Stigao je trenutak koji je Putin čekao. Mjesecima je ruski predsjednik posmatrao i nadao se lomljenju vašingtonskog konsenzusa koji je izgradio predsjednik Joe Biden o potrebi da se učini sve što je potrebno da se odbrani demokratija u Ukrajini.
Sada, konačno, mogu se pojaviti prve pukotine, piše CNN.
Nema znakova da je paket vojne pomoći od 18 milijardi dolara vojne pomoći za Ukrajini ugrožen. Ali uzburkanost političkog protivljenja beskrajnoj ulozi SAD-a u ratu raste.
Čak i najmanji nagoveštaj ublažavanja američke odlučnosti mogao bi utješiti Putina. I to u trenutku dok se priprema da nanese bolnu zimu ukrajinskim civilima i Evropljanima koji se oslanjaju na ruski gas.
Ima li Ukrajina bjanko ček?
U onome što se u utorak može opisati samo kao politički debakl, progresivne demokrate objavile su, a zatim povukle, pismo koje je prvobitno potpisano u junu u kojem pozivaju Bijelu kuću da uporedi svoje napore da naoruža Ukrajinu sa snažnim diplomatskim naporima da angažuje Rusiju i traži prekid vatre. Ovo je uslijedilo nekoliko dana nakon što je vođa manjine u Zastupničkom domu Kevin McCarthy upozorio da Kijev ne može očekivati "bjanko ček" o pomoći ako je Republikanska stranka na čelu sljedeće godine.
CNN je u srijedu izvijestio da je vođa Republikanaca bio primoran na operaciju kontrole štete s čelnicima nacionalne sigurnosti na svojoj konferenciji. Tad je insistirao je da ne želi smanjiti pomoć Ukrajini. Nego samo da osigura da dolari poreskih obveznika ne budu automatski žigosani za rat.
Gnjev zbog njegovih primjedbi pokazuje tanku liniju koju će McCarthy morati proći po tom pitanju. Posebno ako Republikanska stranka osvoji većinu na izborima.
Na primjer, bivši predsjednik Donald Trump, mogući budući republikanski kandidat, žalio se na cijenu podrške vladi upletenoj u borbu s Putinom. Tramp će imati ogroman uticaj na bilo koju buduću većinu republikanaca u Predstavničkom domu nakon poluizbora.
Buka je sve veća
Jasno je da u Washingtonu još uvijek postoji dvostranački konsenzus za pomoć Ukrajini. Ali buka da Bidenova tvrdokorna linija prema Rusiji možda ne uživa uvijek skoro jednoglasnu podršku pojavila se u posebno osjetljivom trenutku. I onom dok Zapad nastoji diskreditirati posljednju rusku nuklearnu retoriku – upozorenje da bi Kijev mogao upotrijebiti prljavu bombu.
Tvrdnje su dovele do razgovora na visokom nivou između američkih i ruskih vojnih šefova i naširoko se tumače. I to na dva načina: ili kao taktika više zastrašivanja ili možda pokušaj Moskve da stvori operaciju lažne zastave. Ona bi mogla biti izgovor za vlastitu upotrebu oružja masovnog uništenja.
Nastojeći da istakne posvećenost SAD i Zapada Ukrajini usred političkog razgovora, Biden je u utorak uputio novo upozorenje.
"Dozvolite mi samo da kažem: Rusija bi napravila nevjerovatno veliku grešku kada bi upotrijebila taktičko nuklearno oružje. Ne garantujem vam da je to operacija lažne zastave, ne znam, ali to bi bila ozbiljna, ozbiljna greška.”
Predsjednikovi komentari bili su podsjetnik da se manevrisanje u Washingtonu oko pomoći Ukrajini odvija u kritičnom kontekstu. I to uz još uvijek akutnu zabrinutost zbog moguće eskalacije rata koja bi se mogla preliti u direktna američko-ruska neprijateljstva i dovesti svijet u katastrofalnu situaciju put ka potpunoj nuklearnoj eskalaciji.
Zbog toga su znakovi slabljenja političke odlučnosti u Sjedinjenim Državama, i u nekim savezničkim zemljama, toliko značajni. Mogli bi uvjeriti Putina da bi rat na iscrpljivanje tokom zime prije ili kasnije mogao izazvati umor na Zapadu. To bi oslabilo sposobnost Ukrajine da se bori.
Pitanja koja treba postaviti
Pa ipak, neka od pitanja koja postavljaju oni koji su oprezni u vezi sa stavom SAD su relevantna i važna. Spoljnopolitičku operaciju koja postavlja SAD protiv njihovog bivšeg hladnoratovskog neprijatelja i nuklearnog rivala predsjednik mora stalno ocjenjivati i opravdavati.
Činjenica da u sukobu nema diplomatskog traga – Biden je nekoliko puta privatno razmišljao da ne zna šta bi moglo biti Putinovo „odstupanje“ – vrijedna je rasprave i, potencijalno, testiranja u kontaktima s Moskvom. A u vrijeme bijesne inflacije i ekonomskih teškoća u Sjedinjenim Državama, na administraciji i njenim pristašama je da pokažu američkim poreznim obveznicima zašto rat na rubu Evrope usisava milijarde javnog novca. Čak i ako nije tako da Ukrajina trenutno ima “bjanko ček” koji je spomenuo McCarthy.
Rizik je, međutim, da takve debate i dalje idu na ruku Putinu. On je već pokazao svoju sposobnost da iskoristi i proširi političke podjele u SAD-u svojom šemom miješanja u izbore 2016.. Ali i držanjem koji je imao nad Trumpom.
Prije ili kasnije, politička nadmetanja u Washingtonu oko toga koliko dugo bi SAD trebale ostati uključene u naoružavanje Ukrajine – i koliko bi to koštalo – spotaknut će se o kritična pitanja koja bi mogla odlučiti o ratu. To bi mogla biti motivacija za Putinovu čestu eskalaciju nuklearnog oružja retorika koja podiže ulog.
