Michael Martens je u najnovijem članku za Frankfurter Allgemeine Zeitung otvorio pitanje proširenja Evropske unije na šest država zapadnog Balkana - ili čak samo neke od njih. On piše kako se to pominje u govorima, ali da „više niko u to ne vjeruje kao i da se u narednih deset godina ulazak zemalja Balkana u EU smatra krajnje nerealnim. Navodi kako EU često sa mukom donosi odluke koje zahtijevaju saglasnost svih 27 članica a da nekad nije ni sposobna da djeluje, prenosi DW.
„U EU sa 33 članice to bi još više došlo do izražaja. Zamislite samo šta bi značilo kada bi Srbija kao članica EU imala pravo veta po pitanju odnosa EU sa Rusijom", navodi autor članka u FAZ-u i dodaje: „ Ali EU ne može biti ravnodušna prema razvoju svog predvorja na Balkanu, koje je u potpunosti okruženo članicama EU. Zbog toga je sa državama Balkana potpisala bilateralne paktove o "stabilizaciji i pridruživanju". Ti su sporazumi zamišljeni kao međufaza na putu ka punopravnom članstvu. Budući da je ono nerealno, postavlja se pitanje šta EU i njene članice sada mogu ponuditi balkanskim državama, što je s jedne strane realno, a s druge strane dovoljno atraktivno za region da se odupre autokratskim devijacijama i da održi ili oživi reformske procese."
Puna ekonomska i nikakva politička participacija
Recept o kojem se u posljednje vrijeme govori, kako navodi dalje novinar FAZ-a, je da se balkanskim državama dozvoli da uđu na unutrašnje tržište EU sa pravima kao punopravne članice. One bi tako imale punu ekonomsku i nikakvu političku participaciju. Jedan od onih koji promoviraju ovaj koncept je Elmar Brok, koji je već dugi niz godina član Evropskog parlamenta, a istovremeno i član glavnog odbora CDU. U svoje skoro četiri decenije rada kao poslanik u Evropskom parlamentu, u koji je ušao 1980., Brok je doživio šest krugova proširenja EU. On smatra da je razumljivo da se raspoloženje promijenilo i kaže kako je francuski predsjednik Macron u pravu kada poziva na reformu EU prije daljnjih proširenja, piše autor članka u Frankfurter Allgemeine Zeitungu i razmatra šta bi bilo kada bi nekoj balkanskoj zemlji kojim čudom i uspjelo da okonča pregovore o učlanjenju na zadovoljstvo Evropske komisije.
„Ratifikacija pristupanja te zemlje Evropskoj uniji u Evropskom parlamentu kao i svim nacionalnim parlamentima je u takvom slučaju malo vjerovatna i krajnje neizvjesna. Umjesto toga, pojedine države EU će početi iznositi razloge za odugovlačenje", piše Martens. On citira Elmara Broka koji kaže „kako će neizbježno razočaranje u zemljama zapadnog Balkana otvoriti mogućnosti za Rusiju, Tursku, arapske države i Kinu da vrše sve veći utjecaj u regiji i da to ne može biti u evropskom interesu".
Neophodna "realistična privremena rješenja"
Stoga su, po mišljenju Elmara Broka, "neophodna realistična privremena rješenja" koja donose primjetne prednosti ljudima u regiji i koja podržavaju države EU kao što je ‚članstvo u Evropskom ekonomskom prostoru (EEA). „Zemlje EEA imaju puni pristup evropskom tržištu sa svim pravima i obavezama; za njih važi zakon EU, ali one nisu članice EU institucija. Taj model dobro funkcionira sa Norveškom, Islandom i Lihtenštajnom", piše Martens, citirajući Broka.
U članku se navodi kako su prvobitne članice 1994. godine osnovane EEA: Švedska, Austrija i Finska otišle dalje i pristupile EU. Druge zemlje poput Norveške odlučile su se protiv posljednjeg koraka. Svako, po riječima Broka, ko se od tamo želi odvažiti na puno članstvo u EU, to može uraditi, ali ne mora. ‘Budući da je za pristupanje EEU potrebno do 70 posto onoga što je potrebno za punopravno članstvo u EU, put ka EU više ne bi bio predalek‘.
Martens u članku navodi kako EU-zastupnik Brok odbacuje prigovore sa Balkana da se tu radi o "članstvu drugog reda" i da takvu ponudu stoga treba odbiti.
Dapače, Brok smatra da bi članstvo u EEA bio važan i realan korak koji bi donio velike ekonomske prednosti državama Balkana i građanima vidno poboljšao uslove života. Brok dodaje da su "sve zemlje istočne Evrope sa slabim ekonomijama , nakon pridruživanja EEA, doživjele snažan, ponekad olujni
Asimetrična rješenja?
Ali, da li bi se ekonomije zapadnog Balkana mogle nositi sa pritiskom konkurenata na evropskom unutrašnjem tržištu? Tome bi se, po riječima Broka, moglo suprotstaviti "asimetričnim rješenjima". To znači da se tržišta "ne otvaraju odmah u potpunosti", da su određeni sektori "zaštićeni prelaznim periodima od nekoliko godina", kao i da se "konkurentnost dotičnih industrija može unaprijediti sredstvima EU", piše za FAZ Michael Martens i zaključuje:
„Iako ideje, koje promovira Elmar Brok kruže godinama, ne može se reći da su usidrene u javnom diskursu balkanskih zemalja. Tamo ´Proevropljani´ još uvijek zure u cilj punopravnog članstva. A EU, otjelovljena svojim komesarom za proširenje Olivérom Várhelyijom, podržava tu percepciju i dalje tvrdeći da su punopravna članstva realne ponude koje bi države kandidati mogle ostvariti sopstvenim trudom i zalaganjem."
