Magazin

Hvalisavac ili bogataš? Rodom iz Vareša, kaže da je težak 24 milijarde eura, ali mnogi sumnjaju u to…

Legenda o Ivanu Žiliću ipak živi! Iz dalekog i prebogatog Luksemburga, njegove dugogodišnje rezidencije, javio se taj čudesni inženjer strojarstva.

Rodom iz rudarskog, željeznog, a sutra srebrnog i zlatnog Vareša, gdje bi Englezi uskoro trebali početi iskapati plemenite metale, u srcu Bosne i Hercegovine. Pod mističnom planinom Zvijezdom, uz praslavenski panteon Peruna, Bogoša i Velesa, piše Slobodna Dalmacija.

Evo što je Ivan poslao splitskom Trgovačkom sudu, adresirano na njegovu predsjednicu i suce koji se bave stečajnim postupcima.

Želi uložiti 800 miliona eura

"Zvanična ponuda. Poštovana gospođo predsjednice, poštovane sudije, ovim putem izjavljujem moj osobni interes za kupovinu tvrtke Brodosplit d.d., za 800 miliona eura, a koja se nalazi u predstečajnom stanju. Kupovinu gore navedene tvrtke želim odraditi samo uz kontrolu i posredstvom Trgovačkog suda u Splitu. Gore navedeni kapital se zvanično nalazi u Hrvatskoj."

"Molio bih Vas da mi do 23. 08. 2022. odgovorite na moju ponudu. Moja tvrtka je registrovana u Njemačkoj, tako da se bilance mogu pogledati na zvaničnoj njemačkoj stranici www.bundesanzeiger.de, U&V Consulting Ivan Žilić."

Opa, Ivan Žilić želi kupiti škver! Za 800 milijuna eura!

Ne sumnjamo da je Trgovački sud ostao iznenađen vrelom augustovskom poštom, ali profesionalni, kakvi već jesu, odgovorili su Varešaku i prije postavljenog roka.

Evo odgovora Franke Buzov, predsjednice splitskog Suda:

"Poštovani gospodine Žilić, u odnosu na Vaš dopis zaprimljen kod ovog suda e-mailom 14. 8. 2022. godine, navodim da se kupovina imovine koja predstavlja stečajnu masu trgovačkog društva u stečaju odvija po odredbama Stečajnog zakona (NN br. 71/15, 104/17 i 36/22), pa bi bilo dobro da u tu svrhu angažirate odvjetnika na području Republike Hrvatske.

Tek podredno se navodi da se u predstečaju ne prodaje imovina posredstvom suda, te da stečaj nad Brodosplitom d.d. nije otvoren. Za slučaj da se stečaj otvori, možete se obratiti stečajnom upravitelju (koji će se imenovati rješenjem o otvaranju stečaja), a kupovati imovinu isključivo na način propisan Stečajnim zakonom."

Čudite se?! Pa ko ne bi?! Lete milijarde! Ali, nije ni to sve…

Luksemburški ulagač superteške kategorije obratio se i superteškašu iz domaćih poduzetničkih voda - Tomislavu Debeljaku, vlasniku posrnuloga poslovnog carstva, uključujući i Brodosplit u predstečaju:

"Pismo namjere. Poštovana gospodo, poštovani gospodine Debeljak. Ovim putem izjavljujem moj osobni interes za direktno ulaganje 500 miliona eura, kao Stiller Geselschafter - Tihi partner, u Vašu tvrtku Brodosplit d.d. Molio bih vas da mi do 18.08.2022. odgovorite na moju ponudu. Moja tvrtka je registrovana u Njemačkoj, tako da se bilance mogu pogledati na zvaničnoj njemačkoj stranici…"

Opa, Ivan Žilić želi biti Debeljakov tihi partner! Za 500 miliona eura!

Privučeni kapitalom

Nestrpljivi, kakvi već novinari jesu, pohitali smo pronaći inženjera hrvatskog porijekla, prodivaniti malo i prosijati to najavljeno ulaganje. Nismo dugo čekali, javio se čovjek odmah. Svaka čast! Pisanim putem.

Prije zanimljivih odgovora iz Luksemburga, evo ipak malo konteksta za sve one koji dosad nisu čuli za inženjera Žilića.

Nevjerojatan tip, nevjerojatan život! Pojavio se u hrvatskoj javnosti iznenada, prije desetak godina. Pa onda opet sporadično. Da je najbogatiji Hrvat na svijetu, da ima 24 milijarde eura, a svake iduće godine još po dvije nove, i da je spreman ulagati u Hrvatsku. I okolo.

Svi pali u nesvijest! Tada… Stipe Mesić, Milan Bandić, Ljubo Jurčić, Zdravko Marić, Piruška Canjuga, Vicenco Blagaić, razni drugi poduzetnici, političari i svi mediji. Prava erupcija! Pa onda opet 2018. godine. Da će kupiti posrnula brodogradilišta Uljanik (500 miliona eura) i Treći maj. Zauzvrat je tražio Brijune. A za pulski škver, napravio bi Hrvatskoj nacionalni stadion!

Uložio bi bio i u Petrohemiju (120 milijoa eura), čak u Agrokor milijardu eura. Može i čitavih šest milijardi! Spreman je bio, ako treba, refinancirati i hrvatski inozemni dug. Slično je bilo i širom rodne mu Bosne i Hercegovine, zemlje ponosne, prekrasne i poharane.

Teret optužbi

Da ne duljimo, vrtio se taj strojar - živ on nama bio - domaćim medijima neko vrijeme. Pa potonuo pod teretom optužbi da puno zuji, a malo meda daje.

Udarili po njemu i svi ovi koji su mu hodočastili privučeni zovom obilja kapitala. A nema tko mu hodočastio nije.

U kolonama. Prozivali ga da je neozbiljan, da je slatkorječivac i da je bez riječi nestajao usred pregovora. Da ih je opanjkavao u medijima. I sve tako… Mnogi su mu tražili mito ili nisu bili ozbiljni, objašnjavao je kasnije Žilić. Kao, zato je sve i propadalo.

Evo najnježnijeg tadašnjeg komentara o evropskom investitoru.

Ljubo Jurčić, bivši ministar privrede Hrvatske i sveučilišni profesor, koji je bio kod Žilića:

"Možda on uistinu ima sve te silne milione, ali on ne može ništa pametno napraviti na taj način."

A evo konačno i Ivana Žilića:

"Tomato je dobio od mene 125 miliona eura kredita, da bi u Hrvatskoj otvorio filiale. S Uljanikom imam punovažni ugovor, koji je ostvaren posredstvom Stjepana Mesića. To je blokirao Zdravko Marić…

Radi 600 miliona eura kredita za Agrokor, taj je isti Zdravko Marić, sa Piruškom Canjugom i Anđelkom Lekom bio kod mene u Luxembourgu. Ja sam im kredit odobrio, zašto ga nisu uzeli, morate Zdravka Marića pitati.

Rimac je sa svojim ocem iz Donjeg Vakufa bio kod mene, takodje za kredite. Danas ima Bugatti. Hypo Alpe Adria slučaj je još uvijek u Luxembourgu na sudu…."

Tako je odgovorio na pitanja o sudbini dijela najavljivanih zvučnih ulaganja u Hrvatsku. A evo sažetka o mogućem ulaganju u Brodosplit i korijenima kapitala.

O tomu raspolaže li uistinu tolikim novcem koji spominje kaže:

"Što se tiče moga kapitala, lako je provjeriti, pošto je moj patent WELDFAST kojeg autoindustrija upotrebljava, a ja zvanično plaćam 1,07 milijardi eura godišnji porez u Luxembourgu.

"Taj čovjek ne postoji"

U Hrvatskoj imam još uvijek zvanično kapital sa kojim sam htio kupiti Uljanik. Što se tiče Brodosplita d.d., znam da imaju dug od 731 milion eura. Zato sam nudio 800 miliona eura.

Što se tiče Debeljaka i Uprave, prvo su smatrali da je to "fake", sa riječima: "Taj čovjek ne postoji". Ja sam poslao ponudu, a na njima je da prihvate ili odbiju."

Ne smijemo zaboraviti otvorene pohvale Trgovačkom sudu u Splitu.

"Ja sam se Trgovačkom sudu obratio, pošto u svim novinama piše kako je Brodosplit pod stječajem. Ovaj odgovor predsjednice Trgovačkog suda u Splitu, gospođe Franke Buzov, ja ću uokviriti i staviti u moju radnu sobu, da znam da ima neko i u Hrvatskoj tko je nepodmitljiv i tko samo činjenicama govori", kaže Žilić.

Na stranicama njemačkoga saveznog službenog lista (www.bundesanzeiger.de) zbilja se mogu pronaći Žilićeve bilanse iz 2009., 2010., 2011. i 2012. godine: imovina mu je rasla od 17 do 24 milijarde eura.

Valjalo bi vidjeti što sve stoji iza toga - stvaran gotov novac; potraživanja koja računa naplatiti ili komu ustupiti uz dogovorenu cijenu; razna prava; finansijske papire ili nešto treće.

Navodno, tek potraživanja od osiguravajućih društava. Koja te tražbine baš i ne priznaju. Zanimljivo, u službenom listu nema finansijskih izvještaja za razdoblje od 2013. do danas.

Na koncu, hrvatski su ga mediji i neki poduzetnici ocijenili običnim hvalisavcem. U svakidašnjem žargonu - "prevarantom".

U dijelu priče o ulaganjima. Jer se te puste investicije jednostavno nisu dogodile! A ni Forbes ga nije baš spominjao u popisima najbogatijih Evropljana.

Iako, inženjer Žilić - barem koliko se zna - nikoga nije prevario. U kaznenom smislu te riječi.

Istovremeno, Žilićeva biografija je čudesna: u najkraćem, otišao mlad iz Bosne, školovao se i radio puste godine u Fordovim tvornicama širom Evrope kao ugledni strojarski inženjer s diplomom.

Čak nagrađivan u vlastitoj kompaniji. Izgleda da je uistinu osmislio i patentirao inovaciju učinkovitog zavarivanja raznih automobilskih dijelova za karoseriju koju je prihvatio Ford, a onda i svi ostali tvorničari.

Jer donosi velike uštede. Baš na temelju te inovacije, Žilić tvrdi da je stekao bogatstvo, ali da se za njega morao dugo sudski boriti s tvorničarima, advokatima, osiguravateljima…