Svijet

Kina krenula u ofanzivu: Ima novi plan koji bi mogao zadati glavobolje Zapadu

Neposredno nakon ruske invazije na Ukrajinu u februaru, Peking je bio na oprezu.

Sedmicama nakon što su ruske trupe prešle granicu Ukrajine, kineske poruke bile su nespretne i zbunjujuće dok su kineski diplomati, propagandisti i glasnogovornici ministarstva vanjskih poslova sami pokušavali dokučiti stav kineskog predsjednika Xi Jinpinga o sukobu.

Xijevo "bezgranično" partnerstvo s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom stvaralo je sve veće troškove reputacije, piše Foreign Affair.

Najbolja opcija

Gotovo šest mjeseci nakon izbijanja rata čiji kraj nije na vidiku, Peking je uveliko zauzeo svoje stajalište. Rana zabrinutost da bi rat značajno povećao ukupnu evropsku odbrambenu potrošnju još se nije ostvarila.

Iako bi Kina više voljela da rat završi jasnom ruskom pobjedom, druga najbolja opcija bila bi vidjeti da Sjedinjene Američke Države i Evropa iscrpe svoje zalihe vojne opreme kao podršku Ukrajini, prenosi Net.hr.

U međuvremenu, rastući troškovi energije i inflacija ugrožavaju odlučnost evropskih vlada da se pridržavaju sankcija, signalizirajući Pekingu potencijalnu eroziju transatlantskog jedinstva.

I premda se u naprednim demokratijama javno mnijenje o Kini očito pogoršalo, širom "globalnog juga", Peking i dalje uživa velik ugled.

Istodobno, Peking je zaključio da je bez obzira na ishod rata njegovo vlastito vanjsko okruženje postalo opasnije.

Kineski analitičari vide rastući raskol između zapadnih demokractja i raznih nedemokratskih zemalja, uključujući Kinu i Rusiju. Kina je zabrinuta da bi SAD mogle iskoristiti ovu rastuću crtu rasjeda kako bi izgradile ekonomske, tehnološke ili sigurnosne koalicije da je obuzdaju.

Vjeruje se da Washington i Taipei namjerno raspiruju napetosti u regiji izravnim povezivanjem napada na Ukrajinu sa sigurnošću Tajvana. I zabrinuta je da će rastuća međunarodna podrška Tajvanu poremetiti kineske planove za "ponovno ujedinjenje".

Ove percepcije uplitanja Zapada ponovno su gurnule Peking u ofanzivu.

Krećući se naprijed, vanjska politika Kine sve će više biti definirana ratobornijim zastupanjem njenih interesa i istraživanjem novih puteva do globalne moći koji zaobilaze uporne tačke koje kontrolira Zapad.

Strateški okvir

Preorijentacija Pekinga od invazije očita je u nekoliko područja. Na najvišoj razini bilo je kinesko otkrivanje novog strateškog okvira ranije ove godine, koji je nazvala "Globalna sigurnosna inicijativa" (GSI).

Iako je još uvijek u ranoj fazi, GSI konsolidira nekoliko niti Pekinške konceptualizacije o globalnom poretku koja se razvija.

Još važnije, to signalizira Xijev pokušaj potkopavanja međunarodnog povjerenja u SAD kao pružatelja regionalne i globalne stabilnosti i stvaranja platforme oko koje Kina može opravdati povećanje vlastitih partnerstava.

GSI se također suprotstavlja onome što Peking smatra lažnim prikazima kineske agresivnosti i revizionizma.

Xi je prvi put predstavio GSI tokom virtualnog govora u aprilu. Strogo govoreći, u Xijevom govoru bilo je malo novog sadržaja.

No, najavljujući GSI, Xi je nastojao preoteti narativnu kontrolu nad globalnom sigurnošću od SAD i njihovih saveznika u Evropi i Indo-Pacifiku te obeshrabriti zemlje da se pridruže vojnim blokovima ili grupacijama predvođenim SAD.

Ovom inicijativom Xi je stavio nešto drugo na stol kako bi se natjecao u raspravi koju vode SAD o tome kako bi međunarodni poredak trebao izgledati nakon rata u Ukrajini.

Srž šire priče Pekinga je da je Kina sila stabilnosti i predvidljivosti u suočavanju sa sve nestabilnijim i nepredvidljivijim SAD.

Također, Peking se nastavlja pozicionirati kao inovator i lider u globalnom upravljanju 21. stoljeća.

Od početnog predstavljanja GSI-ja, postalo je standardna stavka za uključivanje u očitavanja sastanaka iz kineskih bilateralnih i multilateralnih angažmana širom jugoistočne Azije, Afrike i Latinske Amerike, dokaze da se Peking zalaže za diplomatsku normalizaciju svoje nove inicijative, i stoga, uključivanje u narodni jezik globalnog upravljanja.

Iako GSI možda neće dobiti veliku popularnost u Tokiju, Canberri ili Bruxellesu, naći će odjeka u Jakarti, Islamabadu i Montevideu, gdje je očigledna frustracija elementima poretka predvođenog SAD.

Xijev govor u aprilu također je potvrdio da se strateško usklađivanje Kine i Rusije nastavlja, unatoč Putinovom katastrofalnom ratu u Ukrajini.

Širenje NATO-a

Xi je posebno uključio referencu na "nedjeljivu sigurnost", izraz koji datira iz ranih 1970-ih i pregovora između Sovjetskog Saveza i Zapada poznatih kao Helsinški proces, ali pod Putinom, postao je skraćenica za argument Moskve da širenje NATO-a izravno ugrožava osjećaj sigurnosti Rusije.

Kao što su kineski zvaničnici jasno rekli, Peking vidi direktnu saradnju između sve veće prisutnosti NATO-a u Evropi i rastuće koalicije sigurnosnih partnera SAD u Indo-Pacifiku.

Kao što je Le Yucheng, tada visoki zvaničnik ministarstva vanjskih poslova, rekao u govoru u maju:

“Već neko vrijeme SAD pokazuju svoje mišiće na pragu Kine, stvarajući ekskluzivne skupine protiv Kine i rasplamsavajući pitanje Tajvana kako bi testirali kinesku crvenu liniju.

Ako ovo nije azijsko-pacifička verzija širenja NATO-a prema istoku, šta je onda?"

Ova povezanost ruskog sigurnosnog okruženja s kineskim također je bila središnja komponenta zajedničke izjave Xija i Putina 4. februara.

Kao dio svoje reorijentacije nakon invazije, Kina također ubrzano jača partnerstva sa zemljama koje su izvan zapadnog tabora, to jest, s većinom "globalnog juga".

Kina već dugo nastoji produbiti svoja prijateljstva u inozemstvu, ali sada shvaća da neke zemlje, poput evropskih demokratija, nikada neće stati uz nju kada budu prisiljene birati.

Govoreći o Ukrajini, Le se u martu požalio da "neke velike zemlje daju prazna obećanja malim zemljama, pretvaraju male zemlje u svog pijuna i čak ih koriste za vođenje ratova posrednika."

Ista sudbina

Peking se ne želi suočiti s istom sudbinom ako bi se našao u sukobu protiv Tajvana ili bilo kojeg od svojih susjeda.

Kako je objasnio kineski učenjak Yuan Zheng, Peking vjeruje "da je potencijalni proxy rat ono što neki pojedinci i skupine u SAD očekuju da će se dogoditi u susjedstvu Kine."

Čak i ako su kineski čelnici još uvijek uvjereni u politički sistem svoje zemlje i njenu rastuću eknomsku i vojnu moć, oni shvaćaju da ona još uvijek ovisi o vanjskim dobrima i resursima koji potiču njezin razvoj i rastuće vojne sposobnosti".

Sukladno tome, Peking ubrzano produbljuje i širi partnerstva kako bi povećao svoj imunitet na ​​sankcije i osigurao da nije sam u teškim vremenima.

To uključuje jačanje bilateralnih odnosa sa Saudijskom Arabijom i Venezuelom. U avgustu se očekuje da će Venezuela biti domaćin natjecanja snajperista u sklopu vojne vježbe na zapadnoj hemisferi koju vodi Rusija, a u kojoj će vjerojatno sudjelovati Kina, Rusija, Iran i deset drugih zemalja u demonstraciji sile protiv SAD.

Kina također želi učvrstiti ekskluzivne blokove zemalja koje će je podržati, ili barem neće podržati SAD.

Glavni među tim naporima je pokušaj Kine da ojača i proširi BRICS - Brazil, Rusiju, Indiju, Kinu i Južnu Afriku - kao alternativni blok svijeta u razvoju koji će se natjecati s Quadom, G-7 i G-20.

U maju je kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi održao sastanak ministara vanjskih poslova BRICS-a na kojem je bilo dodatnih devet gostiju, uključujući goste iz Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Proširenje grupe

Kao domaćin summita BRICS-a, Xi je zagovarao proširenje grupe i predložio nove zajedničke napore na digitalnoj ekonomiji, trgovini i ulaganjima te opskrbnom lancu.

Xi je također pozvao 13 svjetskih čelnika da sudjeluju u dijalogu na visokoj razini o globalnom razvoju sa zemljama BRICS-a, uključujući iranskog predsjednika Ibrahima Raisija i kambodžanskog premijera Hun Sena.

Nedugo zatim, Argentina i Iran službeno su podnijeli zahtjev za pridruživanje skupini BRICS-a, a Egipat, Saudijska Arabija i Turska također su izrazili interes za to. U julu je Moskva otišla toliko daleko da je predložila članicama skupine da "stvore novu svjetsku rezervnu valutu kako bi bolje služile svojim ekonomskim interesima".

Osim širenja BRICS-a, Peking nastoji transformirati Šangajsku organizaciju za suradnju (SCO), koja uključuje Rusiju, u snažan blok koji može utjecati na duboke političke, ekonomske i vojne veze.

Kina se dugo zalagala za veću privrednu suradnju SCO-a i predložila uspostavu sporazuma o slobodnoj trgovini i stvaranje SCO banke.

Iako su ove ideje prošle godine bile bez uspjeha, ove godine, u maju, SCO je raspravljao o potrebi za povećanjem interakcija među državama članicama, posebno o međunarodnoj sigurnosti i ekonomskoj saradnji.

Kako se formalno članstvo SCO-a širi kako bi kasnije ove godine uključilo Iran, a potencijalno i Bjelorusiju u budućnosti, organizacija je spremna postati asertivnija na svjetskoj sceni. Doista, ovog juna Teheran je predložio da SCO usvoji jedinstvenu valutu i izrazio nadu da bi grupa mogla postati "koncert nezapadnih velikih sila".

Bliski odnosi

Unutar oba bloka i izvan njih bit će sve važnije promatrati koliko su Kina, Rusija i Iran sposobni produbiti međusobne odnose i potaknuti šire svrstavanje među zemljama koje su nezadovoljne vodstvom SAD.

Slično tome, mjera u kojoj Kina može iskoristiti svoje bliske odnose s Pakistanom i Saudijskom Arabijom za izgradnju podrške među muslimanskim zemljama, uključujući Organizaciju islamske saradnje i Vijeće za saradnju u Zaljevu, još je jedna varijabla koja utječe na podršku Kini među zemljama u razvoju.

Posljednja komponenta preispitivanja kineske vanjske politike tiče se vojne sile.

Peking vjeruje da Zapad nije u stanju razumjeti ili suosjećati s onim što smatra legitimnim ruskim sigurnosnim zabrinutostima.

Nema razloga da Kina pretpostavi da će SAD i njihovi saveznici drugačije tretirati zabrinutost Kine. Budući da diplomacija nije efikasna, Kina će možda morati upotrijebiti silu da pokaže svoju odlučnost.

To je osobito točno kada je u pitanju Tajvan, a Peking je sada zabrinutiji nego ikad zbog američkih namjera prema otoku i onoga što smatra sve češćim provokacijama.

To je dovelo do rasprave među nekim analitičarima kineske vanjske politike o tome je li nova kriza u Tajvanskom tjesnacu neizbježna i, ako jest, kako bi se Kina trebala pripremiti.

Yang Jiechi, diplomata koji je član kineskog Politbiroa, izjavio je da će Kina poduzeti "odlučne akcije", uključujući korištenje vojske, kako bi zaštitila svoje interese.

U isto vrijeme, Kineska narodnooslobodilačka vojska se uključila u više vježbi u blizini Tajvana u nastojanju da odvrati potencijalnu intervenciju treće strane.

Oštra upozorenja

Ova dinamika vjerovatno objašnjava zašto Peking izdaje neuobičajeno oštra upozorenja zbog posjeta Tajvanu koji planira Nancy Pelosi, predsjednica Zastupničkog doma američkog Kongresa, rekavši da bi takvo putovanje "imalo ozbiljan negativan utjecaj na kinesko-američke odnose.”

Bila bi pogreška zanemariti kineska upozorenja i njene prijetnje vojnom akcijom, samo zato što se prethodna upozorenja nisu ostvarila.

Iako su izgledi za invaziju na Tajvan i dalje mali, Peking ima brojne načine eskalacije osim izravnog sukoba, uključujući slanje aviona da prelijeću tajvansku teritoriju. A kad bi Peking poduzeo drastičniju akciju zbog frustracije nedavnim ponašanjem SAD, to bi lako moglo izazvati potpunu krizu.

Hoće li nedavni napori Kine da promijeni ravnotežu zamaha i moći u svom smjeru uspjeti? Ostaje za vidjeti hoće li GSI iz temelja promijeniti međunarodni poredak ili čak postati ključni stup kineskog pristupa globalnom upravljanju.

Kina je prije pokušavala i nije uspjela potaknuti raspravu o globalnoj sigurnosti, kao što je bio slučaj s novim konceptom sigurnosti, sigurnosnim okvirom koji je tražio veće gospodarske i diplomatske interakcije, a koji je prvi put artikuliran 1996.

Tada je, naravno, Kina imala daleko manje ekonomske i diplomatske poluge. I bez obzira na svoj konačni uspjeh, GSI je važan prozor u to kako će Peking nastojati usmjeriti razgovor o regionalnoj i globalnoj sigurnosti nakon nadolazećeg 20. stranačkog kongresa, koji bi se trebao održati na jesen.