Region

Kokan Mladenović: Srbija klizi ka građanskom ratu. I to je najgori mogući scenarij

"Naša su pozorišta izabrala nezamjeranje, udobnost dotiranih kuća koje će svoju hrabrost prije uviti u trostruku oblandu estetike, nego dozvoliti sebi rizik i iskorak. Samo narod kukavica može sebi da dozvoli vlast poput one koja trenutno upravlja Srbijom, kaže za Nova.rs reditelj Kokan Mladenović, koji u Subotici, u teatru „Deže Kostolanji“ priprema novu predstavu.

Prošle sezone Mladenović je imao čak četiri premijere predstava „Bura“, „Šindlerov lift“, „Konji ubijaju, zar ne“, najzad i dugo odlagana „Aplikacija Voland“ od kojih nijedna nije na beogradskoj sceni.

"Tokom protekle decenije ja sam u beogradskim oficijalnim pozorištima režirao samo dvije predstave. To je cijena mojih stavova o društvu u kome živim i o onima koji ga vode, ali i stavova o beogradskim pozorišnim kućama, onima koji ih vode i onima koji ih čine. U toj sprezi političkih i pozorišnih dželata ili čuvara časti odavno obeščašćene Srbije i odavno obesmišljenog prijestoničkog pozorišta, izgubila se moja beogradska karijera. Navikao sam na svoj nomadski pozorišni život koji se godinama odigrava na relaciji Slovenija, Hrvatska, Bosna, Makedonija, Crna Gora, Mađarska, Rumunija. Radim tamo gdje bez ikakvih uslovljavanja mogu na sav glas da govorim o onome što me tišti. Trudim se da ne pravim kompromise i da moje predstave imaju tu aktivnu kopču sa sopstvenim vremenom, da ukazuju na njegove nebrojene devijacije i rijetke ljepote, jednom riječju – trudim se da u tom stalnom mijenjanju gradova i država ne izgubim sopstvenu pozorišnu i ličnu priču", kaže Mladenović.

Mladenović je na početku ove pozorišne sezone režirao ju Narodnom pozorištu u Sarajevu Nušićevu „Protekciju“, komad kojim je ovaj teatar otvoren oktobra 1921. godine.

"U našim krajevima satirična literatura ne zastarjeva, jer su naše mentalitetske devijacije, naše gramzivosti, prevrtljivosti, sklonost udvorištvu, koristoljubivosti, ličnim i kolektivnim mitomanijama i dalje iste kao u vrijeme kada su ih Nušić ili Domanović detektovali i šibali svojom satiričkom oštricom. Adaptirajući Nušićev originalni tekst sa dramaturškinjom Milenom Bogavac, pokušali smo da pomognemo Nušiću da premosti pozorišne razlike do kojih je doveo razvoj teatra u proteklih 100 godina. Ostalih razlika između onda i sada nema, pa je bilo uživanje upustiti se u jednu rugalicu našem vremenu, aktuelnu u svakoj državici nastaloj na ruševinama Jugoslavije. A, pogotovu u Bosni, u kojoj su ratna stradanja zamijenila stradanja od beskrajne piramidalne, kantonalne, federalne i svakojake birokratije, koju ne bi izdržale ni mnogo bogatije i mnogoljudnije zemlje. Nismo, dakle, povodom jubileja, postavljali onog Nušića, kastriranog olako prikačenim etiketama „komediografa koji voli one koje kritikuje“, već onog Nušića koji je imao dovoljno britko pero i dovoljno lične hrabrosti da se za svoje stavove bori i da za njih robija", pojašnjava Mladenović.

Komentirao je i svoju objavu na Facebooku o muralu posvećenom Ratku Mladiću u centru Beograda. Napisao je: „…Vi nas tjerate u gerilu i dobit ćete gerilu! Do pobjede!…“.

"Srbija klizi ka građanskom ratu, a to je najgori mogući scenario koji se može zamisliti. Teško je povjerovati da će se ova kriminalna bratija koja upravlja zemljom i nemilosrdno otima i rasprodaje sve ono što može da zgrabi i otme, uključujući, vodu, zemlju i vazduh, mirno skloniti sa vlasti. Sa druge strane, nemoguće je da će „normalni ljudi“, željni elementarnog dostojanstva, poštovanja demokratskih vrijednosti, reda i zakona u nedogled trpjeti ove dahije. Valja napomenuti da bi bilo korisno jednom, kada sve ovo prođe, osuditi na gubitak građanskih prava 700.000 članova SNS-a, makar kao doživotni podsjetnik da su plesali sa đavolom onda kad ima se činilo da se ta igra isplati", kazao je Mladenović.