U modernoj povijesti lekciju zvanu "lakše je ući nego izaći" na teži način naučili su Rusi, Amerikanci i Britanci, a mi navijamo za period mira i slobode kako bismo i ovu zemlju mogli bezbrižno staviti visoko na listu putovanja koja želimo, piše punkufer.
"Vi imate satove, ali mi imamo vrijeme", bio je talibanski odgovor na američke snage koje su započele okupaciju Afganistana. Nakon dvadeset godina i misije upitnog uspjeha snage Zapada su se povukle, ostavivši Afganistan još jednom – neosvojenim.
Kroz historiju je ova zemlja imala reputaciju područja kojim je gotovo nemoguće vladati. Pokušali su to mnogi, no uglavnom su osvajali samo bitke, ali ne i ratove.
Ogroman teritorij rascjepkan pustim i planinskim područjima, podijeljen među brojnim plemenima koja su često međusobno zaraćena – sve to otežava preuzimanje kontrole nad zemljom. Oni koji su pokušali, zaglavili bi godinama u mučnim i skupim borbama, rasipajući resurse da bi u konačnici dobili slabe rezultate.
Aleksandar Veliki relativno je brzo osvojio Perziju, ali se zato triput duže mučio s teritorijem današnjeg Afganistana. Čak su i slavni mongolski osvajači ovdje doživjeli teške udarce. Početkom 13. vijeka suočili su se s neviđenim otporom u kojem je ubijen sam Džingis-kanov unuk, a na šta su uzvratili brutalnom odmazdom.
U 18. stoljeću Safavidsko carstvo uspjelo se proširiti po polovici Afganistana, no kada su pokušali preuzeti kontrolu nad paštunskim plemenima i preobratiti ih na šijitski islam, suočili su se s velikim pobunama, koje su ih u konačnici došle glave.
U modernoj historiji lekciju zvanu "lakše je ući nego izaći" na teži način su naučili Rusi, Amerikanci i Britanci. Posljednji su u nekoliko navrata tokom 19. i 20. stoljeća poveli ratove s Afganistanom te tako nadrapali da je iza njih ostala samo uspomena u obliku Britanskog groblja u Kabulu.
Ne čudi što je Afganistan dobio slavni nadimak Groblje carstava. Porijeklo ovog opisa je nepoznato, a mnogi politički analitičari ga dovode u pitanje. Samo zato što Afganistan u modernoj historiji nije pao u ničije šape, ne znači da nije bio otvoren raznim utjecajima izvana – što se možda najbolje moglo vidjeti 1960-ih i 1970-ih, ali i danas u raznim regijama i običajima lokalnih plemena.
Dalo bi se razglabati o faktorima koji su doprinijeli propasti brojnih carstava koja su pokušala osvojiti Afganistan, pa čak i o "groblju carstava" kao auto-sugestiji koju su pokrenuli sami stanovnici Afganistana.
No, ne može se poreći kako je dolazak u Afganistan u najmanju ruku izazovan – zbog čega ćemo još dugo čekati na laku priliku za putovanje u tu zemlju kako bismo zavirili iza azijskih zastora.
