Vijesti

Da li se Vučić zahvaljući vakcini promovisao kao regionalni lider

U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome da li je na Zapadnom Balkanu vakcina u službi politike. Sagovornici su bili dva psihologa i politička analitičara - Žarko Korać iz Beograda i Ibrahim Prohić iz Sarajeva.

Bilo je reči o tome kako je Srbija uspjela da nabavi tako veliki broj vakcina što joj je omogućilo da po broju vakcinisanih bude među najuspješnijim zemljama u Evropi, zašto se ne zna koliko su te vakcine koštale, da li je pandemija pokazala uspješnost srbijanske politike oslanjanja na Kinu i Rusiju, kako je Aleksandar Vučić dijelio vakcine po regionu i kakav je bio efekat tog poteza, zašto je Vučić lično donio vakcine u susjedne države umjesto da je to radio ministar zdravlja, zašto rukovodstvo Bosne i Hercegenovine nije bilo u stanju da nabavi vakcine što je omogućilo predsjedniku Srbije da se pojavi u ulozi darodavca, kako su Kina i Rusije iskoristile pandemiju da povećaju svoj rejting na Zapadnom Balkanu, da li će nakon fijaska sa vakcinama opasti povjerenje građana Zapadnog Balkana u Evropsku uniji, kao i o tome da li će Vučićevi pokloni dovesti do ublažavanja tenzija u regionu.

Srbija je najuspješnija zemlja u regionu po količini vakcina koje je nabavila i po broju ljudi koje je vakcinisala. Kako je Srbija usjpela da to postigne i da iza sebe ostavi, ne samo države u regionu, nego i mnoge evropske zemlje?

Žarko Korać: Vlast Srbije nikad ništa nije rekla o tome kako nabavlja vakcine. Vučić je iskoristio ekvidistancu Srbije prema Evropskoj uniji i SAD, s jedne strane, i Kini i Rusiji s druge i vrlo rano nabavio vakcine prije svega iz Kine. Kad je stigla prva pošiljka, on ju je dočekao na aerodromu, ljubio je kinesku zastavu i plakao. Nema sumnje da je Kina to snimala i prikazala kao svoju veliku humanitarnu pomoć prijateljskoj zemlji. U tabloidima, koje Vučić kontroliše, mogli smo pročitate naslove: Kina ne zaboravlja prijatelje, Kina najviše cijeni Srbiju itd. Vučić je to uradio i sa ruskim vakcinama. Nedavno je opet bio na aerodromu i dočekao rusku pošiljku.

 

Trudi se da sebe prikaže kao čovjeka koji spašava ovaj narod. A o ugovorima sa velikim zapadnim kompanijama, kao što je Pfizer, ne znamo ništa, možemo samo da nagađamo. Znamo da je Izrael plaćao najveću cijenu po vakcini, SAD nešto manje, a Evropska unija najmanje. Te vakcine su na tržištu i možete ih dobiti ako ponudite više para. Vučić je među prvim sklopio ugovor sa Pfizerom. Koliko znam, Srbija svakog ponjedeljka dobija stabilne isporuke Pfizerovih vakcina, mada to nisu velike količine. Mi ne znamo koliko ih je platio. Vjerovatno je ponudio više nego mnoge razvijene zemlje, ali vlada i predsjednik nikada nisu rekli nijednu riječ o tome koliko je to zapravo plaćeno.

Ibrahim Prohić: Prostor Zapadnog Balkana je geostrateški interes dviju sila - SAD i Rusije. To je američka interesna sfera, ali Rusi žele da pošalju poruku Americi - mi smo još uvijek tu i ne predajemo se. Vučić koristi tu situaciju i pokušava igrati na kartu ekvidistance između te dvije sile. To je prepoznato u Evropskoj uniji i pitanje je do kada će to trajati. Kina i Rusija su odlučile da za vrijeme pandemije pomognu Srbiji i omoguće joj da nabavi veliki broj vakcina. Rusija je to uradila iz političkih, a Kina iz ekonomskih razloga. Vučić je to iskoristio, pa je izvjesnu količinu vakcina donirao susjedima koji su bili bez vakcina. To se uklapa u njegovu želju, koja mu je već postala opsesija, da postane regionalni lider. On to na neki način i jeste, ali sa čitavim nizom negativnih prizvuka. Biti lider na Zapadnom Balkanu u konstelaciji ovdašnjih političara i nije previše teško. Jer ovdje zapravo nemamo nijednoga političara koji bi imao kapacitet državnika.

Poklon koji se ne odbija

Vučić je lično odnio vakcine u Sjevernu Makedoniju, i Bosnu i Hercegovinu, a u Crnu Goru je poslao premijerku Anu Brnabić. Kakav je bio efekt tih poklona?

 

Žarko Korać: To bi najprije trebali da kažu građani tih zemalja. Kad se je Vučić na granici sastao sa premijerom Sjeverne Makedonije Zaevom, Sjeverna Makedonija tada nije imala nijednu vakcinu. Ista stvar je bila i u Crnoj Gori. Crna Gora ima novu vlast i njena nova ministarka zdravlja pojavljuje se kao kardinalno nesposobna. Crna Gora je dobila ponudu donacije vakcina što je ona prezrivo odbila jer je tu donaciju ponudio čovjek koji je navodno prijatelj predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. U to vreme ni Bosna i Hercegovina nije imala nijednu vakcinu. Vučić je to iskoristio i ponudio vakcine koje je bilo teško odbiti. On je tako pokušao da ojača svoju ulogu regionalnog lidera koji, eto, samo dobro želi regionu iako su njegovi postupci potpuno suprotni.

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, izuzev Milorada Dodika, nije baš rado primilo Vučićev poklon od 10.000 vakcina koji nije ni tražilo, ali nije moglo da ga odbije. Morali su čak pozdraviti taj Vučićev gest jer u tom trenutku Federacija BiH nije imala nijednu vakcinu. Elmedin Konaković, lider opozicione stranke Narod i pravda, ironično je poručio da je Vučić na aerodromu postrojio članove Predsjedništva koji su mu ushićeno aplaudirali i tako sebe promovisao kao mirotvorca na Balkanu.

Ibrahim Prohić: Mislim da je ta Konakovićeva ocjena poprilično utemeljena. Suština njegove reakcije svodi se na sljedeće: članovi Predsjedništva BiH na aerodromu su bili po zadatku. Poruka je da oni, prije svega Džaferović i Komšić, nemaju svoju autonomnost i da njihovo ponašanje zavisi od toga šta im njihov zajednički mentor kaže i naredi. Valja dodati da je i Dodik bio na aerodromu po zadatku. I njemu je dodijeljena uloga. Moja je pretpostavka da je Vučić tražio da budu prisutna sva tri člana Predsjedništva. Ako su Džaferović i Komšić imali razloga da budu nezadovoljni zbog Vučićeve donacije i njegovog dolaska, onda ni Dodik nije bio previše sretan zbog toga što su na aerodromu bila sva tri člana Predsjedništva, a on bi više volio da je bio on sam.

Moj je utisak da su na aerodromu u Sarajevu sva tri člana Predsjedništva izgledala kao statisti u amaterskoj pozorišnoj predstavi. Oni su tu bili u potpuno inferiornom položaju. Glavni lik je bio srbijanski predsjednik koji je ovom donacijom - kao i donacijama Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji - htio da pokaže da izrasta u regionalnog lidera. To mu godi i on se tu dobro snalazi. Normalno bi bilo postaviti pitanje - zašto je bilo potrebno da se jedna simbolična donacija od 10.000 vakcina digne na najviši državni nivo i da to rade šefovi država Srbije i Bosne i Hercegovine? Zar nije bilo primjerenije da su to uradili ministri zdravstva ili vanjskih poslova obje države? Ali Vučić je htio da baš on uruči donaciju. On se uživio u ulogu regionalnog lidera dok građani Srbije ostaju uskraćeni za informaciju koliko su vakcine koštale i odakle novac za tu kupovinu.

Da li je vakcina - poklonima Vučić sebe promovisao kao mirotvorca na Balkanu?

Žarko Korać: To je teško reći jer njega u regionu vjerovatno niko tako ne vidi, a sumnjam da ga i u Evropi tako vide. Ali on je to vješto uradio. Kao što sam rekao, on je krenuo sa donacijama kada ni u Sjevernoj Makedoniji, ni u Crnoj Gori, ni u Federaciji Bosne i Hecegovine uopšte nije bilo vakcina. On je to dobro procijenio i to je imalo odjeka. Ovih dana je u New York Timesu objavljen tekst u kome piše da je Srbija uz Englesku evropski lider u nabavci vakcina i vakcinisanju stanovnika. Taj list ističe da je u tom pogledu Srbija daleko ispred bogatijih i bolje organizovanih zemalja Evrope. Srbija, koja je bila na vrlo lošem glasu posle ratova devedesetih, sada se pojavljuje kao zemlja koja je mnogo bolje organizovala vakcinaciju svoga stanovništva, nego, na primjer, Nemačka koja je u glavama većine ljudi obrazac efikasne i dobro uređene države. Tako da Vučić dobija poene.

Spašavaj se ko može

Kako ljudi u Bosni i Hercegovini gledaju na činjenicu da se u Srbiji vakciniše ko hoće, a u Bosni i Hercegovini ni traga od vakcine. Mnogi su iz Bosne i Hercegovine išli u Srbiju da se vakcinišu. A najviši sudski organ - Ustavni sud BiH poslao je svoje zaposlene da se vakcinišu u Užicu.

Ibrahim Prohić: To je vrlo eklatantan primjer koji zapravo govori o nedostaku države Bosne i Hercegovine. Ukoliko to rade pripadnici Ustavnog suda, dakle najviše sudske instance, onda oni šalju poruku da ni sami ne vjeruju u državu u kojoj su najveći sudski organ. Prije nekoliko dana jedan poznati sarajevski ljekar, koji je bio član ad hoc grupe za nabavku vakcina, napustio je tu grupu uz vrlo deprimirajuću i rezignirajuću tvrdnju da je morao to učiniti jer više nije mogao da gleda i sluša amaterizam koji se tamo dešava. Njegova poruka je bila - spašavaj se ko može, tražite vakcinu gdje možete. Ta dva primjera na najbolji način svjedoče o disfunkcionalnosit i ekstremno niskom nivo produktivnosti vladajućih struktura u Bosni i Hercegovini. Velike krize kao što je ova pandemija nedvojbeno su prilika da se ogole sve slabosti političkog sistema u Bosni i Hercegovini, ali i podsistema kao što je javno zdravstvo u kome caruju animoziteti i borba za prestiž, dominaciju i monopol.

Vučić je nabavio tolike vakcine zahvaljujući svojoj politici bliskih odnosa sa Rusijom i Kinom koju je Evropska unija često kritikovala. Da li je Vučić sada dobio potvrdu da je njegova politika ispravna?

Žarko Korać: Teško da to može biti potvrda za njegovu politiku ekvidistance. Nominalno, Srbija prije svega teži ulasku u Evropsku uniju, to je još uvijek proklamovani cilj i Srbija na tome radi. Ali političari žive od trenutka do trenutka. Ovo je Vučićev trenutak i on ga je dobro iskoristio. On je sebi napravio, ne samo zdravstveni, nego i politički marketing.

Ibrahim Prohić: Moglo bi se reći da je Vučić sada dobio potvrdu svoje politike. ali postavlja se pitanje do kada to sjedenje na dvije stolice može piti vode.

Kina i Rusija

Nije samo Vučić od vakcina napravio politički profit na Zapadnom Balkanu nego i Kina i Rusija. Dok su se zapadnobalkanske zemlje mučile da iskamče neku vakcinu sa Zapada, Kina i Rusija su ponudile svoje vakcine u velikim količinama. Da li će to povećati njihov rejting i uticaj na Zapadnom Balkanu?

Žarko Korać: Svakako da hoće. Ali one će do izvjesne mjere povećati i svoj rejting u svjetskim razmjerama. Zato što se pokazuje da Kina i Rusija u trenucima velikih kriza, kao što je ova pandemija, mogu da pomognu. One se pojavljuju kao zaštitnice malih naroda u nevoljama. Kina i Rusija su prošle godine donirale Srbiji veliki broj zaštitnih maski i značajne količine respiratora i ostalog medicinskog materijala. Tako da nije riječ samo o vakcinama nego i o ulaganju u zdravstvo čime su Rusija i Kina dobile političke poene kod građana.

Ibrahim Prohić: Ne samo da će porasti rejting Kine i Rusije nego je već i porastao. Kina se u Bosni i Hercegovini pokazala kao vrlo preduzmljiv i ozbiljan partner u izgradnji infrastukture. Rade kvalitetno i poštuju rokove. To su, doduše, reference iz ekonomske sfere, ali nesumnjivo imaju i političke reprekusije. Situacija sa vakcinama će svakako uticati na smanjenje ugleda Evropske unije i generalno Zapada. Na ovim prostorima će porasti evroskepticizam.

Vučić je za vreme kratke posjete Sarajevu, kada je uručio vakcine, razgovarao i sa članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Tom prilikom je ponudio da se u Beogradu organizuje veliki samit Srbije i Bosne i Heregovine. Da li će biti nešto od toga i da li će, ako do samita dođe, to biti još jedan poen za Vučića?

Ibrahim Prohić: Sve se to uklapa u njegovu veliku želju, koja je već poprimila dimenzije mesijanstva, da se promovira i dokaže kao regionalni lider. Zakazivanje takvih sastanaka ide tome u prilog. Međutim, u trokutu između Beograda, Zagreba i Sarajeva postoje nepovjerenje, podozrivost, pa i animoziteti. Prije dvije godine prilikom posjete Sarajevu Vučić je posebno naglasio da Bosna i Hercegovina u Srbiji ima iskrenog prijatelja. On, naravno, zna da javnost u Bosni i Hercegovini, bar javnost u Federaciji, njemu ne vjeruje, pa je ono čega se plaši izbacio u prvi plan. Nepovjerenje je toliko da i ako dođe do tog samita, a vjerovatno će doći, ne možemo očekivati nikakva značajnija poboljšanja u odnosima. O tome govori i činjenica da je samo tri dana nakon Vučićevog dolaska sa vakcinama na aerodrom u Sarajevu i sastanka sa Predsjedništvom njegov glavni igrač u Bosni i Hercegovini - Milorad Dodik po ko zna koji put iskazao želju za secesijom. A i onima koji površno prate politiku jasno je da Dodik ne može i ne smije kazati ništa što Vučiću ne bi odgovaralo. Naprotiv.

Ko će koga da prevari

Žarko Korać: Kad Banja Luka traži secesiju, Beograd nikad ne kaže da je protiv toga. Nikada niste čuli nijednog političara - ne samo iz vlasti nego i iz opozicije - da je protiv toga da se Republika Srpska pripoji Srbiji. Da jednostavno kaže - ja to ne želim, to nije realno, granice u regionu su trajne. Naravno da stabilnosti ne doprinose ni izjave budućeg premijera Kosova Aljbina Kurtija koji govori o mogućnosti ujedinjenja Kosova sa Albanijom. Na Zapadnom Balkanu nema stabilnosti prije svega zato što velike sile - u ovom slučaju Evropska unija i SAD - ne obraćaju dovoljno pažnje na ovaj region i nema pritiska da se odnosi normalizuju. Tako da ja ne mislim da će Beograd odustati od svoje politike što, naravno, vide stanovnici Bosne i Hercegovine.

Zbog toga mislim da gestovi kao što je donacija vakcina, koji bi teoretski trebalo da poboljšaju odnose, ne mogu da doprinesu stabilizaciji regiona jer među državama ovog području, kao što je rekao kolega Prohić, uglavnom vlada potpuno nepovjerenje. A tamo gdje postoji tako veliko nepovjerenje vrlo teško se postižu dugoročni sporazumi. Neprekidno se igra igra ko će koga da prevari, ko će kome da nametne svoje mišljenje, ko će izaći kao pobjednik iz tih igara. Dakle, ovo što je Vučić uradio sa vakcinama svakako je gest koji bi trebalo da popravi regionalne odnose, ali ne mislim da ih je popravio ni sa Crnom Gorom, ni sa Bosnom i Hercegovinom, a iskreno govoreći nemam pojma kako su reagovali stanovnici Sjeverne Makedonije jer oni imaju potpuno drugi problem, a to je blokada Bugarske.

Ibrahim Prohić: Po mom sudu takozvani region ili prostor bivše Jugoslavije ideološki, politički i mentalno još uvijek je u devedesetim godinama. Države na ovome prostoru i njihova politička vodstva nisu spremni i sposobni za partnerstvo.

A da li vi mislite da je Vučićev gest sa vakcinama bio uspešan i da će doprinijeti smanjenju tenzija u regionu?

Ibrahim Prohić: Za njega je bila uspješan, za njegovu promociju, ali dugoročno neće biti pozitivnih efekata