Iako istraživači i dalje rade na razvoju potpunog lijeka za Alzheimerovu bolest, sve više se pojavljuju tretmani koji pomažu u upravljanju simptomima i odgađanju njihovog početka. Nedavno odobreni lijekovi sljedeće generacije, lekanemab i donanemab, predstavljaju značajan napredak u ovom polju.
Lijekovi koji ciljaju amiloidne plakove
Oba lijeka su odobrena od strane američkih regulatora u posljednjih nekoliko godina. Djeluju tako što uklanjaju amiloidne proteinske plakove u mozgu koji su povezani s razvojem Alzheimerove bolesti. Ipak, postoji debata o tome koliko su oni efikasni.
Da bi se preciznije kvantifikovala efikasnost lekanemaba i donanemaba, istraživači sa Medicinskog fakulteta Univerziteta u Vašingtonu (WashU Medicine) analizirali su podatke od 282 volontera sa Alzheimerovom bolešću. Istraživanje je trajalo gotovo tri godine.
Povećanje nezavisnosti kroz liječenje
Sarah Hartz, profesorica psihijatrije na WashU Medicine, ističe da su istraživači željeli donijeti informacija koja će biti korisna pacijentima, kako bi im pomogli da donesu bolje odluke o svojoj njezi. “Ono što ljudi žele znati je koliko dugo će moći živjeti samostalno, a ne nešto apstraktno kao što je procenat promjene u padu,” kaže Hartz.
Istraživači su mjerili dvije vrste nezavisnosti: sposobnost življenja sa svakodnevnim obavezama (kao što su sastanci i plaćanje računa) i sposobnost brige o sebi (osnove lične higijene poput pranja i oblačenja).
Rezultati istraživanja: Koliko dugo može trajati nezavisnost?
Istraživanja su pokazala da bi osobe sa vrlo blagim simptomima Alzheimerove bolesti, koji imaju poteškoća sa pamćenjem datuma i uzimanjem lijekova, u prosjeku mogle živjeti nezavisno još 29 meseci bez liječenja.
Međutim, isti pacijenti mogli bi očekivati dodatnih 10 mjeseci nezavisnosti uz lekanemab, i 13 mjeseci uz donanemab, pokazuju procjene. Važno je napomenuti da su ove brojke prosječne i da se odgovor na liječenje može razlikovati od pacijenta do pacijenta.
Prioriteti pacijenata: Šta je za njih najvažnije?
Doktorica Suzanne Schindler, neurolog sa WashU Medicine, objašnjava da su pacijenti često zabrinuti za praktične aspekte svog života. "Moji pacijenti žele znati koliko dugo će moći voziti, koliko dugo će biti sposobni brinuti se o svojoj ličnoj higijeni, i koliko vremena bi im ovi tretmani omogućili da održe svoju samostalnost," kaže Schindler.
Potencijalne nuspojave i visoki troškovi
Iako obe terapije mogu donijeti značajnu prednost u produžavanju nezavisnosti, one također imaju svoje nedostatke. Naime, skupi su, zahtijevaju redovne infuzije i mogu izazvati ozbiljne nuspojave, poput oticanja mozga i krvarenja u mozgu.
Zbog toga, pacijenti sa Alzheimerovom bolešću i njihove porodice moraju pažljivo razmotriti prednosti i nedostatke liječenja, uzimajući u obzir dugoročne posljedice.
Svrha studije: Pomoć u donošenju informisanih odluka
Istraživači naglašavaju da svrha ovog istraživanja nije da se zalažu za ili protiv ovih lijekova, već da pruže informacije koje će pomoći pacijentima i njihovim porodicama da donesu najbolje odluke. “Svrha našeg rada je da stavimo uticaj ovih lijekova u kontekst koji može pomoći ljudima da donesu odluke koje su najbolje za njih i njihove porodice,” zaključuje Sarah Hartz.
Iako još uvijek nema potpunog lijeka za Alzheimerovu bolest, terapije poput lekanemaba i donanemaba nude realnu mogućnost da pacijenti zadrže svoju nezavisnost nekoliko mjeseci duže. Međutim, ovaj napredak dolazi uz određene rizike i izazove, zbog čega je važno da pacijenti, zajedno sa svojim ljekarima, donesu informisane odluke.
