Svijet

Kako je Djed Mraz postao serijski ubica: Dijelove tijela homoseksualaca skrivao je u teglama s biljkama…

serijski ubica Bruce mcarthur ispred vodopada

Dokumentarna serija Djed Mraz serijski ubica (Santa Claus the Serial Killer) prikazuje slučaj Brucea McArthura, kanadskog vrtlara koji je također radio kao Djed Mraz u trgovačkom centru. McArthur je ubio osam muškaraca između 2010. i 2017. godine, unatoč tome što je policiji bio poznat i prije toga.

Uhapšen je u policijskoj akciji u Torontu, a istražitelji su pronašli dijelove tijela njegovih žrtva skrivene u posudama s biljkama u predgrađu gdje je radio, prenosi BBC.

67-godišnjak se na suđenju izjasnio krivim za ubistva prvog stepena po osam tačaka optužnice. Njegove žrtve bili su Selim Esen, Andrew Kinsman, Majeed Kayhan, Dean Lisowick, Kirushna Kumar Kanagaratnam, Abdulbasir Faizi, Skandaraj Navaratnam i Soroush Mahmudi.

Većinu ih se povezuje s kvartom Toronto Gay Village, a uglavnom se radilo o ljudima bliskoistočnog i južnoazijskog porijekla.

S obzirom na to da je McArthur na sudu priznao krivicu, većina dokaza na sudu nije saslušana. Novinar BBC-ja Mobeen Azhar otputovao je u Toronto da otkrije kako je ubica uspio ostati neotkriven sedam godina. Razgovarao je s ljudima koji su ga poznavali, obitelji i prijateljima njegovih žrtava te s detektivom koji je sumnjao da je serijski ubica godinama prije nego je uhvaćen.

Tajni životi žrtava Brucea McArthura

Muškarci koje je McArthur ubio vodili su dvostruki život. Često nisu mogli biti iskreni oko toga s kim imaju seksualne odnose zbog njihove vjerske pozadine što ih je učinilo dodatno ranjivima.

Krishna Kumar Kanagaratnam živio je u sjeni jer mu je odbijen zahtjev za azilom nakon bijega iz Šri Lanke. Nije prijavljen kao nestao jer su se njegovi prijatelji i obitelj bojali da bi ga podizanje uzbune moglo dovesti u nevolju.

Druga žrtva, Abdulbasir Faizi, bio je afganistanskog porijekla i došao je u Kanadu kao migrant. Živio je sa ženom i djecom, a većinu vremena provodio je radeći u tvornici.

U noći kad je nestao, posjetio je burger bar i saunu u Gay Villageu u Torontu. Abdulbasirova supruga bila je šokirana kad je saznala kuda se kretao one noći kad je posljednji put viđen. Poput ostalih žrtva, i Abdulbasir je imao tajni život.

serijski ubica policija vrši uviđaj o bistvima serijskog ubice
Policija na uviđaju

Članovi afganistanske zajednice u Torontu još se uvijek ne osjećaju ugodno javno govoriti o tome što se dogodilo Abdulbasiru i drugim afganistanskim Kanađanima na koje se McArthur namjerio. Iz razgovora s porodicama i prijateljima nekih žrtava, može se naslutiti da su problem tabu teme seksa i seksualnosti.

Propao brak

Majeed Kayhan jedan je od žrtvi serijskog ubice. Živio je u blizu četvrti Church Street u Torontu, nedaleko od Gay Villagea, gdje se preselio nakon što se razveo od supruge. Njegovi homoseksualni prijatelji zvali su ga "Hameed", a tvrde da je bio u ljubavnoj vezi s muškarcem koji je Majeedovoj porodici poznat kao njegov cimer.

"Brak mu nije uspio, ali je volio svoju djecu i imao je dobar odnos sa suprugom. Imali su normalnu komunikaciju", rekao je Majeedov nećak Saber. Iako njegovi prijatelji tvrde da je bio u vezi s muškarcem, njegova porodica kaže da nije bio homoseksualac.

"Apsolutno ne. Jako sam ga dobro poznavao. Bio je najbolja osoba koju poznajem. Nije se bavio tim stvarima, možda je bio prevaren", rekao je Saber.

Uspješan bijeg

Sean Cribbin, jedan je od ljudi koji su uspjeli pobjeći ubojici. Upoznao ga je u srpnju 2017. godine kad su razmijenili poruke na aplikaciji za povezivanje. McArthur je koristio korisničko ime "Silver Fox", a u opisu profila stajalo je da je kožni tatica koji voli pomicati muške granice preko ruba.

Sean se s McArhurom našao u njegovoj zgradi gdje su planirali voditi ljubav. Nakon upotrebe gamahidroksibutirata, poznatijeg kao GHB, onesvijestio se.

"Kad sam došao k sebi, vidio sam ga kako stoji i gleda u mene. Nije spominjao da sam se onesvijestio na dvadeset minuta. Doživio sam to kao loš spoj", rekao je Cribbin.

Zapravo je imao sreće što je preživio. Njihov susret dogodio se samo mjesec dana nakon što je serijski ubica usmrtio svoju osmu žrtvu. Neko vrijeme nakon incidenta, detektiv je kontaktirao Seana i rekao mu da je njegova fotografija pronađena na McArthurovom računalu.

"Stavio mi je kapuljaču na glavu i ljepljivu traku preko očiju. Držao je cijev ispod mog vrata i tako snimio fotografiju. Sve se dogodilo unutar tih dvadeset minuta kad nisam bio pri svijesti, opisao je Sean koji nije znao da fotografija uopće postoji dok ga nije kontaktirala policija.

Fotografije muškaraca

Policija je pronašla numerirane mape na McArthurovom tvrdom disku s fotografijama svakog od osam muškaraca koje je ubio. McArthur bi žrtve odijevao u krznene kapute, a mape su sadržavale više fotografija muškaraca prije i poslije smrti. Slike je vjerovatno zadržao za uspomenu.

Droga GHB, koji još zovu i G, ilegalna je droga koja je u Torontu relativno lako dostupna. Neki je koriste tokom seksualnog odnosa jer smanjuje prijenos živčanih impulsa.

Nema okusa ni mirisa, a lako dovodi do nesvjestice. Iako se najčešće koristi sporazumno, povezuje se sa silovanjem pa čak i ubistvom. Poznato je da je McArthur koristio GHB s nekim od muškaraca koje je ubio.

Diler GHB-a našao se s McArthurom u njegovom domu gdje su se drogirali i imali spolni odnos. Kao i Sean, preživio je susret s ubojicom za razliku od ostale osmorice.

"Imao je G za nas oboje. Osjećao sam se baš jezivo kad me krenuo ispitivati jesam li blizak sa svojom porodicom i imali li braću ili sestre.

Gledajući unatrag, vjerovatno je htio doznati hoću li nekome nedostajati ako nestanem. Rekao sam mu da se ne osjećam dobro zbog čega sam otišao. U njegovim očima nije bilo života. Svaki put kad čujem njegovo ime, jezivo je", rekao je muškarac.

Propuštene prilike

Kad je konačno uhvaćen, homoseksualna zajednica u Torontu negodovala je zbog toga što je sedam godina neotkriven. Posebno im je smetalo što je McArthur policiji bio poznat, a znali su i za njegovu povezanost s nekim žrtvama.

Detektivka koja je istraživala slučaj Abulbasira Faizija, nestalog u decembru 2010., rekla je kolegama da sumnja da se radi o serijskom ubici.

"Kad se vratite u ured i kažete da sumnjate na serijskog ubicu, svi će vam se nasmijati. Kolika je šansa uhvatiti serijskog ubicu u policijskoj karijeri, stvarno nije velika", rekla je Marie-Catherine Marsot koja je u to vrijeme radila za regionalnu policiju Peel u Ontariju.

Zvala je policiju u Torontu, ali dobila je govornu poštu. Bila je ljuta pa je poslala službeni mail.

Druga žrtva

"U mailu sam ukazala na povezanost dvojice nestalih muškaraca. Obojica su smeđe puti i povezivalo ih se s Gay Villageom u Torontu za koje se vjerovalo da su nestali", prisjeća se Marsot. Dodala je da policija nije reagirala.

Torontska policija nema zapis o njihovoj prepisci. Abdulbasir Faizi je bio njegova druga žrtva, a prije nego je uhapšen, ubio je još šest muškaraca.

Neovisna istraga postupanja policije u Torontu u slučajevima nestalih osoba pronašla je nedostatke, ali je prepoznala dobar rad pojedinih policajaca zbog čega su donijeli zaključak da se nedostaci ne mogu pripisati pristranosti ili namjernoj diskriminaciji.