Španjolski kralj dobio je porciju blata iz ruku svojih podanika koji smatraju da kraljevina nije dovoljno zaštitila ljude od poplava i nakon poplava. Dobio je kralj iz blatnjavih ruku blatnjavu poruku, a, nakon što se okupao, poručio je kako u potpunosti razumije bijes i gnjev ljudi.
Lavina nebrige i nerada
Naši kraljevi nisu opet dobili ništa osim još jednog oruđa za političko obračunavanje preko leđa napaćenog i potopljenog naroda. Nakon stravičnih poplava, bujica i lavina nebrige i nerada, odnosno rada za dobrobit pojedinaca uz zanemarivanje općeg dobra, prosulo se tu i tamo par ljutih izjava i kraljevi su se, okupani i mirisni, vratili na svoja prijestolja.
Po tko zna koji put građani u Bosni i Hercegovini ne samo da su okrenuli drugi obraz onima koji ih neprestano šamaraju, nego su još i legli na pod nudeći se cipelarenju.
Nismo ništa naučili iz poplava i pljački 2014. godine. Nismo ni pomislili da pozovemo na odgovornost one koji su se pobrinuli da pola uplaćene i upućene pomoći zauvijek izgubi svoj put do korisnog i transparentnog korištenja. Pustili smo da se kraljevi umivaju i da postaju još čišći u našim zaboravljivim glavama pa da onda opet galamimo na nevidljivog nekog.
Kraljevi iskorištavaju naš jad
Iza galama, ma koliko to netko nijekao ili govorio kako nije vrijeme ni mjesto za paranoju od politikanstva, krije se tiha i podmukla politička borba. Zato kraljevi iskorištavaju naš jad jer je naš jad njihovo najjače oružje. Nakon užasa u Jablanici i života koje je je odnio mulj i kamenje iz kamenoloma kojeg su kraljevi, koji se vraćaju na jablaničko prijestolje, čak bili proglasili velikim interesom, okrenuli su podanike protiv samih sebe.
Borba za istinu o pravom krivcu, zanemarivanje istine o tome je li to mjesto pogodno za život u budućnosti, zamijenilo je sitno političko nadmudrivanje u kojem se građani tjeraju da kažnjavaju one koji nemaju veze s krivnjom a da se krivcima dopušta da se što dalje odmaknu od krivnje. Ide se čak do te mjere da se država optužuje što džamije nije očišćena (a kad se država poziva da provjeri džamije onda se traži da se ne petlja) i da se blokira put onima koji kako-tako održavaju kakvu-takvu ekonomiju ove države. Jer, neće blokada magistralnog, pokrpanog puta blokirati prolazak vozila pod pratnjom, niti će se ugroziti nekakvo preplaćeno službeno putovanje kraljeva i kraljevića na sastanke koji ništa ne rješavaju.
Blokada će pogoditi one koji se bore za koricu kruha i koji su jednako ugroženi vladavinama kao i oni kojima nema tko reći kolika im je šteta, kad će biti sanirana i kad će se konačno staviti točka na I mogućnosti povratka normalnom životu uz Neretvu koju nitko ne čisti a nad kojom svi kukaju.
Podmuklo političko podbadanje
Blokadom se, ma koliko to netko smatrao plitkim i neprimjerenim čitanjem situacije i još jednom paranojom, pokazuju zubi protivnicima na vlasti, ali ne iz blatnjavog podaništva nego iz prikrivenih poštovatelja i obožavatelja kraljeva i kraljevića i njihovih operativaca kojima ni smrti nisu svete kada je riječ o blaćenju političkih protivnika.
Više od mjesec dana nakon užasnog jutra, nemamo odgovore ni na jedno pitanje. A pitanja je bezbroj. Imamo samo podmuklo političko podbadanje preko leđa što su istrpila kamenje kako bi kofolna opozicija pokazala kako kofolna vlast nije sposobna iako su i jedni i drugi, bez obzira na razinu i veličinu prijestolja, pokazali kako im je važno samo da nema blata na njihovu licu ali da ima zveckanja u njihovim džepovima.
Iskoristila se i iskoristit će se još jedna tragedija da se blato baci na pogrešnu stranu ali i da se borba za neki bolji život, ili da se životarenje pretvori u život, umota u blato. Umjesto da se meta stavi na lica onih koji nam skrivaju odgovore kao i pola one pomoći iz 2014., mi bacamo blato na one koji se jednako koprcaju u mulju njihovih kraljevstava.
Opet će se naš jad i naše smrti iskoristiti za jeftine političke igre i borbu za prijestolja i nove otimačine. Nije njima, ubačenima među ranjeni narod i narode, stalo da se zaliječe rane, da se otkrije istina i da se kazne odgovorni s kojima su odradili bezbroj poslova. Nije njima, u cipelicama koje nisu vidjele blata, stalo do toga da se životi vrate na normalne kolosijeke i da se poprave kolosijeci jer je cilj pokazati kako neprijatelj nije sposoban. Da je i narod takav, to odavno misle i gaze ga.
Pored toga, podanici naših kraljeva, da su bacili blato u njegovana lica, ne bi dobili odgovor da ih netko razumije, nego bi se kraljevi i kraljevići potrudili da im se nekako osvete i da im blatnjavu poruku dugo pamte i da im je, s nekim novim kišama, vrate.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta
