Semir Efendić, predsjednik Stranke za BiH i načelnik Novog Grada Sarajevo, ne prestaje s optužbama na račun Elmedina Konakovića i Sabine Ćudić, odnosno stranaka Trojke, tvrdeći da su oni ti koji su odgovorni za političke odluke koje su omogućile Miloradu Dodiku i njegovim kadrovima da dođu na ključne pozicije.
Efendić ne propušta priliku da osudi njihove postupke, dok istovremeno zaboravlja vlastitu političku prošlost koja, u najmanju ruku, nije bila ništa manje kontroverzna.
Naime, Efendić kao bivši član Stranke demokratske akcije, koja je u razdoblju kada je bio u njenim redovima, bila u vlasti zajedno s Dodikom, sada se pravi da je nevini kritičar svega što je Dodik radio u BiH.
Dok su SDA i Dodik zajedno oblikovali političku sliku zemlje, Efendić nije imao problema s tom saradnjom, niti je tada bilo primjedbi na Dodikove kadrove. Njegovo prebacivanje odgovornosti na druge političare, dok zaboravlja vlastiti politički angažman, čini njegovu kritiku neiskrenom i licemjernom.
Zašto mu tada nije smetalo što su SDA i Dodik zajedno činili vlast? Zašto nije tada govorio da je saradnja sa Dodikom pogrešna, a sada ga, kada su političke okolnosti drugačije, optužuje za sve loše u BiH a sebe pokušava pokazati da je „državni spasitelj“ koji se bori protiv onih s kojima je nekada dijelio političku moć.
Ono što najviše žulja kod Efendićevih optužbi je činjenica da on ne prepoznaje vlastitu odgovornost za političke odluke koje su dovele do trenutne situacije. Njegovo prebacivanje odgovornosti na druge političare ne mijenja činjenicu da je i on bio dio sistema koji je omogućio Dodiku da dođe do pozicija na kojima je danas.
Iako danas pokušava igrati na kartu opozicionog političara koji kritizira sve i svakog, Efendić zaboravlja da su njegovi politički saveznici u prošlosti, pa čak i danas, davali Dodiku priliku da izgradi vlastitu moć.
Licemjerno je da osoba koja je bila dio iste političke strukture koja je sarađivala s Dodikom, sada pokušava kritikovati sve one koji, po njegovom mišljenju, "donose štetu BiH". Efendić je trebao koristiti vrijeme u vlasti da se suprotstavi onome što je smatrao pogrešnim, umjesto da se povinovao političkim savezništvima koja su donosila samo kratkoročne koristi njemu i njegovoj sada već bivšoj stranci.
Jer Efendić iz SDA nije izašao zato što je bila u vlasti sa Dodikom, već zato što nije mogao izboriti bolji položaj za sebe u hijerarhiji porodične stranke.
Kritike koje Efendić već odavno upućuje nisu ništa drugo nego pokušaj da se prikrije vlastita politička neiskrenost. Dok on nastoji prikazati sebe kao nevino biće koje je stalo na stranu naroda, pravo pitanje glasi: gdje je bio dok je njegov bivši (sadašnji) politički otac bio u savezništvu sa Dodikom?
Zašto je tada šutio?
