Politika

Jakšić: Vučić je u poziciji da Dodika pusti niz vodu. Nezadovoljstvo je sve teže kontrolisati

Boško Jakšić dugogodišnji je spoljnopolitički komentator, najduže u dnevniku Politika, aktivan je i kao predsjednik Političkog vijeća Građanskog demokratskog foruma. Za sebe kaže da je posvećenik idejama građanskog i demokratskog, individualnosti i antinacionalizma.

Medijske slobode

Jakšić govori u intervju za Al Jazeera secesionizmu Milorada Dodika koji zasad ima podršku Aleksandra Vučića, o povratku SAD na Balkan, podijeljenosti i strahu u Srbiji, perspektivama.

"Evropski parlament je forum u kome se slobodno iznose mišljenja i ocjene koje pripadaju strankama sa svih strana političkog spektra. Debate u EU su prilika da se čuju kritička mišljenja o Srbiji koja potiču iz grupacije leberala i, posebno, Zelenih. To je slučaj i sa najnovijom rezolucijom. Ima tu različitih povoda za analizu. Vlasti u Beogradu trebalo bi ozbiljnije da se pozabave osudom napada na demonstrante tokom nedavnih protesta širom zemlje za koje se kaže da su “neprihvatljivi” za zemlju kandidata za članstvo u EU. Trebalo bi, ali to je malo vjerovatno jer se režim Aleksandra Vučića redovno oglušuje o sve kritike koje se tiču medijskih sloboda, sudstva koje vlast kontroliše ili korupcije. Pravi, ignorantski odnos režima prema stavovima evroparlamentaraca, najjasnije je definisao ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin riječima: “Poslanici Evropskog parlamenta se u svojim zemljama ne pitaju ništa, zato svoje frustracije hoće da liječe na Srbiji”, naveo je Jakšić.

Novinar pomenutog medija ga je pitao da prokomentira nasrtaj Milorada Dodika na teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine te da je danas Milorad Dodik zvanično prijatelj Srbije. Koliko je stanje u BiH zapaljivo i kolika je uloga Srbije u tome?

"Svojevremeno sam se javno zahvaljivao Rusiji, vjerovali ili ne u sedištu NATO. Zahvaljivao sam se zato što je samo zbog pojačanog uticaja Moskve na Zapadnom Balkanu, tamo negde poslije aneksije Krima 2014, i Zapad shvatio da treba da se pozabavi regionom koji je bio potisnut na periferiju njegovog interesovanja.Tako sada, koliko god zvuči paradoksalno, mogu da se zahvalim Miloradu Dodiku. Da nije njegovih secesionističkih poduhvata, da nema njegove bahatosti, ne bi Bosna i Hercegovina postala prioritetno područje američkog, a potom i EU angažmana.

Stav Beograda prema Dodiku određen je “specijalnim odnosima” koje Srbija ima sa Republikom Srpskom. Tako je bilo i u vrijeme demokratskog predsjednika Borisa Tadića, a naravno da je bliskost uvećana od kako je na čelo Srbije došao bivši radikal Vučić. Problem je to što je Dodik posljednjih godina otvoreno pojačao aktivnosti koje bi vodile ostvarenju njegovog sna: rušenju Bosne i Hercegovine. Predsjednik Vučić je neodlučan, balansira. On je, s jedne strane, svjestan kakve političke štete može sebi da nanese otvorenom podrškom secesionizmu koji nosi nedsagledive rizike po čitav region. Ali, dok ponavlja podršku suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH, ne reaguje kada Dodik u njegovom društvu govori o planovima ujedinjenja “dvije srpske države” – Srbije i RS. Iako je Srbija potpisnica Dejtonskog sporazuma, Vučić na taj način, indirektno ali providno, više stoji iza rušitelja Bosne sa sjedištem u Banja Luci nego iza Zapada koji brani integritet dejtonske tvorevine", naveo je on, dodavši:

Problemi Srbije sa susjednim zemljama

"Vučić je, ne zaboravimo, u poziciji da Dodika pusti niz vodu. Ne obrnuto", istaknuo je Jakšić.

Osvrnuo se i na probleme Srbije sa susjedima istaknuvši da dosta govori činjenica da Srbija u ovom trenutku ima manje ili veće probleme sa svim svojim susjedima sem sa kako on navodi nacionalistom i populističkim demagogom Viktorom Orbanom u Mađarskoj.

"Takva Srbija je u Vašingtonu već definisana kao destabilizirajući faktor. Što se srpskih investicija u RS tiče, od Telekoma, preko puteva i mostova, do aerodroma u Trebinju, iza toga stoji dvostruka kalkulacija. Narodu s desne strane Drine se pokazuje koliko matica vodi računa o svojim zemljacima, što je dio svake predizborne računice. S druge strane, to je Vučićeva zahvalnost što mu Dodik obezbjeđuje više desetina hiljada glasova Srba iz RS koji po Srbiji lako dobijaju dokumenta da bi mogli da glasaju za vladajuću Srpsku naprednu stranku", navodi Jakšić.

Na pitanje koliko je snažan uticaj Rusije na Balkanu, kazao je:

"Rusko napredovanje ka Zapadnom Balkanu zaustavljeno je ulaskom Crne Gore i Sjeverne Makedonije u NATO, ali je odmah pojačano na druge dvije adrese: u Srbiji i Republici Srpskoj koja je pretvorena u pravi bastion Kremlja. Ipak, Putinova administracija ne može da se poredi sa vremenima Leonida Brežnjeva. Ona se danas mnogo više oslanja na gas i soft power, iako temelje svoje ekspanzije po regionu gradi na panslavizmu, pravoslavlju i nostalgiji prema “majčici Rusiji” koju i danas neguju svi oni koji po Srbiji osnivaju ruske partije i slave rođendane Vladimira Vladimiroviča.

Predsjednik Vučić priča o “vijekovima prijateljstva” i odnosima sa Rusijom koji su na “historijski” najvišem nivou, ali to ne odgovara činjenicama prošlosti, pa je ruska propaganda, bez većih ulaganja dobila mnogo. Jedno nedavno istraživanje pokazuje na to da većina građana Srbije smatra da su Rusija i Kina prijatelji, a EU i SAD neprijatelji. Uvjereni su, također, da je Rusija mnogo pomogla, iako su doncije iz Moskve posljednjih decenija ravne – nuli", pojašnjava.

Prokomentirao je i mural ratnom zločincu Ratku Mladiću. Naveo je da je to doživio kao šamar, ali da nije iznenađen muralom u Beogradu.

" Na vlasti u Srbiji je danas neko ko je svojevremeno preko oznaka Bulevara Zorana Đinđića priljepljivao “Bulevar Ratka Mladića”. Ikonopis murala je još jedno svjedočanstvo da se Srbija vraća u 1990-e. Srbija je podijeljena kao rijetko kada. To je legat ove vlasti koja se oslanja na strah, ucjene, ponekad i podmićivanja birača. Ali, nezadovoljstvo je sve teže kontrolisati, iako Vučić pokušava da nas uvjeri da živimo Periklovo Zlatno doba. Srbija je ekonomski u solidnoj poziciji, ali svi simptomi ukazuju i na to da izlazi iz perioda anemične uspavanosti i apatije. To se vidi i po rastućem buntu protiv slavljenja ratnih zločinaca. Ide nabolje", zaključio je Jakšić za Al Jazeera.