Turske tajne službe uhvatile su ovih dana u Ukrajini i dopremile u Ankaru Nurija Gökana Bozkira, osumnjičenog za ubistvo turskog historičara i književnika Necipa Hablemitoğlua. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan odmah se po okončanju tajne operacije pohvalio 'ulovom' u direktnom televizijskom prijenosu, što u pravilu čini kada je riječ o nečemu vrlo važnom za Ankaru. Iako je turska policija izvijestila da je riječ o 'običnom' ubistvu iz nehata, postoji više teorija o tome zašto bi neko ubio historičara i književnika.
Kako je osumnjičeni Bozkir bivši vojnik, trgovac oružjem i potencijalni zviždač neugodan po Erdoğana, priča itekako podsjeća na špijunski triler.
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan obratio se ovih dana naciji priopćivši joj da je u Ukrajini uhvaćena osoba za koju većina u toj državi nikada nije čula. Erdogan je u izravnom televizijskom nastupu pohvalio dobru saradnju turskih tajnih službi s ukrajinskim kolegama u akciji hvatanja Nurija Gökana Bozkira, a koji se u bijegu u Ukrajini nalazio od 2019. godine, piše tPortal.
Bozkir je službeno uhapšen u akciji turske tajne službe MIT zbog sumnje da je u decembru 2002. godine sudjelovao u atentatu na Necipa Hablemitoğlua dok je taj historičar i književnik izlazio iz svoje kuće u Ankari. Bozkir je, tvrde, osumnjičen za članstvo u oružanoj organizaciji i 'planiranje ubojstva iz nehaja'. Iako su pravne kvalifikacije planiranja ubojstva i ubojstva iz nehaja poprilično nespojive, Ankara nije ponudila javnosti pojašnjenje toga.
Hablemitoğlu je ubijen dok je istraživao aktivnosti njemačkih fondacija u Turskoj koje su navodno provodile nezakonite aktivnosti, raspirivale etničke i sektaške podjele te organizirale sprečavanje rada rudnika zlata u gradiću Bergami nedaleko od Izmira. Hablemitoğlu je u svojim javnim istupima učestalo kritizirao turske intelektualce koji sarađuju s njemačkim fondacijama te je ukazivao na rizike turskih odnosa s međunarodnim nevladinim organizacijama.
Najkontroverznije suđenje u turskoj historiji
Prema nekim izvorima, iza Hablemitoğluova ubistva stoji organizacija Ergenekon, navodno povezana s njemačkim fondacijama i tajnim službama. Te tvrdnje prisnažene su činjenicom da je jedan od pripadnika Ergenekona, Bedrettin Dalan, dobio od njemačke države lažnu putovnicu i novac kako bi pobjegao iz Turske. Dalan, inače Kurd i nekadašnji gradonačelnik Istanbula, još uvijek nalazi se u Njemačkoj, za razliku od većine navodnih pripadnika Ergenekona koji su osuđeni na visoke zatvorske kazne u Turskoj.
Slučaj Ergenekon jedno je od najkontroverznijih suđenja u turskoj okončano u augustu 2013. godine. Čak 250 osoba, visokorangirani bivši pripadnici vojske, pravnici, poslovni ljudi i novinari osuđeni su na kazne zatvora u rasponu od 20 godina do doživotnog zatvora, a sve zbog svoje pripadnosti tajnoj organizaciji koja je bila dio takozvane duboke države koja se teretila za ubojstva i atentate na tursku političku i kulturnu elitu. Cilj im je navodno bio prouzročiti strah i kaos u Turskoj, a potom organizirati vojni puč protiv Erdoğana. Njegovi protivnici tvrdili su da iza ubojstava zapravo stoje krugovi bliski Erdoğanu te da se radilo o politički motiviranom lovu na vještice, kojim su bili obuhvaćeni vodeći protivnici turskog predsjednika.
Bivši šef Odjela za borbu protiv terorizma MIT-a Mehmet Eymür tvrdio je da je Hablemitoğlu mogao biti ubijen jer je javno objavio nepravilnosti na turskim vojnim natječajima, što je historičar i književnik opovrgnuo za života. Druge pak teorije ističu da su Hablemitoğlua ubili pripadnici policijskih antiterorističkih komandosa njemačke federalne policije (GSG 9), čiji su identiteti zaštićeni zakonom. Prema tim tvrdnjama, njemačka tajna služba dala je ubiti Hablemitoğlua zbog njegova pisanja o djelovanju njemačkih zaklada u Turskoj. Treći tvrde da iza ubojstva doista stoji Ergenekon te da je likvidacijom književnika i historičarka, inače velikog zagovornika republikanizma, htio isprovocirati sekularni dio društva prebacivanjem krivnje na islamske radikale.
Turski istražitelji i nadalje tvrde da se Hablemitoğluova likvidacija vodi kao 'najobičnije ubistvo' te da istraga još uvijek traje. U sklopu te istrage, prema tvrdnjama Ankare, u Ukrajini je uhapšen Nuri Gökan Bozkir nakon što ga je Kijev predao pripadnicima turske tajne službe. Prema pisanju Deutsche Wellea, službena Ankara navodi dva svjedoka koji se sjećaju da su vidjeli Bozkira u automobilu nedaleko od mjesta Hablemitoğluova ubojstva dok Bozkirov odvjetnik tvrdi da su optužbe izmišljene i da ne postoje izravni dokazi o njegovoj umiješanosti.
Istočnoevropsko oružje za sirijske islamske radikale
Štaviše, Bozkirova obrana tvrdi da mu je namješteno učešće u Hablemitoğluovu ubistvu iz sasvim drugih razloga. Prema istraživanju Deutsche Wellea, Bozkir je potencijalni zviždač koji je htio javno objaviti priču o tajnim turskim pošiljkama oružja u ratna područja te je predstavljao prijetnju Erdoğanu jer je mogao razotkriti to da Turska sustavno krši međunarodne sporazume.
Njemački medijski servis ističe da je Bozkir bio važan dio tajne mreže koja je nabavljala tursko oružje Siriji i Libiji te da je nakon njegove otmice u Ukrajini prestala opasnost po Erdoğana. Deutsche Welle dodaje da je ovaj bivši vojnik, kasnije i trgovac oružjem, postao rizik za Erdoğana nakon što je počeo odavati tajne ukrajinskom portalu Strana, na kojem su objavljene informacije da je Bozkir po nalogu Ankare kupovao oružje u raznim istočnoeuropskim državama, a suradnici turske tajne službe potom su ga prodavali pobunjenim islamskim skupinama u Siriji. Riječ je o oružju vrijednom stotine miliona dolara, a stiglo je u ruke ekstremista u ukupno 50 pošiljaka.
Bozkir je, inače, pobjegao iz Turske u Ukrajinu nakon što je pokušao prodati oružje Siriji u vlastitom aranžmanu i staviti novac u vlastiti džep, no u prodaji ga je osujetila turska tajna služba koja je presrela i zaplijenila pošiljku. Znajući da mu je život u opasnosti ako progovori o tajnim poslovima na najvišoj razini, Bozkir je pobjegao u Ukrajinu i to uz pomoć pojedinih pripadnika MIT-a koji su ga izvukli iz Turske tajnim kanalima.
Odmah po dolasku u Ukrajinu, Bozkir je zatražio politički azil, a kako bi se osigurao i privukao pažnju svjetske javnosti, počeo je javno objavljivati dokumente i informacije o umiješanosti turskog vrha u nedozvoljenu prodaju oružja državama pod međunarodnim embargom. Nakon što mu Ukrajina nije sudski odobrila azil, više nije bilo prepreka za njegovo izručenje Turskoj pa je Erdoğan mogao odahnuti.
Obostrani pokloni
Valja naglasiti da se Bozkirova otmica dogodila uslijed rastućih napetosti između Rusije i Ukrajine, države koja traži međunarodne partnere u strahu od ruske invazije. Treba naglasiti da su Kijev i Ankara u posljednje vrijeme potpisali nekoliko važnih ugovora o vojno-sigurnosnoj saradnji, među kojima je i suradnja na izradi borbenih bespilotnih letjelica, a prema kojima će Turska ustupiti Ukrajini transfer znanja. Ti dogovori, smatraju upućeni, zapravo su znak Erdoğanove zahvalnosti Kijevu čije su tajne službe izručile neugodnog svjedoka Ankari. Ukrajina je, s druge strane, spremna na ustupke potencijalnim saveznicima u zamjenu za konkretnu međunarodnu podršku u aktualnoj krizi s Rusijom.
Inače, Bozkir nije jedini koji je na meti Ankare. Turska je u odsutnosti na 27 godina zatvora osudila Cana Dündara, novinara koji je 2015. objavio snimku na kojoj se vidi kako pripadnici MIT-a isporučuju oružje islamskim radikalima u Siriji. Na Dündara je nakon sudske rasprave izvršen atentat, nakon čega je pobjegao u Njemačku te je u nekoliko navrata javno govorio o Bozkiru, za kojeg tvrdi da zna mnogo o Erdoğanovim tajnama.
Američka organizacija za ljudska prava Freedom House tvrdi da je Turska od 2014. godine sudjelovala u najmanje 58 slučajeva izvanrednih izručenja, odnosno otmica građana koji su kritizirali Erdoğanovu vlast. On je pak, objavivši vijest o Bozkirovu hapšenju, poručio drugim potencijalnim zviždačima da su 'izdajice koji neće uspjeti pobjeći od turskog pravosuđa'.
