Otkriven je nevjerovatan skup od pet glinenih lutaka pre-hispanskog porijekla s rotirajućim glavama u El Salvadoru. Osim vrhunskog majstorstva koje je uloženo u izradu ovih predmeta, drevne figurine su značajne zbog konteksta u kojem su pronađene - na vrhu najveće piramide na misterioznom lokalitetu San Isidro.
„Izrađene su od vrlo, vrlo fine gline bez očiglednih dodataka, pa je ovo zaista vrhunsko umjetničko djelo“, rekao je dr. Jan Szymański sa Univerziteta u Varšavi za IFLScience. On dodaje da je skupina pronađena „na vrhu najveće, najistaknutije strukture cijelog lokaliteta, otprilike u geometrijskom centru piramide, što je očigledno čini vrlo posebnim.“
Opisujući lutke tipa „Bolinas“ u novoj studiji, Szymański i njegova koautorica Gabriela Prejs objašnjavaju da kolekcija uključuje tri veće figure – visoke oko 30 centimetara – i dvije manje figure, svaka između 10 i 18 centimetara visine. Veći trio svih figura ima „artikulirane, podesive glave, omogućene koničnim izbočinama na vratu i odgovarajućim utorima u bazi svake glave“, pišu istraživači, a prenosi IFLS.
Što se tiče facijalne ekspresije, Szymański kaže da „tri velike figure imaju neku vrstu praznog izgleda, ali kada pomaknete pogled prema njima s visine, izgledaju ljutito. Zatim, ako podignete figurinu na nivo vaših očiju, počinje izgledati prezirno, čak distancirano. I onda, ako se pomaknete dalje, zapravo počinju izgledati uplašeno, zbog razdvojenih usana, zbog golih zuba i jezika koji vire.“
„Prilično sam siguran da to nije nešto slučajno, već je zapravo svestan dizajn“, kaže on.
Kada je riječ o pitanju tko je napravio ove izuzetne artefakte, međutim, Szymański priznaje da „jedini vrlo kompetentan i potpuno iskren odgovor bio bi, apsolutno ne znamo, jer je San Isidro smješten tačno u sredini nečega što bismo mogli nazvati liminalnom zonom između velikih istraživačkih područja“. Na zapadu i sjeveru leži Mesoamerika, koju su nekoć dominirali Maji, dok su istok i jug zauzimali područja Istmo-Kolumbije u kojima su živjele pred-hispanske kulture koje su govorile Chibchan.
U mesoameričkom razmišljanju, još uvijek vidljivom i danas, ponovo stvarati nešto značilo je zapravo to stvoriti. Dakle, ako bi vladar odlučio naručiti skulpturu sebe, zapravo je sebe klonirao.
Međutim, jer je sloj zemlje u kojem su figurine pronađene datiran između 410. i 380. godine prije naše ere, čini se da su figure napravljene mnogo prije nego što su bilo koje od ovih kultura postale dominantne. „Dakle, nalazimo se u savršenoj praznini u našem znanju“, kaže Szymański.
Također, teško je utvrditi za što su lutke zapravo korištene, iako je jedna od mogućnosti da su bile namijenjene kao portreti stvarnih ljudi. Na primjer, jedna od figura izgleda da ima tetovirani lice i uži kukove od ostalih, što sugerira da bi ova figura mogla predstavljati muškarca, dok bi ostale mogle predstavljati žene i kćeri.
Alternativno, Szymański predlaže da su figurine možda korištene tokom „rituala koji bi uključivali rekreaciju stvarnih događaja ili mitskih događanja“.
„U mesoameričkom razmišljanju, još uvijek vidljivom i danas, ponovo stvarati nešto značilo je zapravo to stvoriti“, objašnjava. „Dakle, ako bi vladar odlučio naručiti skulpturu sebe, zapravo je sebe klonirao, omogućujući sebi da pazi na svoj narod čak i kada je bio odsutan.“
U ovom trenutku, nemoguće je reći predstavlja li naizgled muška figura stvarnog drevnog vođu ili kako su figurine možda bile ritualno manipulirane, iako Szymański ističe da je značajno to što nijedna od figura nije nosila odjeću. On sugerira da ovo ukazuje na to da lutke nisu imale fiksnu odjeću, već su se mogle oblačiti i skidati kako bi predstavljale različite osobe ili učestvovale u različitim scenarijima.
„Dakle, zapravo biste mogli staviti odjeću ovisno o tome koju ulogu su te figurine trebale igrati“, kaže Szymański. „Možete mijenjati njihov izgled, pa je depozit koji smo pronašli zapravo njihova finalna izvedba, ali ne nužno ona za koju su bile napravljene.“
