza.”
Važno je i ono o čemu se ne raspravlja: nema negativnih ili vijesti koje otkrivaju učinak Ukrajine na bojnom polju.
From the outset, Russia sent many young conscripts into Ukraine.
— Ministry of Defence 🇬🇧 (@DefenceHQ) April 21, 2022
It is likely many did not know they were being sent to war until the day of the invasion.
🇺🇦 #StandWithUkraine 🇺🇦 pic.twitter.com/8S5Lxfgxo3
“Oni neće objaviti ništa što bi Rusiji dalo bilo kakvu ideju o ukrajinskim snagama. Stoga će reći stvari poput: ‘Rusija je povukla snage iz Kijeva i pokušat će se vratiti u Donbas’, ali neće reći ništa o tome što će Ukrajina učiniti”, rekao je O’Brien.
Ažuriranja su uglavnom obavještajna s bojnog polja, a ne, recimo, procjene Putinovih motivacija ili donošenja odluka unutar Kremlja.
Britanske agencije još imaju dobro zasluženu reputaciju po tome što svoje karte igraju blizu prsa. Iako su dužnosnici sada možda više upućeni u medije, i dalje je ukorijenjena kultura tajnosti.
Kako kaže Eyal iz RUSI-ja: "Stvari koje vidite na ovim slajdovima koji se prikazuju dvaput dnevno samo grebu površinu."
