Svijet

Javile se žene ruskih vojnika. Bijesne i očajne: “Ne želimo da naša djeca odrastaju bez očeva”

Nakon djelomične mobilizacije, javile su se žene ruskih vojnika upućenih na ratišta u Ukrajini.

Naime, desetine hiljada regrutiranih Rusa poslani su na ratište u Ukrajinu te s malo ili nimalo prethodne vojne obuke bačeni u grotlo rata u kojem se svakodnevno gine.

Njhove supruge bijesne su i očajne. Neke od njih javno su to rekle za Washington Post.

Javio se jecajući i gotovo slomljen

Irina Sokolova iz Voronježa na zapadu Rusije kaže da joj se njen suprug prošlog mjeseca javio jecajući i gotovo slomljen.

"Oni lažu na TV-u", rekao joj je.

Mislio je na propagandiste s ruske ržavne televizije koji umanjuju neuspjehe i žrtve u Ukrajini.

Ona kaže da je plakala skupa s njim, najviše zbog njihovog jednogodišnjeg sinčića.

Supruge, roditelji i rođaci vojnika, uglavnom ljudi koji se inače drže izvan politike, izazivaju gnjev Kremlja objavljujući snimke na internetu i u neovisnim ruskim medijima, pa čak i razgovarajući sa stranim novinarima.

Govore kako su njihovi muževi i sinovi poslani u rat s malo obuke, bez dovoljno opreme i često bez jasnih naredbi.

Mnogi od njih iscrpljeni su i zbunjeni. Neki izgubljeno lutaju po šumama. Drugi odbijaju boriti se, prenosi Net.hr.

"Naravno da nije imao pojma koliko će to biti zastrašujuće. Gledamo naše državne TV programe. Tamo kažu da je sve u redu”, kazala je Sokolova za Washington Post.

Jana je transportna radnica iz Sankt Peterburga. Gorljivo je podržavala rusku invaziju na Ukrajinu sve dok njen partner nije mobiliziran. Sada razmišlja kao i mnoge druge žene ruskih vojnika.

I ona potvrđuje priče ostalih koji kažu da su njihovi muževi i partneri morali sami kupiti tople uniforme i čizme. Potvrđuje da su imali vrlo malo obuke.

"Oni nemaju nikakve naredbe i nemaju nikakve zadatke. Razgovarala sam s mužem jučer. Rekao je da nemaju pojma šta da rade. Osjećaju se napuštenima. Izgubili su vjeru, svu vjeru u vlasti", rekla je ona.

U snimcima koje objavljuju, supruge mobiliziranih vojnika drhtavim glasom nižu pritužbe.

Suprug Irine Sokolove je 22. septembra mobiliziran da se bori u 252. motoriziranoj streljačkoj pukovniji. Rekao joj je da nije prošao vojnu obuku. Do 26. septembra već je bio u Ukrajini.

Kada ju je nazvao krajem prošlog mjeseca, rekao je da je za dlaku izbjegao veliku bitku. U okršaju je njegova jedinica bila zarobljena. Mnogi vojnici su ubijeni.

Ne znaju se boriti

On i još dvojica pobjegli su bez ruksaka i tople opreme. Izgubili su se i završili lutajući šumom.

“Oni su bačeni u vatru. Na prvu liniju, a uopće nisu pravi vojnici. Ne znaju se boriti. Oni to jednostavno ne mogu”, rekla je Sokolova.

Porodice drugih muškaraca okupljenih da se bore u pukovniji rekle su da su njihovi najmiliji poslani na prvu liniju u blizini Svatova.

To je mali grad u regiji Lugansk. Dobili su jednu lopatu na njih 30 da kopaju rovove. Nekoliko desetina mobiliziranih vojnika pješačilo je više od 100 kilometara do mjesta Milove na ruskoj granici.

Zahtijevali su da se vrate u svoju bazu pored Voronježa. Nakratko su odvedeni u obližnji Valujki u Rusiji, ali je njihov zahtjev odbijen.

''Pisali smo prijave. Pisali smo izvještaje. Sve smo radili, ali niko nas ne sluša. Niko nas ne želi čuti”, rekao je u videu vojnik Konstantin Voropajev, koji je zatražio pravnu pomoć.

Jana iz Sankt Peterburga koja sa svojim partnerom poslanim u rat u Ukrajinu ima četverogodišnjeg sina, kaže:

“Navikli smo vjerovati onome što nam se kaže. Sada više ništa ne znam.”

Nakon što je njen partner regrutiran, više ne uključuje televizor. No, kaže i da ne krivi ruskog predjednika Vladimira Putina "jer je on pametna osoba".

Potpuno zbunjeni

“Potpuno smo zbunjeni, izgubljeni i osjećamo se tako napušteno. Plačemo od jutra do mraka”, rekla je Jana.

Sokolova govori, pak, da ljudi čiji bližnji nisu mobilizirani gledaju svijet kroz ružičaste naočale.

''Nemaju pojma šta se događa i ne zanima ih”, kaže ona.

Jana je svome sinu rekla da je njegov otac superheroj koji se bori protiv zla. Ta bajka odgovara ruskoj propagandi.

No, u suštini ne zvuči kako treba. Ona je prestravljena mogućnosti da joj se njen partner više ne javi i da njihov sin odrasta bez oca.

"Ja sam samo obična žena i želim živjeti u miru. To je sve što želim”, kaže ona.