Svijet

Ko je Putinov nasilnik Ramzan Kadirov? Brutalni Čečen u rat ide u skupim Prada čizmama, ima zlatni kalašnjikov i živi u palači kao holivudska zvijezda

Čečenska Republika, koja ima autonomiju unutar Ruske Federacije nekad je ratovala s Rusijom, a danas je njen vođa, egocentrični Ramzan Kadirov (46), glavni saveznik ruskog predsjednika Vladimira Putina. Otkad je na vlasti Čečeniju je pretvorio u srednjovjekovnu zemlju, a istovremeno sebi omogućio luksuzan život kakav imaju holivudske zvijezde.

Vlasnik je zlatnog kalašnjikova, a na elitnom imanju drži lava i dva tigra. Osim s divljim zvijerima, bizarni Čečen svoju moć pokazuje i raznim skupim hobijima i bogataškim terevenkama. Sebi je izgradio ogromnu predsjedničku palaču, kao i imanje na koje je potrošeno 54 miliona državnih dolara. Putinov 'bully' i ljubitelj Pradinih čizama vrijednih 1.500 dolara, uključio se u prepisku s Elonom Muskom, vlasnikom Tesle. Musk je bacio rukavicu Putinu i pozvao ga da se bori s njim, a da je ulog Ukrajina. Umjesto Putina, javio se Kadirov koji mu je uputio savjet da se ne natječe s ruskim predsjednikom.

„Prije borbe s Putinom morao bi malo ojačati", poručio je Musku preko Telegrama Kadirov.

Istaknuo je Putinove vještine u judu i napisao Musku da je samo poslovni čovjek i Twitter bloger u usporedbi s Putinom, koji je svjetski političar, strateg i strah i trepet Zapada i SAD-a. Veli kako bi bilo nesportski da Putin ide pobijediti tako slabijeg protivnika. Umjesto toga, poziva Muska da prođe obuku u jednoj od čečenskih akademija za specijalne snage i u "Fight Clubu Akhmat" - lancu čečenskih boksačkih klubova koje je osnovao i nazvao po svom ocu, bivšem čečenskom vladaru Ahmetu Kadirovu.

"Nakon obuke vratio bi se iz Čečenije kao potpuno druga osoba - ne kao Elona, već kao Elon", poručio je Ramzan.

Ramzan Kadirov na vlast u Čečeniji došao je nakon pogibije oca Ahmeta koji je ubijen u atentatu nakon manje od godinu dana vladavine. I otac i sin borili su se u Prvom čečenskom ratu za neovisnost zemlje, no nakon izbijanja Drugog čečenskog rata obojica su promijenila stranu i priklonila se Rusima. Nakon što su se ujesen 1996. ruske federalne snage povukle iz Čečenije, ona je de facto postala nezavisna država.

Putin i Kadirov

Uprkos tome, bila je međunarodno priznata samo od strane Gruzije i afganistanskih talibana. Na političkoj sceni iskristalizirale su se dvije dominantne političke struje: nacionalistička i islamistička. Čečenska privreda bilo je u katastrofalnom stanju, kriminal je procvjetao, a kao vrlo unosan biznis pojavile su se otmice ljudi.

Drugi čečenski rat izbio je kao pobuna džihadista koji su se vremenom izrodili i u ISIL-u naklonjene terorističke grupe. Otac i sin Kadirov tada su postali saveznici Moskve. Ramzan Kadirov zamijenio je Alu Alkhanova na mjestu predsjednika, nedugo nakon što je napunio 30 godina, što je minimalna dob za tu funkciju.

Kad je preuzeo predsjedničku dužnost, Kadirov je krenuo u eliminaciju terorističkih grupa u Čečeniji. Tada se situacija u ovoj zemlji na Sjevernom Kavkazu donekle stabilizirala, no grupe za ljudska prava počele su vlast prozivati ​za teška kršenja humanitarnih i ljudskih prava.

Danas Kadirov komanduje privatnom vojskom i blisko je povezan s organiziranim kriminalom. Novinari, borci za ljudska prava i politički oponenti netragom nestaju u noći. Homoseksualci se ne smiju deklarirati jer će biti izloženi mučenju. Zabranjena je proizvodnja alkohola u zemlji, a ženama naređeno da nose feredže. U izvještaju Freedom Housea o stvarnim primjerima "transnacionalne represije" u svijetu, od 32 dokumentirana slučaja provedena po nalogu Kremlja, čak njih 20 ima čečensku poveznicu. Čečeni su poznati kao izuzetno brutalni i ne poštuju ni izbliza ratne konvencije ni međunarodno pravo.

Ne ratuju, međutim, svi Čečeni na strani Putina. Na ukrajinskoj strani bori se čečenski bataljon Dudajev. U Čečeniji i među Čečenima su i dalje žive duboke podjele oko ruske vladavine: prognani Čečeni koji se protive Kadirovu i Putinu iskoristili su posljednjih godina prilike da se bore protiv Kremlja u inozemstvu: u Siriji, u Donjecku, a sad i u Ukrajini.