Ekonomija

Dok svijet strahuje od korone i naftnog rata, u tišini se dešava nova kriza zbog koje prijeti glad

I dok je svijet u ovo doba pandemije koronavirusa bio opsjednut i krizom nafte, prateći svakodnevni pad cijena energenata, nekako po strani, gotovo neprimijećeno, potresla ga je kriza na jednom drugom tržištu - onom žitarica.

Pšenica postaje "žuta nafta", pa i važnija od fosilnih goriva i njenih derivata. Naime, prema podacima UN-ovih organizacija za poljoprivredu, hranu i zdravstvo, ta bi kriza, kao posljedica pandemije koronavirusa, mogla dovesti do globalne nestašice pšenice, a ponegdje izazvati i glad te destabilizirati mnoge zemlje i regije.

Neki analitičari smatraju da bi se mogla ponoviti 2010. godina kada je zbog suše i slabije žetve u nekim vodećim proizvođačima žitarica došlo do nestašica žita u arapskim zemljama, što je, između ostalog, bio dodatni podsticaj za val revolucionarnih demonstracija poznat kao Arapsko proljeće čiji su najznačajniji "rezultati" građanski ratovi u Siriji i Libiji, koji se još nisu smirili.

Šta se, dakle, sada dogodilo na tržištu pšenice? Rusija je, kao jedan od najvećih svjetskih proizvođača i najveći svjetski izvoznik žitarica, obustavila izvoz do početka jula. Time je izazvala napetost na tržištima i paniku kod glavnih uvoznika, poput Egipta, Indonezije, Alžira, Maroka, Nigerije i posebno Turske, koji već imaju problema sa zalihama, ali i kupnjom tog važnog prehrambenog proizvoda. Pšenica je postala skuplja od nafte, što dosad nije zabilježeno u historiji, piše Jutarnji list.

Ruska odluka "zatalasala" je globalno tržište, a izjava ruskog premijera Mihaila Mišustina unijela je nemir. Mišustin je rekao da su "potrebe domaćeg stanovništva važnije" te da "prioritet imaju naši građani". To je mnogima bio znak da Rusija pravi zalihe, u strahu da bi zbog koronavirusa moglo doći do problema sa pšenicom na domaćem tržištu pa joj je to potrebno za smirivanje vlastitih socijalnih napetosti.

Neki drugi smatraju da time Rusija čeka rast cijena pšenice kako bi barem djelomično pokrila gubitke koji su nastali rekordnim padom cijena nafte, njenog glavnog izvoznog proizvoda na kojem Moskva gradi svoju moć, ali i računa svoj godišnji budžet. Ruska pšenica postala je dodatno zanimljiva i zbog pada rublje u odnosu na dolar i euro, zbog pada cijena nafte. Osim toga, i ove se godine očekuje jako dobra žetva. Rusija se u posljednjih 20 godina vratila kao jedan od glavnih igrača na tržištu žitarica - među najvećim je proizvođačima i prvi svjetski izvoznik (za 2019./2020. oko 73 miliona tona, od čega izvozi oko 34 miliona tona).

SSSR je uvozio pšenicu iz SAD-a i nije mogao da namiri svoje potrebe, a carska Rusija uoči Prvog svjetskog rata, 1914. godine, bila je najveći svjetski izvoznik i jedan od najvažnijih proizvođača (ali i tada je na domaćem tržištu bila oskudica i nestašica pšenice), ali ni to je nije spasilo od zlokobne sudbine koja ju je zadesila tokom Velikog rata.

Zabrana izvoza sada se ne odnosi jedino na četiri postsovjetske države koje su u ruskoj orbiti: Jermeniju, Kirgistan, Tadžikistan i Uzbekistan. Međutim, trenutni nedostatak ruske pšenice pokrit će se zalihama iz SAD-a i EU, odnosno u prvom redu Francuske kao najvažnijeg evropskog poljoprivrednog velikana koji će najviše profitirati od poteza Moskve.

U prikrajku stoji i Ukrajina kao jedan od važnijih evropskih proizvođača i izvoznika, ali s velikim rizikom jer se tamošnji analitičari pribojavaju da će Kijev morati prodati i više nego što planira kako bi pokrio rupe u budžetu, ali onda dolazi u problem na sopstvenom tržištu.

EU je proizvela 156 miliona tona (od čega Francuska oko 40 miliona tona), a izvozi više od 30 miliona tona. Ukrajinska proizvodnja bila je na nivou 29 miliona tona, a izvoz na 20 miliona. Uz njih, SAD je proizveo 52 miliona, a izvezao 25 miliona tona, kao i Kanada koja je prošle sezone požnjela 32 miliona tona.

Egipat, koji je najveći svjetski uvoznik (12,5 miliona tona, od čega više od tri miliona iz Rusije), već je to nadoknadio iz Francuske, ali mnogi se pitaju što će biti dogodine s obzirom na ekonomsku recesiju koja će biti razorna baš u zemljama uvoznicama. Uprkos takvom uvozu, u Egiptu država još dodatno subvencionira cijenu hljeba.

Uz Egipat, najveći uvoznici pšenice su Indonezija s 11 miliona tona, Brazil sa 7,7 miliona te Alžir sa sedam miliona tona. I Nigerija već ima problema s količinama pšenice, a zbog naftne krize ima i rupe u državnoj blagajni. Zbog toga se mnogi pribojavaju da te zemlje neće moći da kupe dovoljnu količinu pšenice kako bi zadovoljile svoje potrebe.

Prema UN-ovim podacima, u Africi nedostatak hrane već osjeća oko 135 milona ljudi, a tokom 2020. godine zbog pandemije bi se taj broj mogao povećati na čak 265 miliona ljudi koji će oskudijevati u hrani.