Širitelj mržnje

Dodik je u Donjoj Gradini još jednom pokazao zašto ga što prije treba skloniti sa političke scene

x screenshot

Dodik je u Donjoj Gradini još jednom pokazao zašto ga što prije treba skloniti sa političke scene

Milorad Dodik, bjegunac i predsjednik svoje ‘republike’ u poodmakloj fazi (finansijskog) raspadanja, održao je danas još jedan svoj performans za analne hronike političkog primitivizma — ovaj put u Donjoj Gradini, na mjestu gdje bi normalni ljudi dolazili da šute i spuštenih glava odaju počast žrtvama, a ne da gromoglasno izvikuju političke parole i veličaju sopstvenu propalu karijeru.

U govoru koji više liči na javnu prijetnju nego na komemoraciju, Dodik je ponovo, po ko zna koji put, najavio da će Republika Srpska biti “država”, da će “odlučiti o svom putu”, i da ga “nikakvi sarajevski sudovi neće zaustaviti”. Govorio je o genocidu nad Srbima, o zavjerama, o “odbrani srpstva”, sve dok se i posljednji prisutni oficir ne bi zabezeknuo pitajući se da li je ovo državna ceremonija ili pijani miting SNSD-a u seoskoj zadruzi.

I dok je govorio kako ne mrzi nikog, da bi potom imal izljeve mržnje prema svemu što nije srpsko i potencirao čak da oprosta nema, nemoguće je da onima koji su ovo slušali nije kroz glavu prošlo pitanje: Da li bi ove izljeve mržnje morali slušati da je Dodik uhapšen neki dan u Istočnom Sarajevu.

Mlohavi plan SIPA-e čija je ključna tačka neizazovanje incidenata j tenzija, zapravo je Dodiku omlgućio da se nastavi rugati državi i njenim zakonima.

Jer šta se zapravo dogodilo?

Ništa novo: Milorad Dodik je još jednom uhvatio državu Bosnu i Hercegovinu za gušu, pogledao je u oči i, uz podrugljiv osmijeh, ispljunuo joj u lice.

‘Političko Sarajevo’, uobičajeno u grču između straha od sukoba i nemoći da provede vlastite odluke, odlučilo je još jednom pognuti glavu pred prijetnjama paradržavnih struktura iz Istočnog Sarajeva i šire. Opravdanje je, naravno, poznato: “ne treba izazivati incidente”, “spustiti tenzije”, “nije trenutak”…

Trenutak u kojem Dodik na državnoj zemlji, u entitetu nastalom na krvi i pepelu, danas organizira svoje političke tribine, vrijeđa žrtve, pljuje po državi i izaziva svakog ko uopće još vjeruje da se zakoni ovdje primjenjuju jednako za sve?

Mir u kojem Dodikova privatna vojska pod lažnim imenom “policije Republike Srpske” patrolira Istočnim Sarajevom kao da je to Sjeverna Koreja, a ne dio međunarodno priznate države?

Mudrost bez akcije je samo druga riječ za kukavičluk.

Nema tog prevog trenutka koji će Milorada Dodika natjerati da poštuje zakone. On to ne može i ne želi. Njegov politički opstanak je vezan za stalno dizanje tenzija, za izmišljene krize, za proizvodnju haosa.