Svijet

EU odgađa neizbježnu raspravu: Ova odluka bi mogla dovesti i do njenog raspada

Lideri EU okupljeni ove sedmice u Bruxellesu vješto su izbjegli pitanje: Može li EU revidirati način na koji donosi važne odluke?

Ne mogu od njega zauvijek bježati.

EU stvara zamah da promijeni ugovore koji reguliraju način na koji pronalazi sporazum o svemu, od finansija do vanjske politike. I dok se lideri EU-a ponovno zavjetuju da će okončati godine stagnacije primanja novih članica, istovremeno se pojavio argument: blok se ne može proširiti bez prethodnog reformiranja vlastitih podzakonskih akata.

U centru rasprave je pravilo jednoglasnosti EU-a, koje pojedinim članicama daje pravo veta na sve, od toga koje zemlje postaju članice EU-a do odobrenja sankcija. Više zemalja u EU znači više mogućih veta. A otkako je Rusija počela bombardirati Ukrajinu, EU je jasno uvidjela kako jedna zemlja - u ovom slučaju Mađarska - može odlagati odluke sedmicama nakon što su se gotovo svi drugi dogovorili.

Neki od najmoćnijih lidera EU-a podržavaju promjenu ugovora u različitim stepenima, uključujući francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, italijanskog premijera Maria Draghija i njemačkog kancelara Olafa Scholza. I, tehnički, pravni put do promjene ugovora započeo je ranije ovog mjeseca, stavljajući ga formalnije na sto prvi put nakon više od desetljeća.

Dakle, kako nekoliko kandidata za EU polako maršira prema članstvu, blok će se na kraju morati suočiti s vlastitim pravilima - rekao je Scholz. A nakon što su lideri ove sedmice proglasili Ukrajinu i Moldaviju kandidatima za članstvo u EU, istovremeno nastojeći deblokirati bugarski veto čime su Sjevernu Makedoniju i druge kandidate zapadnog Balkana učinkovito spriječili da uđu u klub, taj marš samo napreduje, piše Politico.

“Buduće članstvo nas obavezuje da sebi postavimo pitanje ne samo o potrebama zemalja kandidata, već i o potrebama same EU i njenoj sposobnosti funkcioniranja u budućnosti u proširenoj Evropi, što će zahtijevati reformu tih odluka, procesa izrade”, rekao je dužnosnik francuske predsjedničke Elizejske palače.

U petak se Scholz složio, razgovarajući s novinarima nakon dvodnevnog samita lidera.

"Moj dojam je da nema nikoga ko sumnja da [proširenje] neće uspjeti bez institucionalnih reformi", rekao je. "I zato mislim da imamo šanse da se to može učiniti."

Kako su se pravila razvijala

Trenutačno i punopravno ponavljanje ugovora EU datira iz 2009. godine, nekoliko godina nakon kruga agresivnog širenja na istok u kojem se pridružilo 12 novih članica.

Ugovori su u biti ustav EU-a, koji ocrtava institucije bloka, pojašnjava podjelu ovlasti između EU-a i njenih članica i opisuje način na koji se donose odluke. Od osnivanja EU-a 1950-ih, oni su nekoliko puta revidirani kako se tijelo razvija i raste.

Obnovljene rasprave o prepisivanju osnovnih pravila EU-a intenzivirale su se kada je pandemija koronavirusa zahvatila kontinent. EU je ukinula stroga budžetska pravila kako bi zaštitila posrnulu ekonomiju i prešao na zajedničku kupnju vakcina, ističući promjenjive ovlasti bloka.

Ruski rat u Ukrajini samo je dao više goriva tim raspravama, jer je EU bila suočena sa svojom nesposobnošću da brzo kao pojedinačne zemlje odobri ekonomske sankcije s ciljem osakaćenja ratnih prsa Kremlja.

Usporedno s tim, EU je 2021. također pokrenula „Konferenciju o budućnosti Evrope“, osmomjesečni forum za samopromišljanje koji je od građana zatražio da iznesu mišljenja o reviziji međunarodne institucije.

Inicijativa je rezultirala stotinama ideja koje su sažete u 49 prijedloga. Neki od njih - poput ukidanja zahtjeva za jednoglasnost ili davanja veće uloge EU-u u zdravstvenoj politici - zahtijevali bi izmjene ugovora EU-a.

Rasprava o ishodima konferencije dodana je ovosedmičnom dnevnom redu samita Evropskog vijeća, čime se povećava mogućnost da se lideri mogu suočiti s mogućnošću promjene ugovora dok sjede za stolom.

Dodajući dodatni pritisak, Evropski parlament je velikom većinom odobrio rezoluciju uoči summita, pozivajući lidere EU-a da poduzmu važan korak prema promjeni ugovora – sazivanje Evropske konvencije kako bi se raspravljalo o tom pitanju. Vlastita izvršna vlast EU-a, Evropska komisija, također je potaknula lidere da ukinu uvjet jednoglasnosti za odluke vanjske politike.

Umjesto toga, 27 lidera EU-a je izbjeglo odgovor.

U zaključcima Vijeća, lideri su nejasno pozvali na "učinkovito praćenje" konferencije i jednostavno su potvrdili da je taj poduhvat bio plodna vježba demokratskog nadzora. Riječi "promjena ugovora" nikada nisu krasile izjavu.

Macron, koji je inicirao konferenciju, također je pokazao relativnu suzdržanost po tom pitanju tokom svoje press konferencije nakon summita. Potaknuo je svoje kolege da se "uhvate" za "duboke transformacije" koje je konferencija preporučila i obećao da će lideri nastaviti raditi na tom pitanju.

Diplomati su brzo primijetili da se većina ideja konferencije može provesti bez značajnih promjena pravila.

"Početni fokus ovog Vijeća trebao bi biti na tome šta možemo učiniti, osigurati da to radimo i reći građanima da to činimo", rekao je jedan diplomat EU. “Jedan od glavnih zaključaka ove konferencije je da, očito, radimo užasan posao u objašnjavanju šta EU čini građanima.”

Rat mijenja sve

Tu su i drugi faktori u igri.

S obzirom da u Ukrajini gori rat, lideri EU-a favoriziraju jedinstvo, posebno ove sedmice, dok Ukrajini daju poticaj za moral proglašavajući je kandidatom za EU.

Ipak, upravo će moguće pridruživanje Ukrajine vjerovatno natjerati EU da se pozabavi promjenom ugovora, budući da aspiracije zemlje za EU pomažu oživljavanju nastojanja drugih zemalja.

Lideri poput njemačkog Scholza rekli su da se EU mora reformirati prije nego što bude "sposobna preuzeti nove članice". Konkretno, Scholz i drugi su ukazali na konsenzus potreban za bilo kakve vanjskopolitičke poteze, što je dovelo do toga da pojedine zemlje odugovlače sve, od značajnih sankcija do osnovnih izjava.

U Evropskom parlamentu zastupnici također sada izrađuju niz prijedloga za izmjenu ugovora. Oni će ih na kraju poslati šefovima država ili vlada na odobrenje Evropskom vijeću.

"Ovo je historijska prilika", rekao je Sven Simon, njemački europarlamentarac koji je bio jedna od osoba koje se bave tim pitanjem u Parlamentu.

“Sporazum je iz 2009. godine i EU je od tada prošla kroz mnoge krize”, istakao je.

Za one koji traže izmjene, međutim, čeka ih hladna stvarnost: teško je, a mnoge zemlje su skeptične.

Izmjena i dopuna ugovora EU dug je i zamoran proces. I dijelovi kontinenta smatraju da to nije potrebno započeti sada, dok se EU suočava s višestrukim krizama.

Prvo, tu je logistička komponenta.

Početna faza je izvediva. Lideri EU-a mogu sazvati Evropsku konvenciju — koja bi okupila članove nacionalnih parlamenata, kao i šefove država i vlada, kako bi raspravljali o prijedlozima amandmana — jednostavnom većinom glasova.

Odatle postaje sve kompliciranije. Prema uobičajenoj proceduri, sve stvarne revizije zahtijevale bi konsenzusnu podršku svih zemalja EU-a. A uklanjanje jednoglasnosti ili bilo kakvih odluka uznemirit će manje članice EU-a, koje znaju da im njihova moć veta daje toliko željenu moć u tijelu koje često vode Francuska i Njemačka.

Drugo, tu je politička dimenzija.

U maju je 13 zemalja, uključujući Švedsku, Dansku i Poljsku, jasno dalo do znanja da smatraju bilo kakve izmjene ugovora preuranjenim, tvrdeći da bi to samo odvratilo blok od hitnijih pitanja.

"Nije trenutak da se raspravlja o promjeni ugovora usred rata u Ukrajini", rekao je diplomat jedne od tih zemalja. “Puno se stvari može učiniti bez promjene ugovora.”

Drugi diplomat EU je primijetio: "Svi znamo da se promjena ugovora neće dogoditi vrlo brzo, stoga nemojmo žuriti s tim stvarima kada se sve oko nas mijenja."

Neki su izrazili strah da bi rasprava zapravo mogla raskomadati uniju, koja je već izgubila glavnu članicu, Ujedinjeno Kraljevstvo, zbog skepticizma u EU i mora se boriti da uvjeri građane u njene prednosti.

“Bi li takav potez otuđio države članice i time posijao buduće neslaganje koje bi moglo dovesti do raspada EU-a?” pitao se drugi diplomat EU. “S obzirom da EU nije federalna država već skup suverenih država, bi li EU prešla na federalni model? Ako da, kako da pomirimo različite interese?”

U nekom trenutku, međutim, razgovor će biti neizbježan.

“Po mom mišljenju,” rekao je dužnosnik EU-a, “promjena u procesu donošenja odluka EU-a bit će na stolu onog dana kada se proširenje približi.”