Ekonomija

Ideja megaprojekta od 20 milijardi eura ponovo aktuelna: Plin preko Sahare do Evrope bio bi alternativa Rusiji

Ideja megaprojekta nije nova: tri zemlje planiraju izgraditi plinovod kroz Saharu. Još prije više od deset godina su se sastali predstavnici Nigerije, Nigera i Alžira i najavili projekt. Ali od tada se malo toga desilo. No, sada su ministri energetike krajem jula potpisali izjavu o namjerama. Za Evropu bi plinovod mogao ponuditi alternativu ruskim opskrbama – ako ikada bude izgrađen.

Nedostatak političke volje

Međutim, stručnjaci pretpostavljaju da će proći još dosta vremena dok plin ne krene prema Evropi – neki govore i o više od deset godina. Isaac Botti vidi nedostatak političke volje kao jedan od najvećih izazova za izgradnju plinovoda: “Čini mi se da je to samo obveza na papiru, koja nije potkrijepljena djelovanjem”, kaže Botti, analitičar za javne financije iz Abuje, u razgovoru za DW.

Botti naglašava da još uvijek nedostaju okvirni politički uvjeti i jasnoća o mogućem finansiranju. “Nigerijska vlada je veliki opskrbljivač Evrope plinom, kao i alžirski partneri. Kada bi postojala politička volja, Nigerija bi trebala učiniti prvi korak”, kaže on. Rat u Ukrajini predstavlja priliku za afričke zemlje da uđu na globalna tržišta i zadovolje svjetske potrebe za plinom. Investitori bi došli kad bi se uvjerili u ozbiljnost planova, uvjeren je Botti.

Projekt vrijedan 20 milijardi eura predviđa transport milijardi kubnih metara plina iz Nigerije preko 4.000 kilometara dugog Transsaharskog plinovoda (TSGP ili Nigal) preko Nigera do Alžira.

Nigerija: Veliko siromaštvo, ogromne rezerve plina

Od te rute, 1000 kilometara prolazi kroz Nigeriju, 800 kroz Niger, ali više od 2.300 kilometara kroz Alžir. Iz Alžira, plin bi se pumpao kroz Sredozemno more do Italije putem postojećeg plinovoda Transmed ili bi ga se utovarivalo na tankere za tekući plin. TSGP bi osim toga opskrbljivao i tržišta duž rute kroz Saharu. Radi se o oko 30 milijardi kubnih metara plina godišnje.

Nigerija je pri vrhu ljestvice glede najvećih rezervi nafte na kontinentu, a već je drugi najveći izvoznik plina u Africi, nakon Alžira. A potencijal je daleko veći, kaže Botti. “Nigerija ima jednu od najvećih rezervi plina na svijetu, oko pet triliona kubnih metara, s proizvodnim kapacitetom od 85 milijardi kubnih metara godišnje, a ako pogledate vrijednost ovih rezervi, radi se o više od 800 milijardi eura koje bi se mogle zaraditi od tih projekata”, smatra ovaj finansijski stručnjak.

Ali, s druge strane je zbog siromaštvo i nestabilnost Nigerije izgradnja takvog plinovoda vrlo upitna. Teror i nasilje se šire muslimanskim sjeverom zemlje. Česte otmice i napadi islamističke terorističke skupine Boko Haram predstavljaju stalni sigurnosni rizik.

A tu je i još jedan faktor koji bi mogao odvratiti ulagače: s obzirom na sve veće klimatske promjene, EU – o čijim državama članicama kao kupcima ovisi uspjeh naftovoda – namjerava emitirati najmanje 55 posto manje CO2 od 2030. pa nadalje. Fosilni prirodni plin je učinkovitiji od ugljena i nafte i stoga se smatra manje štetnom tehnologijom premošćivanja. Dugoročno, međutim, Evropa ga planira uglavnom zamijeniti, na primjer zelenim vodikom.

Cilj: Koristiti profit za razvoj

Zarade od nafte u Nigeriji još uvijek rastu – a ipak je zemlja u lošoj finansijskoj situaciji. Prema Bottiju, podaci za prvi kvartal 2022. pokazuju da je nigerijska vlada potrošila preko 300 miliona naira (700.000 eura) više nego što je zaradila. U tom je razdoblju zarađena 1,6 milijardi naira, ali je potrošena 1,9 milijardi samo na servisiranje dugova. To predstavlja ozbiljan manjak prihoda, kaže Botti.

Osim toga je velika prepreka borba za moć. Političari bi trebali prevladati stranačke razlike, rekao je Botti, kako bi iskoristili financijsku dobit od takvog plinovoda za razvoj zemlje i ulaganja u održivu proizvodnju energije. Nova bi vlada – nakon predsjedničkih izbora 2023. – možda mogla učiniti više, nada se Botti.

Alžir: Veći manevarski prostor

Alžirac Brahim Kas, stručnjak za Bliski istok, smatra da postoji “prava” politička volja u sve tri zemlje da izgrade plinovod. “U svakom slučaju, ona je puno jača nego što je bila 2000-ih. Geopolitička plinska kriza danas je puno veća, puno akutnija i trajat će dulje”, rekao je on za DW.

Alžir ima i tehničke i financijske mogućnosti za gradnju – s rastom cijena plina i nafte Alžir ima novi, golemi manevarski prostor, smatra ovaj stručnjak.

Već postojeći TransMed plinovod povezuje Alžir s Italijom preko Tunisa. “Alžir i Italija su potpisali ugovor o povećanju proizvodnih kapaciteta u ovoj i sljedećoj godini. Time će TransMed doseći svoj maksimalni kapacitet”, smatra Kas.

To bi trebalo potaknuti Evropsku uniju da se ponovno prihvati još jednog projekta: plinovoda Galsi, čija je gradnja otkazana iz ekoloških razloga, smatra Kas. Trasa je trebala voditi iz Alžira preko Korzike i Sardinije do europskog kopna. Alžir može izgraditi ovu dionicu, ali čeka da se europske zemlje obavežu na duroročan uvoz. “Jer oni bi inače preko noći mogli reći da im više ne treba afrički plin”, napominje Kas. Zbog toga se Alžir želi osigurati konkretnom dogovorom o obaveznom uvozu.



Povezani postovi:

Pretplati se
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare