Svijet

Kako u državi sa 97 miliona stanovnika niko nije umro od koronavirusa?

Kada je epidemija koronavirusa bila na vrhuncu, a ostatak svijeta okrenuo se prema primjerima iz Azije ne bi li pronašao najbolju strategiju za obuzdavanje širenja ove nove bolesti, najviše pažnje posvećeno je Južnoj Koreji, Tajvanu i Hong Kongu.

Ali priča jedne države prošla je ispod radara. Radi se o Vijetnamu.

Zemlja sa 97 miliona stanovnika do danas nije izvijestila ni o jednoj smrti povezanoj s koronavirusom, a jučer je imala samo 328 potvrđenih slučajeva, unatoč dugoj granici s Kinom i milionima posjetitelja iz Kine koji dolaze svake godine.

Podatak da Vijetnam ima tako malo prijavljenih slučajeva zaraze i niti jedan smrtni slučaj još je značajniji ako se uzme u obzir da je to zemlja s niskim srednjim dohotkom i s mnogo manje naprednim zdravstvenim sistemom od ostalih u regiji. Ima samo 8 ljekara na 10.000 ljudi.

Nakon što je tri sedmice bio u karantinu, Vijetnam je krajem aprila ukinuo pravila o socijalnoj distanci. Nema prijavljenih lokalnih slučajeva zaraze više od 40 dana. Firme i škole su se ponovo otvorile i život se postepeno vraća u normalu, piše CNN.

Skepticima se službene brojke u Vijetnamu mogu činiti previše dobrima da bi bile istinite. No Guy Thwaites, stručnjak za zarazne bolesti koji radi u jednoj od glavnih bolnica koje je vijetnamska vlada odredila za liječenje pacijenata, rekao je da se taj broj podudara sa stvarnošću.

"Svakodnevno posjećujem odjele sa zaraženima. Znam slučajeve. Znam da nije bilo smrti", rekao je Thwaites, koji također vodi Odjel za klinička istraživanja Univerziteta Oxford u gradu Ho Chi Minh.

Kako je Vijetnam naizgled zaustavio koronavirus? Odgovor, prema mišljenju stručnjaka za javno zdravstvo, leži u kombinaciji faktora, od brzog, brze reakcije vlade nakon izbijanja epidemije u svijetu, do rigoroznog praćenja kontakata, karantina i učinkovite javne komunikacije.

Vijetnam se počeo pripremati za epidemiju koronavirusa nekoliko sedmica prije nego što je otkriven prvi slučaj u toj zemlji.

U to su vrijeme kineske vlasti i Svjetska zdravstvena organizacija tvrdili da ne postoje "jasni dokazi" za prijenos s čovjeka na čovjeka, ali Vijetnam nije htio riskirati.

"Nismo čekali samo smjernice WHO-a. Koristili smo se podacima koje smo prikupili iz drugih zemalja kako bismo znali kada i kako reagirati", rekao je Pham Quang Thai, zamjenik šefa Odjela za kontrolu zaraznih bolesti u Hanoiu.

Početkom januara već su bile uvedene provjere temperature za putnike koji su stigli iz Wuhana na međunarodni aerodrom Hanoi. Putnici zatečeni s temperaturom bili su izolirani i pažljivo nadzirani. Do sredine januara potpredsjednik vlade Vu Duc Dam naredio je vladinim agencijama da poduzmu "drastične mjere" kako bi se spriječilo širenje bolesti u Vijetnam, jačajući medicinski karantin na graničnim vratima, aerodromima i morskim lukama.

  1. januara Vijetnam je potvrdio svoja prva dva slučaja koronavirusa - kineskog državljanina koji živi u Vijetnamu i njegovog oca, koji je doputovao iz Wuhana kako bi posjetio sina. Sljedećeg dana aviovlasti Vijetnama otkazale su sve letove prema i iz Wuhana.

Vijetnam je 1. februara proglasio nacionalnu epidemiju - sa samo šest potvrđenih slučajeva zabilježenih u cijeloj zemlji. Svi letovi između Vijetnama i Kine obustavljeni su, nakon čega je sljedećeg dana ukinuta viza kineskim građanima. Potom je krajem marta zabranjen ulazak svim strancima u zemlju.

Vijetnam je također brzo poduzeo proaktivne mjere karantina. 12. februara zatvorio je čitavo selo od 10.000 ljudi sjeverno od Hanoia na 20 dana nakon što se tamo pojavilo sedam slučajeva koronavirusa. Školama i univerzitetima, koji su trebali biti otvorena u februaru nakon praznika Lunarne nove godine, naloženo je da ostanu zatvoreni.

Thwaites, stručnjak za zarazne bolesti u gradu Ho Chi Minh, rekao je da je brzina reakcije Vijetnama glavni razlog njegovog uspjeha.

"Njihove akcije krajem januara i početkom februara bile su mnogo naprednije nego u drugim zemljama. To im je bilo izuzetno korisno ... kako bi mogli zadržati kontrolu", rekao je.

Od 16. januara do 13. februara nije bilo niti jednog novog slučaja. A onda je u martu počeo novi val, kojeg su donijeli Vijetnamci koji su se vratili iz inozemstva.

Vlasti su odmah pronašle kontakte oboljelih i smjestile ih u dvosedmični karantin.

"Imamo vrlo jak sistem: 63 pokrajinska CDC-a (centara za kontrolu bolesti), više od 700 CDC-a na razini distrikta i više od 11.000 zdravstvenih domova u općini. Svi oni učestvuju u pronalaženju kontakata", rekao je dr. Pham s Nacionalnog instituta za higijenu i epidemiologiju.

Pacijent s potvrđenim koronavirusom morao je zdravstvenim vlastima dati iscrpan popis svih ljudi s kojima je bio u kontaktu u posljednjih 14 dana. U medijima i na televiziji objavljivane su obavijesti o tome gdje i kada je bio pacijent s koronavirusom, pozivajući ljude da se odmah jave zdravstvenim vlastima ako su i oni bili na tom mjestu.

Praćenje kontakata bilo je toliko detaljno da se nije odnosilo samo na direktne, već i na indirektne kontakte. Svi direktni kontakti bili su stavljeni u državni karantin u domovima zdravlja, hotelima ili vojnim kampovima. Indirektnim kontaktima rečeno je da moraju biti u samoizolaciji 14 dana u svojim domovima.

Od samog početka vijetnamska vlada jasno je komunicirala s javnošću o epidemiji, piše CNN.

Uvedene su posebne web-stranice, telefonske linije i aplikacije radi informiranja javnosti o novostima i medicinskim savjetima. Ministarstvo zdravlja također je redovito slalo podsjetnike građanima putem SMS-ova.

Mobiliziran je masovni propagandni aparat zemlje, izvještavajući o epidemiji preko zvučnika na ulicama, plakata, medija i društvenih mreža. Krajem februara Ministarstvo zdravstva objavilo je i muzički spot koji je temeljen na vijetnamskom pop hitu kako bi naučio ljude kako pravilno oprati ruke. Poznat i kao pjesma "pranja ruku", odmah je postao viralan i do sada je zabilježio više od 48 miliona pregleda na YouTubeu.

Stručnjaci dodaju i kako je prijašnje iskustvo Vijetnama s epidemijom SARS-a i ptičije gripe  pomoglo vladi i javnosti da se bolje pripreme za pandemiju koronavirusa.

"Stanovništvo puno više razumije opasnosti od zaraznih bolesti od mnogih možda imućnijih zemalja ili zemalja koje nemaju često epidemije zaraznih bolesti", kaže Thwaites.

"Vijetnam i njegovi građani shvataju da te stvari treba shvatiti ozbiljno i ponašaju se u skladu s uputama vlade", zaključuje.