Invazija Vladimira Putina na Ukrajinu za sada ne ide kako je planirano, prema vojnim stratezima, Rusija se suočava sa jačim oružanim otporom od očekivanog i oštrim zapadnim sankcijama.
To postavlja pitanje šta dalje?
Iako su predviđanja gotovo nemoguća, vojni stratezi se fokusiraju na nekoliko faktora kako bi dali tragove, uključujući učinak vojski na terenu i uticaj sankcija, piše Wall Street Journal.
Jedna stvar koja postaje jasna je da dosadašnji učinak ruske vojske daje Putinu uvid u realnost i potencijalno mu suzava raspon ishoda.
“Ukrajinci ne gube svaki dan, oni pobjeđuju politički”, rekao je Michael Clarke, bivši direktor Royal United Services Instituta, iz Londona. “I politički trošak za Putina raste iz dana u dan.”
Lawrence Freedman, profesor emeritus ratnih studija na King's Collegeu u Londonu, ne misli da će Rusi uspjeti da uspostave marionetsku vladu u Ukrajini. “Ne mogu okupirati cijelu zemlju”, rekao je. “Maronetska vlada u Kijevu koja nije podržana ruskim oružjem ne bi imala nikakav legitimitet i ne bi opstala.”
To će vjerovatno otežati Putinu da ubjedljivo proglasi pobjedu.
Evo pet varijabli za koje vojni analitičari kažu da bi mogle odrediti tok rata:
Invazivne snage
Zapadni vojni analitičari izrazili su šok koliko su se ruske snage loše ponašale tokom prvih dana invazije. Očekivali su da će vojska koja je modernizovana više od decenije prilično lako ugušiti prvu fazu ukrajinskog otpora.
Ali Rusija nije poduzela vojnu operaciju kombinirajući različite grane vojske otkako su Sovjeti napali Afganistan 1979. godine, a to nije bilo tako složeno.
“Svi smo bili zapanjeni da ova nova ruska armija izgleda kao stara Crvena armija – ne baš dobro obučena, ne baš dobro komandovana, sa zaista prilično lošom logistikom – što implicira ili veliki neuspjeh u planiranju ili… veliko potcjenjivanje neprijatelja,” rekao je Clarke, bivši direktor Royal United Services Instituta.
Rusko ratno zrakoplovstvo, mornarica i nuklearne snage su djelimično ili potpuno modernizovane, rekao je, ali izgleda da vojska nije prevazišla svoje slabosti.
"Rusi će naučiti", rekao je Richard Shirreff, britanski bivši zamjenik vojnog komandanta Sjevernoatlantskog saveza. “Na teži način, tako što će biti ubijeni, naučiće da će morati da koordiniraju svoj sveobuhvatni napad na mnogo profesionalniji način nego što su to činili do sada.” rekao je, govoreći o njihovoj sposobnosti da spoje različite elemente operacije.
Moguće je da je Moskva namjerno obuzdala svoju kampanju na početku rata, očekujući znatno manji otpor nego što je naišla. Moglo bi se nastaviti s tom taktikom, očekujući da će na kraju iscrpiti opoziciju.
Vjerovatniji scenario, prema nekim vojnim analitičarima, je da Rusi iskoriste znatno više vatrene moći da prođu dalje u Ukrajinu, opsade gradove ili koriste teško oružje protiv njih.
"To će dovesti do toga da Putin napadne, da postane zaista zloban, da koristi neselektivnu vatru i masovnu artiljeriju u urbanim područjima i sravni ukrajinske gradove, a posljedica će biti strašna cijena ljudskih žrtava", predvidio je general Shirreff.
Odbrambene snage
Do sada su ukrajinske snage maksimalno iskoristile svoju vojnu imovinu suočene sa većim i naprednijim protivnikom.
Spor napredak Rusije je "prije svega dokaz hrabrosti i upornosti ukrajinske vojske i dobrovoljaca koji se bore nevjerovatno impresivno i dobro", rekao je general Shirreff. Moral je ogroman faktor u ratu, rekao je, a Ukrajinci vjeruju da imaju moralnu snagu.
Odlučnost predsjednika Volodimira Zelenskog da ostane na funkciji pomogla je da se održi ukrajinska kampanja. Njegovo pojavljivanje na društvenim mrežama – zajedno sa video snimcima otpora običnih Ukrajinaca – pomoglo je Kijevu da prikupi simpatije kod kuće i na Zapadu. Rusija je, međutim, već počela da napada stubove mobilnih telefona i televizijske kule kako bi zaustavila širenje takvih informacija.
Što duže ukrajinska formalna vojska može da izdrži, to više povećava nevolje Putina, kažu vojni analitičari.
Većina analitičara misli da će ukrajinska vojska prije ili kasnije puknuti. Bori se sa svime što ima sve vrijeme, bez predaha. Rusija može nastaviti da jača svoje linije fronta novim trupama.
Pitanje je: šta onda? Uobičajena pretpostavka je da će Moskva nastojati da uspostavi poslušnu vladu u Kijevu, ostavljajući joj da upravlja zapadom zemlje, dok će anektirati veliki dio zemlje istočno od rijeke Dnjepar.
Jedna od mogućnosti je da će se ukrajinska formalna vojska istopiti i da će početi pobuna. Analitičari kažu da očekuju da će zapadne zemlje podržati takvu pobunu, jer su SAD podržavale otpor sovjetskoj okupaciji Afganistana 1980-ih.
Ako se snažna pobuna materijalizuje, Rusija će možda morati da posveti mnogo više trupa za borbu protiv nje. Procjene stručnjaka o tome koliko bi vojnika bilo potrebno za kontrolu i okupaciju pobunjene Ukrajine broje više od 500.000. „Putin to nema, i on će ostati bez ljudi, i to će se pretvoriti u sovjetsko-afganistanski reduks“, rekao je general Širef.
Zapadni odgovor
Zapadne vlade su odbacile direktnu vojnu umiješanost u Ukrajini, uključujući mogućnost uvođenja zone zabranjenih letova koja bi ih dovela u direktan sukob s ruskim ratnim zrakoplovstvom. Umjesto toga, odlučili su se za pošiljke oružja kako bi pomogli Ukrajincima da se brane i povećali su broj vojnika u najistočnim zemljama NATO-a.
Postoji mogućnost, kažu analitičari, da će Rusija nastojati da zatvori ukrajinsko-poljsku granicu kako bi zaustavila dotok zapadnog oružja - korak koji bi povećao rizik od eskalacije sukoba i uključivanja zemalja NATO-a, među kojima je Poljska.
Najveće oružje koje su upotrijebile zapadne zemlje bio je niz ekonomskih sankcija usmjerenih na rusku ekonomiju i elemente njenog vodstva. Sankcije su usmjerene na rusku centralnu banku, komercijalne banke i političke i poslovne lidere. Rusi su čekali u dugim redovima ispred banaka da povuku valutu, a inflacija će vjerovatno rasti. Mnogi Rusi će osjetiti ekonomske poteškoće.
Te sankcije se mogu pojačati ili smanjiti u zavisnosti od ruskih akcija. Nisu bez troškova za Zapad. Oni će vjerovatno intenzivirati postojeći problem inflacije i, ako Rusija uzvrati prekidom isporuke energije, mogli bi dovesti do racionalizacije električne energije u Evropi.
Sherr iz Estonskog instituta za vanjsku politiku ne očekuje da će te mjere promijeniti mišljenje Putina. „Putin i ljudi oko njega, barem politički i sigurnosni ljudi oko njega, nikada se nisu povinovali logici sankcija“, rekao je on.
U ovom trenutku, čini se da na Zapadu postoji široka, popularna, podrška Ukrajini, čiji se narod gleda kao na žrtve neopravdanog i ničim izazvanog rata. To bi moglo ojačati vlada u održavanju mjera. Vremenom bi, međutim, takvo jedinstvo moglo narušiti pred ekonomskim poteškoćama.
Svaki dvosmisleni mir koji Ukrajini nametne Moskva mogao bi ostaviti Zapad da raspravlja o tome kako kalibrirati bilo kakvo ukidanje sankcija. Neki bi se mogli brzo ukinuti, ali drugi, poput onih protiv ruskog rukovodstva, mogli bi biti složeniji u slučaju potencijalnih suđenja za ratne zločine.
Analitičari kažu da bi jedna zemlja koja bi mogla biti utjecajnija na Rusiju Kina, čiji su lideri vjerovatno zabrinuti zbog mogućnosti vojne eskalacije.
Ruska reakcija
Ovo je velika nepoznanica. Zapadnjacima je ne samo da je teško pročitati rusko mišljenje, već je teško znati kakav uticaj ono ima na donošenje odluka u Moskvi, posebno na predsjednika za kojeg se smatra da postaje sve izolovaniji.
Većina Rusa dobija informacije iz cenzurisanih televizijskih emisija, pa će mnogi vjerovati da ekonomske poteškoće koje trpe nisu krive njihove vlade već Zapad.
Ruske vlasti su suzbile demonstracije protiv rata. Već postoje neki znaci uznemirenosti među ruskom elitom čiji je luksuzni način života koji su uživali na Zapadu sada ugrožen. Druga stvar je da li je Putinu stalo.
„Ne sumnjam da je ovo uznemirujuće, čak i zastrašujuće za neke značajne ljude u samoj Rusiji“, rekao je Sherr.
Ekonomske poteškoće koje su se već pojavile potkopavaju stub Putinovog predsjedništva – da je on donio stabilnost zemlji koja je bila haotična 1990-ih pod njegovim prethodnikom Borisom Jeljcinom.
Uz to, svaka duga kampanja protiv pobune u Ukrajini koštala bi života mnogih ruskih vojnika, faktor koji je u prošlosti uzburkao čak i konzervativne elemente stanovništva koji bi inače podržavali Putina.
"Putin nema neograničeno vrijeme da ovo riješi“, kaže Fridman sa Kings koledža. „Ekonomske poteškoće se tek sada počinju osjećati. Ne može dozvoliti da se ovo odugovlači sedmicama i mjesecima, koliko dugo mogu trajati opsade, a kamoli pobune. Dakle, vrijeme mu je pravi problem.”
Mirovni pregovori
Rusija i Ukrajina počele su mirovne pregovore. Mnogi stratezi su pesimistični da će dovesti do brzog rješenja.
Svaki mirovni sporazum sa Zelenskim mogao bi uključiti gubitak obraza za Putina jer je ukrajinsku administraciju, lažno, označio kao grupu neonacista. Ali sporazum sa bilo kojom vladom koju Rusi sklope ne bi imao legitimitet unutar ili izvan Ukrajine.
Varijable u razgovorima odnose se na dva ruska cilja: ukrajinsku neutralnost i ukrajinsku teritoriju.
Rusija je anektirala Krim 2014. i vjerovatno će tražiti da Ukrajina to prihvati. Također bi mogao nastojati da apsorbuje dalju teritoriju istočno od rijeke Dnjepar.
Moguće je da će Rusija pokušati "razbiti Ukrajinu na dijelove i ostaviti zapadnu Ukrajinu na miru", rekla je Angela Stent, specijalista za ruska pitanja na Univerzitetu Georgetown. Ali budući da bi to ostavilo zapad naklonjenu vladu u Kijevu koju je Putin ranije prikazao kao nelegitimnu, rekla je: "Teško mi je to zamisliti."
Analitičari kažu da je vjerovatnije da Rusija, u najmanju ruku, želi dobiti ustav Ukrajine koji daje značajnu nezavisnost istoku zemlje, i efektivni veto na akciju ukrajinske vlade.
Ukrajinci bi mogli pristati na dalje izbore - ali rizik za Rusiju je da joj se, čak i na istoku, neće dopasti ishod.
Clarke je rekao da je jedan model ukrajinske neutralnosti koji bi mogao da se dopadne Rusiji onaj Austrije iz 1955. godine. Sovjeti su se povukli iz Austrije u zamjenu za ustavnu garanciju neutralnosti koja postoji danas.
Umjesto da uvjeri Ukrajince da je neutralnost privlačna opcija, invazija će vjerovatno učvrstiti mišljenje u suprotnom smjeru.
„Ne mislim da bi Ukrajina nakon svega ovoga prihvatila da je bespomoćna“, rekao je Freedman. “Oni mogu dati neka uvjeravanja o stranim snagama i projektilima [ali], da sam Ukrajinac, ne mislim da bi me to odbilo da želim da se pridružim NATO-u.”
