Raspričao se jučer Dragan Čović, lider HDZBiH na tradicionalnoj kafi/kavi/kahvi s novinarima koju s tradicionalno organizira na godišnjem nivou i o temama o kojima inače štur i rado ih ne komentira.
Do ove kafe s novinarima došlo je baš u danu, neki bi rekli na Valentinovo a ipak je u ovom slučaju prigodnije reći u danu kada je Michael Murphy, sad već bivši ambasador Sjedinjenih Američkih Država avionom iz Sarajeva odletio za SAD, a po zvaničnom okončanju diplomatske misije u našoj zemlji.
Murphy je zajednička bolna tačka i Dodiku i Čoviću
No, da nije došlo do izbora Donalda Trumpa za predsjednika SAD, a time i do smjene administracije bivšeg predsjednika, vjerovatno samo to što je Murphy okončao diplomatski mandat u BiH, ne bi bio dovoljan razlog da Čović danas govori o odnosima s bivšim diplomatom koji je protekle tri godine zadao dosta glavobolje prvo politici Milorada Dodika, a onda i onoj HDZ-a BiH.
Jasno je da su neki potezi novog američkog predsjednika ohrabrili i Čovića i kod njega probudili nadu da će moći „gurati“ politiku koja je dijelom i protivna interesima države BiH i njenog većinskog naroda, a da mu niko ne zaprijeti sankcijama, kako je to po Čovićevom vlastitom priznanju doživio od SAD najmanje desetak puta u zadnjih godinu dana.
Ipak, Čović se spasio sankcija, a kako mu je to uspjelo, nije otkrio.
Kada se u cjelini sagleda Čovićeva opservacija utjecaja SAD, te visokog predstavnika Christiana Schmidta na dešavanja u BiH u protekle tri godine, ona je identična onoj koju godinama agresivno iznosi Milorad Dodik, samo što je Čović svoju 'upakovao u celofa'. I tek kad je Murphyju vidio leđa Čović je odlučio progovoriti o svom odnosu s ovim američkim diplomatom i 'otkriti' kako je zapravo Murphy „motivirao“ HDZBiH da uđe u koaliciju s Trojkom koju Čović smatra greškom.
O kakvoj „motivaciji“ je tačno bilo riječi Čović nije pojašnjavao, a kazao je i da je bio pod američkim pritiskom zbog Zakona o gasnoj Južnoj interkonekciji BiH-Hrvatska.
S više aspekata, dobro je za Trojku da su oni za Čovića greška, jer na ovaj način on potvrđuje da se HDZBiH i SNSD nisu mogli 'igrati' s tim koalicionim partnerima iz probosanskim stranaka u ostvarivanju svojih političkih ciljeva, kako se pokušalo, naročito iz SDA predstaviti u javnosti, a SNSD i HDZBiH nisu tu tezu negirali.
Sada kada je otišao Murphy, Trojka je za Čovića postala pogrešan i izbor načinjen 'pod pritiskom'.
Što je Čoviću milo, to mu se i snilo, ali hoće li želje ostati samo san
Čović je izrazio i očekivanja kako će budući američki ambasador kojeg pošalje Trump, te općenito međunarodna zajednica i visoki predstavnik, ubuduće znatno manje utjecati na odluke u BiH.
Čak je Čović izjavio da vjeruje da visoki predstavnik u BiH neće više donijeti nijednu odluku u BiH i da će domaći političari morati preuzeti veću odgovornost za procese u zemlji, uključujući i one u nastavku evropskog puta.
Ako 'odmotamo iz celofana' Čovićeve poruke izrečene tokom jučerašnjeg druženja s novinarima, onda će ono biti mnogo jednostavnije za razumjeti.
To se prije svega odnosi na to da lider HDZBiH očekuje da SNSD može bez toga da ih iko zato sankcionira prisvajati državnu imovinu, da se HDZ-u nesmetano omogući usvajanje antievropskog Izbornog zakona BiH, da Čović realizira ideju o novom gasnom preduzeću u Mostaru, da se bez sankcija može udarati na Ustavni sud BiH i otjerati strane sudije, da se isključivo nacionalne stranke smatraju 'legitimnim' političkim predstavnicima naroda i građana, da država može od tajkuna kupovati zgrade po cijeni koju tajkuni diktiraju, a da niko tome ne prigovori, da korupcija i dalje cvjeta, da se u RS ne provode odluke Ustavnog suda BiH....
Jer, sve su ovo oblasti u kojima su intervenirali i na koje su ukazivali i Murphy i Schmidt, a što je smetalo i Dodiku i Čoviću. Samo što se Dodik zbog tih intervencija bunio odavno i glasno i ranije, a Čović se odlučio progovoriti tek sada.
I to, kada došao Trump, a otišao Murfy.
Samo je pitanje je li možda Čović ipak i to možda prvi put u političkoj karijeri, prvo kazao 'hop', pa skočio.
Znat ćemo to vrlo brzo i već po dolasku novog ambasadora SAD u BiH. Tada bi bilo poželjno da Čović bilo kakve eventualne pritiske , prijetnje i 'motivaciju' saopći odmah, kako bismo mogli čuti i 'drugu stranu'.
