Krenete li prema moru, prolazak kroz Čapljinu se skoro pa podrazumijeva. Ovaj hercegovački gradić većini je samo mjesto u tranzitu do obale Jadrana. Ali, vjerujte na riječ da vrijedi odvojiti jedan dan za razgledavanje.
Čapljina krije prave bisere prirode koje će oduševiti svakog putnika namjernika. Ljepota prirode i historijske znamenitosti čine ovaj gradić specifičnim i drugačijim. Grad Čapljina je smještena svojim većim dijelom uz rijeku Neretvu i njenim pritokama Bregavi, Trebižatu i Krupi, koje se ulijevaju južno od samog grada Čapljine.
Prvi se put ime Čapljina spominje 1632. godine kao selo koje je pripadalo mostarskomu kadiluku. Između 1782. i 1880. pripadala je Počitelju, a skupa s njim Stocu. Od 1878. i oslobađanja od Osmanlija u Austro-ugarskoj. 1885. je izgrađena željeznička pruga koja je prošla kroz Čapljinu, nakon koje se Čapljina ekonomski uzdiže. Godina 1880. ishodište je duhanske industrije u Hercegovini. Car Franjo Josip uveo je Monopolski zakon o duhanu i izdao naredbu o izgradnji fabrika duhana u Mostaru i Sarajevu, te otkupnih ureda u Ljubuškom, Stocu, Mostaru i Trebinju. Duhanske stanice bile su žila kucavica privrede i preživljavanja na kršnom hercegovačkom tlu. Duhanske režije bile su simbol najvažnije djelatnosti u Hercegovini.
Lasta
Godine 1952. osnovana je Tvornica keksa i vafla Lasta, koja proizvodi kekse, čajna peciva, vafle i krekere. Zatim je 1996. puštena u pogon Tvornica duhana Čapljina.
Blaga klima
Položaj, bogatstvo vode, plodne zemlje i blaga klima od davnima su privlačili ljude koji su na ovim područjima živjeli još od bronzanog doba. U rimskom dobu ovaj kraj bio na važnoj rimskoj saobraćajnici. Italski kolonisti su se relativno rano doselili u šire područje Narone, gdje su se italski kolonisti organizirali u konvent rimskih građana. U Narezima, Tasovčići, nađen je spomenik posvećen Oktavijanu datiran u 36/35. p.n.e.
Važno čvorište
Cesta Salona – Narona – Leusinium – Scodra bila je dionica velike saobraćajnice od Akvileje do Carigrada, a prolazila je kroz Dalmaciju preko Hercegovine. Od Čapljine je vodila preko Stoca – Diluntum do Panika na Trebišnjici – Leusinium, i dalje preko Crne Gore u Skadar. Od vicinalnih cesta (viae vicinales) koji su povezivali manja mjesta, naselja i rudnike, jedan pravac je iz Narone išao u unutrašnjost Bosne.
U dolini Bregave je u posljednjim stoljećima starog vijeka vinogradarstvo bilo značajna privredna grana. U Višićima kod Čapljine je u ruševinama vile suburbane pronađeni su ostatci tijeska s velikim količinama keramike. Na temelju tradicije ranijeg keltskog i rimskog lončarstva počela je i lokalna keramičarska produkcija, a u Višićima se keramika proizvodila u nizu malih odaja koje su se nalazile okolo rimskog bunara.
Mogorjelo
U Mogorjelu kod Čapljine su spektakularne arheološke iskopine iz rimskog doba, a prema nekim izvorima, jedan dio iskopina potječe i iz 1. stoljeća. Tu je i Villa Rustica, dobro očuvani stambeni kompleks zgrada.
Ovaj spomenik kulture spada u najljepša zdanja kasne antičke arhitekture u cijeloj Bosni i Hercegovini. Predmeti pronađeni u Mogorjelu potiču iz 4. stoljeća. Sama vila svojim bogatstvom, ljepotom i arhitekturom predstavlja oazu vrijednosti i ljepote, okruženu bogatom mediteranskom vegetacijom.
Kompleks je nastao sredinom 1. stoljeća kao privatno imanje za preradu poljoprivrednih proizvoda (villa rustica fructuaria), sa stambenom zgradom (villa rustica habitatoria). Ovaj objekt je izgorio u 3. stoljeću. Početkom 4. stoljeća preko njegovih ruševina izgrađeno je državno imanje sa vilom koja danas čini glavninu spomeničkog kompleksa. Vila na Mogorjelu je služila za snabdijevanje grada Narone. Imanje je propalo u velikom požaru između 401. i 403. godine, prodorom Vizigota u ove krajeve.
Glavni objekat Mogorjela je velika palača u južnom dijelu izgrađena u vrijeme Dioklecijana. Sastojala se od niza prostorija. Na krajevima ovih prostorija su izbočena krila koja u prizemlju imaju stepenište za sprat. Prostorije na spratu su bile namijenjene luksuznom stanovanju, sa podovima pokrivenim mozaikom i zidovima ukrašenim lažnim mramorom. Trijem na spratu je imao korintske stubove od korčulanskog kamena. Unutar vile polovinom 5. stoljeća su sagrađene skoro istovremeno dvije ranokršćanske bazilike.
Ekonomski dio vile iz 1. stoljeća, zajedno sa proizvodnim napravama za vino i ulje, te mlinom i pekarom bio je, uz manje prepravke, uklopljen u novu građevinu. Danas su sačuvani temelji samo istočnog dijela te vile, dok je zapadni dio iskrčen tokom iskopavanja. Četiri velika kanala služila su za odvod otpadne vode, i to jedan prema Neretvi, a ostala tri jugozapadno prema njivi.
Park prirode Hutovo blato
Drugi dragulj u neposrednoj blizini Čapljine je Park prirode Hutovo blato, jedinstvena submediteranska močvara u Europi, s velikim brojem biljnih i životinjskih vrsta.
Nakon Drugog svjetskog rata Hutovo blato je bilo zaštićeno isključivo kao elitno lovište. Godine 1954. ustanovljen je ornitofaunistički rezervat "Hutovo blato" površine 6.144 hektara čime počinje njegova historija kao zaštićenog dijela. U sklopu tadašnjeg rezervata 1959. je izdvojen strogi ptičji rezervat Škrka (površine 350 ha), koji je bio zatvoren za ribarenje, lov i druge ekonomski isplative aktivnosti. Već 1971. Hutovo blato je uvršteno u popis močvara od međunarodnog značaja, a 1980. u međunarodni projekt za zaštitu mediteranskih močvara.
Hutovo blato je dom 240 vrsta ptica močvarica, 44 vrste riba i jegulje, 11 vrsta gmazova, 7 vrsta vodozemaca, preko 700 vrsta biljaka, kao i neistraženi broj insekata i gljiva. Smatra se jednim od najvećih zimovališta ptica u Evropi.
Projekt Pozitivne priče podržao je BH Telecom.
