Planira li ruski predsjednik Vladimir Putin invaziju na Ukrajinu, kojom će potencijalno pokrenuti novi rat u Evropi? Odgovor ostaje napoznat nakon sedmice intenzivne diplomatije, uz uzastopne sastanke između ruskih zvaničnika i izaslanika SAD, NATO-a i Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju, piše CNN.
Bez pomaka, visoki američki zvaničnik je zloslutno izjavio da se "ratni bubnjevi mogu čuti glasno", dok su obje strane davale pesimistične izjave. Ovo nije iznenađujući ishod.
Sa više od 100.000 ruskih vojnika nagomilanih na granicama Ukrajine, SAD i njeni saveznici odbili su da naprave bilo kakve ustupke. To je možda upravo ono što je Putin očekivao kada je postavio očigledno nerazumne zahtjeve Zapadu, u zamjenu da više ne napadne svog susjeda.
Ali, na kraju, ovo možda neće ispasti onako kako se ruski predsjednik nada.
Prije nego što su sastanci počeli, izgledalo je da je Putin imao Zapad (i Ukrajinu) u škripcu. On je tvrdio da NATO mora pristati na zahtjeve Rusije, uključujući garancije da neće dodavati nove članice i povlačenje NATO snaga na njihove položaje iz 1997. godine, set obaveza za koje je NATO od samog početka rakea da neće razmatrati. Čini se lako zamisliti da bi se Putin mogao okrenuti ruskom narodu i reći: 'Vidite, pokušao sam diplomatijom, ali Zapad je to odbio. Nemamo drugog izbora osim da napadnemo Ukrajinu.'
Varka bi na papiru mogla izgledati kao dobitna za Putina. Možda ruski narod vjeruje u Putinove izmišljene tvrdnje da Ukrajina predstavlja opasnost za mnogo veće i bolje naoružane snage. Ali, na duži rok, ovaj manevar bi mogao da ga košta.
Prijeteći stav Rusije prema Ukrajini, njene kontinuirane prijetnje čak i dok su pregovori trajali, učvršćuju imidž Kremlja kao nasilnika koji ugrožava svoje susjede. Što više Putin prijeti, to više nesvjesno pokazuje zašto ruski susjedi vjeruju da treba da uđu u NATO da bi se zaštitili.
Ukrajina, naravno, ne predstavlja ozbiljnu vojnu prijetnju Rusiji. Nekada je imala treći najveći nuklearni arsenal na svijetu, ali ga je preniijela Rusiji u zamjenu za obavezu poštovanja njenih granica i suvereniteta, obavezu koju je Rusija prekršila kada je izvršila invaziju i anektirala ukrajinsko poluostrvo Krim. Taj pakt, poznat kao Budimpeštanski sporazum, samo je jedan od nekoliko koje je Rusija potpisala i drsko prekršila.
Jedina prijetnja koju Ukrajina predstavlja Putinu - a ne Rusiji - je da postane funkcionalna demokratija u vrijeme kada ruski lider nastoji učvrstiti svoje mjesto nepomjenjivog autokrate, a sada predanog odbrani drugih autokrata.
Stvarajući samoispunjavajuća proročanstva o nadolazećoj konfrontaciji, Putin možda samo jača NATO savez koji, usput rečeno, nije vjerovatno da će primiti Ukrajinu u skorije vrijeme.
Poruka Moskvi je bila jasna. Trideset saveznika iz NATO-a, prema riječima zamjenice američkog državnog sekretara Wendy Sherman, govoreći odvojeno, ali u "potpunom jedinstvu", ponovo je potvrdilo ruskim zvaničnicima da svaka zemlja ima pravo da bira svoje saveze, da se granice ne mogu mijenjati silom.
Možda ovo nije bilo iznenađenje za Putina. Ali možda je bio zatečen kada su zemlje koje ne pripadaju NATO-u, Švedska i Finska, počele razgovarati o pridruživanju, direktno kao rezultat ruske vojne prijetnje Ukrajini. Finski predsjednik Sauli Niinisto, u svom novogodišnjem govoru naciji, govorio je o "mogućnosti vojnog usklađivanja i podnošenja zahtjeva za članstvo u NATO-u". Kao odgovor, rusko ne tako diplomatsko ministarstvo vanjskih poslova zaprijetilo je "ozbiljnim vojnim i političkim posljedicama" protiv Finske.
Niko ne zna da li Putin planira invaziju. Ali 100.000 vojnika raspoređenih na granicama Ukrajine spremno je da djeluje. Ako je Putin želio pažnju, dobio je to. Ako je želio da odvrati svoje stanovništvo od domaćih problema, to je dobio na neko vrijeme. Ali on će uskoro morati da donese odluku. Kada se zimski led otopi, blatnjavi putevi bi otežali invaziju. A čekanje je skupo.
Ne tako skupo, međutim, kao prava invazija.
Kako tvrdi da Ukrajina i NATO predstavljaju prijetnju Rusiji, Putin izaziva patriotska osjećanja kod kuće. Ali on također rasplamsava posvećenost Ukrajinaca da brane svoju zemlju. Ukrajinci nemaju iluzija da mogu obuzdati rusku vojsku, ali održavanje invazije moglo bi se pokazati enormno skupim.
Nisu samo Ukrajinci ti koji bi platili cijenu.
Bidenova administracija razmatra niz obogaćenih ekonomskih sankcija. To bi moglo pomoći da se promijeni Putinova analiza troškova i stvarne koristi invazije. A Ukrajinci, koji dobijaju podršku od Sjedinjenih Država da se brane, mogli bi učiniti invaziju mučnom, za šta se Washington posebno ponbrinuo da Putin razumije.
General Mark Milley, najviši američki vojni zvaničnik, razgovarao je sa svojim ruskim kolegom prije nekoliko sedmica. Navodno je istakao da će nakon invazije uslijediti kampanja otpora slična onoj koja je protjerala Sovjete iz Afganistana i demoralizirala opadajuću supersilu.
Bivši ukrajinski predsjednik Petro Porošenko rekao je u intervjuu da će svaki ukrajinski grad, svaki dom postati tvrđava, osiguravajući da se "hiljade kovčega" vrate u Rusiju.
Tokom razgovora ove sedmice, ruske diplomate su tvitovale nediplomatske poruke u želji da zastraše, ili možda razbijesne narod kod kuće. U jednom trenutku, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov iznio je grotesknu tvrdnju o bivšim istočnoevropskim zemljama koje su pretvorene u sovjetske satelite invazijom armija SSSR-a, podsjetnik novijim članicama NATO-a na staru čizmu Kremlja na grlu tokom Hladnog rata.
Šta god da se dogodilo ove sedmice dok se u Evropi okupilo mnoštvo diplomata, konačnu odluku će donijeti jedan čovjek u Moskvi. Putin bi se možda odlučio da izvrši invaziju i mogao bi uspjeti da odsiječe još jedan komad zemlje čiji se suverenitet Rusija zaklela da će poštovati. U tom procesu, međutim, poslao je poruku cijelom svijetu o smjeru u kojem vodi svoju zemlju.
Dok nacije dobrovoljno nastoje da se pridruže savezima koje vode demokratske zemlje, Rusija, od koje se očekivalo da će postati miroljubivi član porodice naroda, sada je autokratska sila koja potiskuje pozive vlastitog naroda na demokratiju, brani autokrate širom regiona i upušta se u grubo zastrašivanje i nasilno osvajanje.
