Sport

Evropska košarka tuguje: Umro je Goran Sobin, po mnogima najkorisniji igrač splitskih “Žutih” u generaciji Kukoča i Rađe

Košarkaški i uopće sportski Split, ali i evropska košarkaška zajednica, tuguje za Goranom Sobinom, koji je iznenada preminuo od srčanog udara u 59. godini života.

Sobin je bio jedan od stupova slavne Jugoplastike, s kojom je dvaput osvojio naslov prvaka Europe (1989. i 1990.). Igrao je centra, bio je, prema mišljenju stručnjaka, najkorisniji igrač “Žutih”, generacije koja je proglašena najboljom momčadi dvadesetog stoljeća, prenose “Sportske novosti”.

Sobina je zbog njegove srčanosti, izuzetne borbenosti i žara u igri, posebno cijenio trofejni trener Božo Maljković, on mu je tepao, nazvao ga Veli Jože.

Idealan klupski čovjek

U toj momčadi Jugoplastike bilo je talentiranijih i boljih igrača, najveći među njima su Dino Rađa i Toni Kukoč, ali prema općoj ocjeni, svi ti daleko priznatiji košarkaši svoju klasu umnogome su dugovali baš Sobinu, koji ih je u igri, može se reći, odano služio.

“Iznimno me pogodila vijest o smrti Gorana”, rekao je Josip Bilić Biba, direktor splitskog kluba u vrijeme najvećih trijumfa.

Sobin je bio idealni klupski čovjek, on je nadograđivao klasu Dina, Tonija i drugih…

PROČITAJTE  Zvezda uništila Partizan i napravila korak prema odbrani titule u ABA ligi

Sobin nikada nije bio od velikih izjava, intervjui s njim bili su za novinare svojevrsno mučenje, jer mu se kao udicom moralo izvlačiti riječi. On je prihvaćao svoju ulogu vrijednog igrača kolektiva, premda je često znao nadmašiti svoje priznatije drugove.

Držao se po strani, nije ga smetalo što je često i nezasluženo bio u drugom planu.

Brojne su utakmice na kojima je Sobin odigrao glavnu ulogu, najveću u beogradskoj Hali sportova, u trećem odlučnom nadmetanju za naslov prvaka Jugoslavije protiv Partizana (7. svibnja 1988.), kada je potpuno onemogućio moćnog Vladu Divca, ostavio ga na četiri postignuta poena, dok je on zabio čak 28 koševa za pobjedu od 88:67.

U velikoj monografiji “Legende o splitskoj košarci” Sobin je poslije dugog moljakanja zapisao svoja sjećanja, izdvojio je onaj prvi trijumf “žutih” u Munchenu 1989.:

“Pamtim taj Munchen, to kako smo otišli na Final four kao autsajderi, kako smo zbog te minorne uloge bili opušteni. Danima sam se tempirao za dvoboje s Norrisom i Mageejem, koji su uz Divca i Rađu bili najbolji centri Evrope.

PROČITAJTE  'Zmajići' najbolji u Jajcu, Teletović MVP, Kordić najbolji strijelac

Deset godina u Jugoplastici

Nadmašili smo Barcelonu i Maccabi, a ja sam postao svjestan pothvata tek kad smo sletjeli na splitski aerodrom. Doček na Resniku, pa slavlje kroz Kaštela i Solin do naše dvorane na Gripama, bila je najveća nagrada u mojem životu”.

Sobin je nosio žuti dres deset godina, od 1981. do 1990., onda je prešao u Aris, igrao je još za Cibonu, Zagreb, Taugres i na kraju karijera za sinjski Alkar.

“Baš guštam u Sinju”, rekao je jednom prilikom Sobin.

“Neopisiva mi je radost igrati za Alkar zbog tamošnjih ljudi, zaljubljenika u košarku”.

Sobin nije zalazio na Gripe, pratio je pojedine utakmice svog sina Josipa, ali često je s tehnikom Jugoplastike prof. Vinkom Bajrovićem odlazio na ribu, bio je fanatično zaljubljen u more.

Odlazak Gorana Sobina potresno je doživljen u njegovom klubu i među košarkašima.



Povezani postovi:

Pretplati se
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare