Sport

Feđa Dudić i dva igrača s klupe

Velež je u modi. Veležu se dešava nešto što nije nikada u historiji, iako historija i ovo danas ne mogu u istu rečenicu. Poređenje neuporedivog. To što Rođeni nikada u historiji nisu uspjeli uvezati 16 utakmica bez poraza u najvišem rangu ičega ne govori loše o veličanstvenim generacijama kluba ponosa Hercegovine (makar su tri takve generacije) koliko o današnjem majstorstvu – Feđe Dudića.

Djeluje možda pretjerano, ali je tako, a onda uzročno posljedično govori i o majstorstvu onih koji upravljaju ovim Veležom. Ne zaboravimo, da bi u svijetu sporta bio uspješan potreban je novac, jer je novac, nažalost, pokretač današnjeg svijeta. No, evo, Feđa i uprava su primjer da nije novac presudan, ostavljeno je malo nematerijalnome da utječe na ishod, rezultat. To nematerijalno su pamet, znanje i hrabrost.

Velež je napušten od svih, a ponajviše od prethodnih elita, do prije dvije godine tavorio u niželigaškom okruženju. Za to vrijeme u istom gradu Zrinjski je imao izdašnu podršku onih kojima je stalo da Zrinjski bude velik. To je rađalo još veću frustraciju. Velež je ostao na vjetrometini, ničiji. Ni od ovih što petokraku preferiraju, a kamoli da je zanimao bošnjačku političku elitu (kao što ih malo šta zanima a da se konkretno ne dotiče sitnog šićara, vlastitog haira, trbuha i džepa).

Nakon višegodišnje agonije nekako se ipak stalo na noge, ušlo u Premijer ligu. Preposvećeni Ibro Rahimić ispunio je svoj cilj, ali za nešto više trebalo je posegnuti za svježijom krvlju. I onda se – zamislite tog kurioziteta – neko sjetio Feđe Dudića! I evo sad na ovome mjestu kome je god on naumpao tada, treba mu skinuti kapu.

Mladog trenera što je u karijeri jedini ozbiljniji angažman imao u GOŠK-u (i čelnicima ovog simpatičnog kluba Luji Iliću i Andriji Jurkoviću također valja odati priznanje što su u jednom trenutku od bezbroj trenera koje su mogli dovesti i mnogo zvučnijih imena, angažirali nedokazanog Dudića).

I onda, malo po malo, eto ti Veleža, bori se za nešto, plasman u evropska takmičenja. U nogometnom okruženju gdje vječito kola desetak istih trenerskih imena što se izmjenjuju od kluba do kluba i gdje je novom, a pogotovo mladom čovjeku skoro nemoguće „uvaliti“ se, Dudić ne postade samo osvježenje, već i uspješan kormilar.

Ali, evo, da ne bude opće mjesto, „common sense“. Dobar Velež pa ga hvali dok je dobar i prosipaj pamet tamo gdje ne treba mnogo biti pametan. Neka o Feđi i njegovim trenerskim sposobnostima kažu ponešto dva primjera – „dva igrača s klupe“. Pa neka se bar tih dvaju primjera sjeti neko ako ga nezaslušeno - šta god da se Veležu kasnije nekada bude dešavalo i kad rezultatska kriza stigne jer doći će i taj vakat – poželi otjerati.

Rijad Kobiljar bio je igrač Zrinjskog u trenutku kada ga na mapi nije bilo i kada se za ovog mladića, vrlo simpatičnih fudbalskih karakteristika i niskog težišta, zaboravilo da postoji. Pitao je Feđa Mostarce mogu li malo njega dobiti ako vama ne treba, meni bi u GOŠK-u možda mogao pomoći. Ma evo ti ga, vala, nama svakako nije u planu...

Kobiljar je tu sezonu pod Dudićem procvjetao, kako to obično biva zabio ga je i Zrinjskom i gle čuda (nećemo ulaziti šta se dalje s njim dešavalo) obezbijedio transfer u Olimpiju gdje je već igrao renomirani, etablirani i nezamjenjivi igrač čak i potencijalni reprezentativac Tomislav Tomić (isto svojevremeno gurnut u zapećak Gabele).

Dženan Uščuplić, kada se saberu trofeji koje je osvojio u omladinskim kategorijama, najuspješniji trener Sarajeva ikad, na pitanje baš ovog ispitivača ko mu je najbolji igrač kojeg je trenirao u mlađim kategorijama, kazao je – Samir Radovac.

Ali avaj, na Samira Radovca kao fudbalera zaboravio je bio i sam Samir Radovac, dok nije iznebuha, jednog dana, uslijedio poziv. Halo, Samire, Feđa je. Trener Veleža bolan. Šta si kont'o, bi li još igr'o lopte, da dođeš možda kod nas, pa polahko. Samir se iznenadi: Ma, hajde, eto. Nisam se kont'o više peglat', grohnuo sam, ali ako me ti zoveš – eto me.

Mogao je komotno ovako zvučati njihov razgovor, daleko od toga da nije blizu istine.

Samir Radovac danas je pokretačka snaga Veleža i ponajbolji veznjak lige.

Zbog koga/čega (genitiv)? Zbog Feđe Dudića, trenutno najboljeg trenera na premijerligaškoj sceni!