Vijesti

Fikret Hodžić o aferi “Respiratori”: Nabavio sam ono što je neko rekao da nabavim

Fikret Hodžić, vlasnik kompanije "Srebrena malina" i glavni akter afere "Repiratori" gostovao je u Centralnom dnevniku Senad Hadžifejzovića. On je govorio o tome kako je nabavio 100 respiratora iz Kine, za koje se ispostavili da nisu upotrebljivi.

On je na početku kazao kako je njegova kompanija u finansijskim problemima zbog pandemije i da je pokušao da nešto učini kako bi ona ostala.

"Mi trenutno zapošljavamo 10 radnika. Sarađujemo sa preko 90 kooperanata, što znači da od naše firme indirektno živi 90 familija. Naš promet prošle godine je bio preko milion KM. Istina je da smo kreditno zaduženi 700.000 KM. Tražili smo rješenje, zatvaraju se tržni centri. vidjeli smo da u svijetu i BiH različite firme pokušavaju da preorijentišu svoje poslovanje. Mnoge firme su to radile. Ja sam razmišljao, sta bi mi to mogli. Imam puno poznanstava širom svijeta, kontaktiram neke ljude jer vidim da svi traže i žele respiratore", kazao je Hodžić.

Nastavlja da je imao želju, pomalo narcisoidnu, da upravo on bude taj koji će nabviti respiratore.

"Kada sam dobio ponude, isprintao sam ih odnio na mjesto gdje su nosili svi drugi. O tome ne mogu pričati, zbog istrage. Ono što mogu da kažem u ovom poslu nije bilo nikakvih namještenih talova između mene i drugih ili trećih lica. Jedini razlog jeste što su uzeli od mene jeste što su imali samo mene, jedino sam ja mogao nabaviti respiratore u tom trenutku. Vlada je morala da nabavi respiratore, vidjeli ste to iz stenograma.

"Kako si dobio posao?", pitao je Hadžifejzović.

"Kako funkcionira svaka firma, vi nudite nešto, neki priozvod i neko ko treba ga uzme ili ne. Uzeli su ga jer nisu imali drugog koji će to raditi. Očigledno nisu mogli, jer su zvali mene", rekao je Hodžić.

Istakao je da je Vladi i Civilnoj zaštiti nudio više stvari, ali da su respiratori samo tema.

"Sve živo sam ponudio, rukavice, maske...Pa i Kosovu sam nudio maske. Respiratore sam ponudio Makedoniji. I napravio bih posao da nije bilo ovoga".

"Kako su išle nabavke?", nastavlja Hadžifejzović.

"Nabavka je bila jako komplikovana. Razgovarate s ne znam više ni sa koliko ljudi da dođete do izvora. U trenutku kada sam se krenuo baviti nabavkom zemlje u regionu su već uveliko radile na tome. I bio je apsolutni haos. Amerika počinje s Kinom da radi i to pogoršava sve. Vrlo je teško direktno kupovati, jer većina su državne firme. Ova firma od koje sam kupio respiratiore se nalazi u Šanagaju, a proizvođač je u Pekingu. Nije mogao novac zalutati negdje, mi živimo u 21. vijeku, inspektori to lako mogu vidjeti".

Nije otišao novac na pet računa?

"TO nije moguće, ja sam direktno uplatio Šangaju. Ali ne može direktno ići , to mora ići preko banke koja je posrednih. To je išlo preko Beča. U ovoj zemlji je sve sumnja, niko ne traži dokaze. Da sam htio da pravim tal, ja bih to uradio s nekom drugom firmom, a ne sa ovom u koju sam zivot dao".

Potom mu Hadžifejzović postavlja ključnja pitanja

Ti si ponudu dao Vladi FBiH i Civilnoj zaštiti?

"Poslao sam im ono šta ja mogu da obezbijedim i s cijenama"

Je li se ona promijenila?

"Cijene su rasle iz minute u minutu. Iz minute u minutu, čak i nakon što smo mi platili cijena je još rasla. Neka sad bilo koji novinar pokuša nabaviti jedan a ne 100 respiratora. Da vidi kakve je to procedura.

Ja sam dovezao ono što je neko rekao da dovezem

Ja sam sa svojom ponudom koju sam poslao, poslao i specifikaciju proizvoda. Nijedan respiratop ne može ući u EU ako nema certifikat koji daje EU".

Stručno mišljenje kaže da je to neupotrebljivo.

"Ja to ne mogu komentarisati. Jedan je invazivni, jedna nije. Ja nemam pojma o tome. Znam da je razlika u cijeni. Taj invazivni je jako dobar. Što je ACM bio jedan od najtraženijih? Jer je bio mobilan i stacionarni. To nije moja struka. Ja sam neko ko je dovezao nešto što su rekli da je OK"

Dakle si ti si njima rekao šta je to?

"Ja sam ponudio više vrsta respiratora. Oni su izabrali".

Ti si ponudio više vrsta?

"Tako je. Oni su izabrali ovaj".

Šta piše u ugovoru?

"Ono što stoji u ugovoru, to je isporučeno".

Je li ti se raspao svijet?

"Ne mogu reći da nije. Pet godina pokušavate napraviti nešto. Pet godina pokušavate pokazati ljudima da postoji život na mjestima gdje neki misle da ga nema. Žao mi je da ekipa vaše TV i mnogi drugi koji su pisali o Srebrenoj malini nije prije pet godina došla na mjesto gdje sam ja napravio firmu. To je mjesto koje je u trenutku kada sam ja došao imao samo dva duluma maline zasađeno, danas ima preko 150, bez malina koje sam zasadio ja. Mi svake godine u tom mjestu proizvedemo 700-800 tona maline. Ljudi u tom mjestu postali su sretni jer žive od svog rada, ne čekaju da im neko nešto donese. To je čestit, pošten narod. Niko od vas nije napravio priču o tome kako se neko odlučio zamijeniti TV svjetla, obukao čitme i počeo se baviti poljoprivredom u zemlji u kojoj su svi htjeli da idu vani ili da se

Ja sam posljednji čovjek kojem možeš zamjeriti odnos prema Srebrenici. Posljednji. Znam šta govorim i oni koji me prate znaju šta govorim. Koji ti je bio motiv?

Ima više motiva. Osnovni je bio da pokažem da će taj grad da živi. Da svi oni koji su ga pokušali da ga unište nisu u tome uspjeli. Da postoje ljudi koji će na svoj način doprinijeti da taj grad bude nešto i da nije uzalud izgubljeno života koliko je izgubljeno. Meni je žao što se mi dotičemo priče o Srebrenici. Zato što je mnogo onih koji su rekli da sam zloupotrijebio Srebrenicu. Želim da pitam koliko je ljudi koji su iz Srebrenice i koji su gore otišli i pokušali napraviti nešto.

Vjerovatno će i ova priča i ova emisija biti jedan od razloga da se neko upita koliko ih je. Postoje neki ljudi koji kažu da sam ja nanio veliku štetu Srebrenici sa aferom koja se zove Respiratori. Ja sam jako sretan i ponosan jer je jedna firma iz Srebrenice, koju su nazivali gazdinstvom, uspjela da pored svih drugih velikih sila koje su se u tim trenucima borile da nabave respiratore, vi znate da ih je za Izrael nabavio Mosad, znamo svi kako ih je nabavila Srbija. Ja sam bio tu sam sa ekipom mladih ljudi u toj firmi bio, gdje smo se sami borili da uradimo što smo uradili.

Najviše sam bio sretan kad sam dobio potvrdu leta iz Pekinga gdje je u zaglavlju papira stajalo da je Srebrena malina, firma iz Sućeske, nabavila 100 respiratora. U to vrijeme je ovdje zemlja gorila, ne ovdje region je gorio jer nisu mogli nabaviti respiratore. To je moja najveća satisfakcija. Rekao sam također da je novac bio nešto što je bilo moja namjera u ovoj priči. Ali ne na način kako su to ljudi predstavili. Vrijeme će pokazati, ono je najbolji saveznik svega, koliko je Fikret Hodžić bio pogan u ovoj priči o nabavci respiratora. Ispostavit će se, jer ne može se ništa sakriti, da je naša firma radila za tri posto.

Zaradili ste znači 300.000?

Jeste, ali treba odbiti još porez na dobit. Svaka firma s kojom sam pričao rečeno mi je da ovakav posao ne bi radili ispod 20 posto zarade.

Možeš li govoriti o porodici. To da ti mediji govore da si dobio posao zahvaljujući moćnom puncu?

To su neprovjerene informacije. Ne želim da govorim o ljudima koji su već na neki način povrijeđeni zbog onogva što se dešava trenutno kada sam u pitanju ja. To je toliko smiješno, i toliko nema veze sa životom.

A vidio si kako to rade obavještajne službe ili mediji pa objave fotografiju sa iftara gdje su tvoj punac Bakir Izetbegovi, Asim Sarajlić...

Jeste li mene igdje vidjeli tu?

Nisam.

Znate li vi u kakvom sam ja odnosu sa svojim puncem?

Ne znam, nisam imao pojma ni da imaš punca.

Pa eto...

A Bakir?

Ja ga ne poznajem lično.

Jesi li ga ikad upoznao lično?

Pa kroz poslove koje obavljam na televiziji upoznao sam različite ljude.

A privatno?

Ne, ne poznajem ga privatno. Ne znam ga.

A Seka?

Ne znam da li sam je ikad u životu sreo.

Jesi li bio u kontaktu s njom?

Ne.

Pitam te to jer kažu naredila ona njemu, on naredio Fadilu, Fadil...

Svi nešto pričaju, a gdje su dokazi...