Kolumne

Dumina| Mostar: Ključnih je narednih dvanaest godina

U borbi sa koronavirusom „ključna su naredna dva tjedna“,
a u borbi za bolji Mostar  ključnih je narednih dvanaest godina!

Nakon dvanaest ljeta u Mostaru su, konačno, održani izbori. Taj čin, kao grandiozni dokaz vlastite umiješnosti, kooperativnosti i političke mudrosti, svi akteri pripisuju sebi. Od OHR-a, OSCE-a, vodećih nacionalnih stranaka, opozicije, nevladinog sektora, religijskih zajednica… Baš svi!

Poznajući njih sviju pomalo, najsigurnije je predvidjeti da će se narednih dvanaest godina brojati listići i međusobno optuživati za izborne prijevare. U tom će to natezanje opet nekome iz „međunarodne zajednice“ dodijati, koji će narediti slijedeće izbore. Nakon njih će, valjda, i ti međunarodni skrbnici uvidjeti da su mostarski izbori besmisleni i nepotrebni. Još će dugo, dugo izborni rezultati biti u promil isti, još će puno Neretve proteći dok se bude biralo po vlastitiom nahođenju, a ne po ucjenjivačkom diktatu kao u proteklih tri desetljeća.

PROČITAJTE  Penzioneri u raljama vlasti: Ko predstavlja penzionere u Federaciji BiH i kako?

Političari „bez glave“, oni za jednokratnu upotrebu, vole reći da je Mostar specifičan grad, sredina sama za sebe, unikatna. A, nije! Najveći hercegovački grad apsolutno je isti kao i ogromna većina u Bosni i Hercegovini. Okovan mržnjom, vjerskom ponajprije, pritisnut političkim anakronizmima i floskulama apokaliptičnog sadržaja, balzamiran imaginarnom ugroženošću, i izluđen vjerom u vlastitu važnost.

Stoga su sve češća razmišljanja da Mostaru i nisu potrebni izbori, barem ne u dosadašnjem obliku, jer to više nije „festival demokracije“ nego tek pusta provjera budnosti čuvara nacionalne svijesti, interesa, ognjišta, vjere, jezika, itd. A kad bi uistinu postojala nacionalna svijest, kad bi se gledao interes, kad bi se istinski vjerovalo, Mostar bi mogao biti najperspektivniji u Bosni i Hercegovini. Mogao bi biti sve ono što sad nije: kulturni, sportski, gospodarski i svaki drugi centar Hercegovine. Mogao bi se vratiti pedesetak godina unatrag pa biti sređen, čist, umiven, poredan… Raspjevan, razigran, razbacan…

PROČITAJTE  Ambasada SAD i Misija OSCE-a pozdravili susret vjerskih lidera u Mostaru

Cijela Hercegovina mora hrliti u Mostar na koncerte, u šoping, na sportska događanja, na predstave. Ne smije Mostar biti samo studentski dom i bolnička posjeta, nije Mostar sto metara oko Starog mosta. Ali, šta možemo kad ga njegovi stanovnici sužavaju i limitiraju na ono što sada jest. Svatko u svojoj avliji, zamandaljen i opasan bijelim zidinama, svatko u svom zamku, u svojoj potleušici, ili na vlastitom holivudskom imanju. Svatko na „svojoj zemlji“, u „svojoj vjeri“, na svom topraku.

Može li drugačije? Odnosno, može li bolje?

Pokazat će narednih dvanaest godina!

Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.



Povezani postovi: