Muzika

Gdje su kultni pankeri? Zbog partizanskih pjesama prijetili su im bombom, a sad se bore protiv droge i pišu knjige

Ko još ne zna legendarne pjesme kao što su “Ja sjećam se”, “Baj, baj, bejbe”, “Za tebe”, “O bella ciao” ili “Bandiera rossa”? Starije generacije odmah će se sjetiti kultnog pulskog benda KUD Idijoti koji je od sredine osamdesetih do kraja devedesetih palio i žario punk scenom u Hrvatskoj, bivšoj Jugoslaviji, ali i šire, piše Jutarnji.

Ultrapopularni bend, koji su u poznatoj postavi činili Saša Milovanović Sale Veruda, Branko Črnac Tusta, Diego Bosusco Ptica i Nenad Marijanović Dr. Fritz, raspao se prije 22 godine. Tusta i Sale Veruda nastavili su svirati s nekim novim članovima do Tustine smrti 2012. godine. Bend je trajao 31 godinu, od 1981. do 2012., no, ono čega se svi veliki fanovi KUD-a Idijoti sjećaju je originalna postava koja je imala neku posebnu energiju i strast. I ona je palila mnoge dvorane i klubove od 1985. do 2000. godine. I dan-danas te generacije sjećaju se članova benda, prepoznaju ih na ulici kada dođu u Pulu, a o njihovim pjesmama da i ne govorimo. Snimili su oko 100 pjesama.

Branko Crnec Tusta, frontmen grupe KUD idijoti

Gdje su danas članovi tog moćnog benda koji je često, zbog svojih stihova i stavova, marginaliziran i zabranjivan? Poznati frontmen Tusta preminuo je 2012. godine, dok preostala tri člana žive, rade i djeluju u Puli. U muzici je i danas Sale Veruda, autor i kreator poznatih pjesama KUD-ovaca, dok su Dr. Fritz i Ptica ušli u medije i nakladništvo. Doduše, ni oni se od muzike ne rastaju.

– Još dok smo svirali, ja i Ptica počeli smo raditi na Radio Maestralu u Puli. Od tada traje naša povezanost s medijima. Nakon odlaska s tog radija osnovali smo prvi news portal u Istri – Regional Express. Bilo je to 2005. godine. Ja još radim u Regional Expressu, dok Ptica radi u svojoj kompaniji Ujedinjeni nakladnici – kaže nam Dr. Fritz.

Nenad Marjanović Fritz

Ptica dodaje da je kompaniju pokrenuo jer su se željeli vratiti korijenima, a to je izdavaštvo u bilo kojem obliku.

Isto tako, aktivan sam u kampanji Istarske županije u borbi protiv droge “Bježi!Via!” od 2003. godine. To je bio gorući problem u Istri pa je Županija pokrenula kampanju u kojoj aktivno sudjelujem od prvog dana. A Ujedinjene nakladnike osnovao sam najviše kako bismo mogli objavljivati Fritzove knjige. Izdali smo dosad njegovu knjigu “Život s Idi(j)otima”. To je autobiografski naslov gdje se dotaknuo benda, svih nas i svih ljudi koji su tada okruživali Pulu te šire gdje smo sve nastupali. To je bio jako važan dio naše karijere jer smo jedni od rijetkih koji mogu reći da smo s bendom praktički godinu dana živjeli vani, kada zbrojimo sve naše koncerte u inozemstvu. Nastupali smo u Njemačkoj, Švicarskoj, Italiji, Mađarskoj… A da ne govorim o koncertima koje smo održali u bivšim državama Jugoslavije. Lani smo reaktivirali udrugu i zatražili prostor od Grada Pule kako bismo uredili Rock galeriju koja će sublimirati sve ono što je pulska rock scena stvarala od šezdesetih godina naovamo – ističe Ptica.

Nenad Marjanović Fritz i Diego Bosusco Ptica, bivši članovi KUD Idijota

Sašin novi bend

Rock galerija je mjesto na kojem svatko ko dođe u najveći istarski grad može saznati o legendarnoj rock i punk sceni, po čemu je Pula bila specifična. Galerija je smještena na dva sprata i u njoj su predstavljeni pulski bendovi i muzičari, ali i ko je sve gostovao u Puli. Mjesto je to i gdje se predstavljaju knjige, a nadaju se i da će biti i koja svirka. Jedino se žale na malu podršku nove pulske vlasti za koju kažu da ne prepoznaje važnost ove scene i njenu historiju. Uz sve to Fritz piše knjige.

– Dosad sam napisao četiri knjige. I pišem kolumnu “Ordinacija doktora Fritza” za lokalne dnevne novine Glas Istre – kaže Fritz.

I dok su Fritz i Ptica ostali nerazdvojni i nakon raspada benda, Sale Veruda solira. Nakon što je prestao nastupati s Idijotima, osnovao je novi bend Saša 21 koji ima, kako kaže, nešto jednostavniju muziku. S njima je dosad objavio dva albuma. Uz njega u bendu su Boris Kvaternik i Igor Sigi Perković. Zajedno sviraju pet godina.

– To je buggie punk rock stil. To je stil koji sam izmislio. Kada biste uguglali taj pojam, ništa vam ne bi izašlo van. Ja to s kolegama ne radim profesionalno ili ne na tako uspješan način kako su bili KUD Idijoti – ističe Sale Veruda. Osim toga, svi u Puli ga znaju kao uličnog prodavača ploča i CD-ova. Veli da se time počeo baviti sasvim spontano, a na kraju ga je to posve obuzelo.

Pjevač kultne grupe KUD Idijoti Branko Crnac Tusta simbolično je dobio svoju ulicu u Novom Sadu.

– Kada smo prestali djelovati, shvatio sam da kod kuće imam jako puno materijala kojega sam se na neki način htio riješiti. Onda sam odlučio prodavati na štandu. No, kada je to krenulo, svi su me počeli pitati bi li im nabavio ovo ili ono. I tako se danas time bavim i na kraju imam više materijala nego što sam ga imao kada sam se odlučio time baviti – kaže legendarni Sale Veruda kroz smijeh.

Sva se trojica s nostalgijom sjećaju tih legendarnih dana. U postavi koja je bila megapopularna okupili su se 1984./'85. godine.

– Nas dvojica se znamo od 1984./'85. kada nas je Sale počeo sklapati u novi KUD Idijoti. Do tada smo se samo znali iz grada. Nakon povratka iz vojske, mislio sam napustiti muziku. Ali kako je Sale kao i ja radio u brodogradilištu Uljanik – on je bio stolar, a ja električar, njemu se raspala postava i pitao me bih li svirao s njima. Bila je to mjuza koju baš nisam slušao do tada. I onda smo pokušali. Rekao mi je da je s nama jedan čupavac kojega možda znam s terase rock kluba Uljanik, bio je to Branko Črnac Tusta. On je isto radio s nama u Uljaniku. Bio je tehnolog, s trlišem samo do pasa. Po tome smo se razlikovali. S nama su tada još bili Marjeto i Grbin. Ta je postava kratko trajala. I tada je došao Fritz – priča nam Ptica.

Koncert legendarnih pulskih pankera KUD Idijoti u zadarskom klubu Satir

Lokalni kolorit

– Dakle, sva četvorica smo se sastali u par mjeseci. Zajedno smo počeli svirati 1985., a već 1987. pobijedili smo na Omladinskom festivalu u Subotici i onda nam se otvorila karijera – nastavlja Fritz. Njihova prva velika ploča i najprodavaniji album zvao se “Mi smo ovdje samo zbog para”, a objavljen je 1990., nakon čega su slijedili albumi “Glupost je neuništiva”, “Tako je govorio Zaratusta”, “Istra ti materina” zajedno s Francijem Blaškovićem i grupom Gori Ussi Winnetou, “Megapunk”, “Cijena ponosa” i “Remek-djelo”, a godine 2010. trebao je biti objavljen album “Zbogom Istro”. Ono što je karakteristično za njih bila ja velika energija koju su zajedno stvarali. Pjesme su nastale iz njihova suživota.

– U pjesmama je naš život, tih 15 godina putovanja, zajedničkog druženja, mržnje, ljepote, rata. Sve je unutra sabijeno – ističe dr Fritz. Osmislio ih je Sale Veruda koji je želio progovarati o trenutačnim temama, ali da ostanu svevremenske.

– Uvijek sam nastajao da se u našoj muzici osjeti lokalni kolorit i da stranci mogu osjetiti da KUD Idijoti nisu kopija nekog angloameričkog benda. I zbog toga su naše pjesme dugovječne – ističe Sale Veruda. Pojašnjava i kako su se odlučili zu ime benda.

– U to je vrijeme bilo bitno imati eksplozivno ime. Ono koje se pamti i koje zbunjuje i čudi i provocira. I to je nastalo brainstormingom. Nabacali smo sve i svašta i u objektivnoj selekciji nam je ovo ime zvučalo najbrutalnije. A to je i neka vrsta autoironije. Jer bend, koji se tako zove, ne možeš ga više niti uvrijediti – ističe Sale Veruda.

Ono što je činilo karijeru pulskog sastava je njihova borba protiv sistema i režima. Otvoreno su progovarali o svemu što se događa u društvu. Bez dlake na jeziku kritizirali su devedesetih godina, dok je bjesnio rat u Hrvatskoj, i protiv Franje Tuđmana, isticali su crvenu zvijezdu petokraku i nakon raspada Jugoslavije. Na Festivalu sredozemnih zemalja u Reggiu Calabriji 1987. izvođenje pjesme “Bandiera rossa” prekinula je policija, što je kao incident popraćeno u međunarodnim političkim medijima, a u Hrvatskoj 1990-ih radiostanice nisu često emitirale njihove pjesme.

Ploča KUD Idijota

Politički problemi

Vele da su često zbog toga imali neugodnosti, posebno kada su svirali u Zagrebu ili Osijeku kada je na njihovim koncertima bilo mnogo policajaca. Čak su ih na jednom punk koncertu u Slavoniji zamolili da ne sviraju svoju “O bella ciao”. Čak je i Tusti u centru Pule neko prijetio da će ga raznijeti bombom. Priznaju da su tek sada potpuno svjesni koliko je to bilo opasno vrijeme i da bi vjerovatno doživljavali zbog svoje kritike veće osude i neugodnosti da nisu živjeli i radili u Puli. I bez obzira na sve to, na tom su području ostali megapopularni i nakon raspada Jugoslavije. Veli da im je prednost bila činjenica i da su svi različitih nacionalnosti.

– Ali bili smo i antiratni bend, što je 90-ih kulminiralo. U Hrvatskoj smo često bili marginalizirani jer mnogi nisu bili oduševljeni da govorimo protiv Tuđmana i da nismo za to što se radi. A i prije toga bili smo više po medijima u Srbiji te Bosni i Hercegovini – ističe Dr. Fritz. Raspadu originalne postave kumovao je i rat koji ih je emocionalno ispraznio.

Ploča KUD Idijota
Ploča KUD Idijota

– Mi nismo vidjeli ništa pozitivno u tome da smo odgovorili na Miloševića i Tuđmana. Imali smo golemih neugodnosti. Htjela nas je zabraniti Hrvatska muzička unija, bojkotirali su nas. I dan-danas se malo piše o nama, a brojnim bendovima u Hrvatskoj i Srbiji bili smo uzor – ističe Dr. Fritz.

Dodaje i da su bili toliko uvježbani da su mogli svirati u bilo kojem trenu. Svako su jutro imali probe. Ono čega se obojica posebno sjećaju su odlični nastupi njihova frontmena Tuste.

– On je bio dobar centarfor koji je zabijao golove. Malo je davao kreativne energije, ali je bio najbolji frontmen kojega sam gledao. Ne kažem slušao, nego gledao. Kada bi stao na binu, raširio noge i uzeo mikrofon, bio je lik kojemu se vjeruje. Imao je harizmu. Koliko je puta spasio loš koncert tom svojom komunikacijom s publikom. Možda je bio i najbolji frontmen u Jugoslaviji – zaključuje Dr. Fritz.

Tagovi:


Povezani postovi:

Pretplati se
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare