Atlas

Fotograf snima život zatvorenika: Jeo sam s njima u ćelijama. Teško je

Nagrađivani italijanski fotoreporter Valerio Bispuri, koji je dobitnik nagrade na međunarodnom takmičenju fotografije Istanbul Photo Awards, govorio je o svojoj foto priči i višegodišnjem foto projektu “Zatvorenici”, u kojom opisuje usamljenost zatvorenika u zatvorima.

Bispuri, čije je fotografije nagradio međunarodni žiri takmičenja koje organizira Anadolu Ageny (AA) pod sponzorstvom Turkish Airlinesa (THY), govorio je za AA o svom vrlo zahtjevnom projektu.

Prije početka rada na nagrađenoj foto priči, Bispuri ističe kako je više od 10 godina boravio u Južnoj Americi gdje je bilježio život zatvorenika u tamošnjim zatvorima.

“Tokom mog boravka u Argentini, gdje sam živio 10 godina, posjetio sam više od 74 zatvora u zemljama Južne Amerike”, otkrio je Bispuri.

Nakon što je završio taj projekat, otišao je u italijanske zatvore kako bi promovisao svoju knjigu ”Encerrados” (Zatvoreni).

“Kad su zatvorenici u zatvoru Piggioreale u Napulju, na jugu Italije, gledali fotografije zatvorenika u Južnoj Americi, pitali su ‘Zašto nas ne posjetite i vidite u kakvim uvjetima mi živimo i što radimo?’”, rekao je Bispuri.

Težak život u zatvoru

Odlučio je to i učiniti. Bispuri je kazao kako nije pretpostavljao da je život u zatvorima u njegovoj zemlji tako težak.

“Mislio sam da, ako su uvjeti u ovom zatvoru tako surovi, vrijedi vidjeti ostale zatvore u Italiji i zatražio sam dopuštenje za ulazak u četiri najveća zatvora u Italiji”, kazao je Bispuri.

Tokom više od četiri godine Bispuri je posjetio zatvor Ucciardone u gradu Palermu, na Siciliji, zatim zatvor Regina Coeli u Rimu, zatvor San Vittore u Milanu, u sjevernoj Italiji.

Te su ga posjete potaknule da vidi velike i male zatvore, kao i ženske i novootvorene zatvore, kako bi otkrio “šta zatvorena osoba misli, šta joj sve fali i šta znači biti sam bez slobode”.

Naglašava kako je mnogo vremena proveo s zatvorenicima bez da je napravio ijednu fotografiju, a to je radio kako bi im se što više približio. S zatvorenicima je čak jeo za istim stolom.

“Stavio sam se u ćeliju da jedem istu hranu s njima, što je ponekad bilo jako loše, ali nije mi smetalo”, kazao je Bispuri, ističući kako je na taj način shvatio da zajednički obroci kod zatvorenika pomažu u izgradnji međusobnog povjerenja.

Ono što je svakako bilo najupečatljivije, pojašnjava, jeste da je tokom rada na ovom projektu shvatio zapravo koliko su zatvorenici usamljeni.

“Tamo je vrlo teško. Tamo ima puno ljudi ali onu su uvijek sami. Te su me razlike najviše dojmile i počeo sam to fotografisati”, pričao je Bispuri.

Traganje za nepoznatim

Iskusni fotograf naglašava da je najvažniji i prvi element njegovih fotografija “traženje posebne dubine”.

“Ne radi se samo o estetici, ne samo o svjetlosti, ne samo o formi, puno je teže ući u dubinu na fotografiji koja opisuje nešto nepoznato”, naglasio je Bispuri.

Nadalje je govorio da je drugi najvažniji element na njegovim fotografijama “ulazak u prostor između osjećaja i stvarnosti a potom uspostavljanje ravnoteže između toga”. Prema riječima Bispurija, vrlo važno je približiti se osjećajima ljudi da bi se došlo do te tačke.

“Nova vrsta jezika”

Izrazio je zadovoljstvo zbog nagrade na Istanbul Photo Awardsu, ali i zadovoljstvo zbog činjenice da je pomogao u rasvjetljavanju malo poznate stvarnosti poput života u zatvorima.

“Jako sam sretan zbog ove nagrade koju su mi dodijelili jer u ovim trenucima kada je estetika važnija u fotografiji i traži se nova vrsta jezika, ponekad takva vrsta jezika doprinosi dubini ljudskog bića”, poručio je Bispuri.

 



Povezani postovi: