Kolumne

Kolumna Kemala Dizdarevića: Zla Baba ozbiljno i brutalno misli. Njen izričaj je poput laveža ranjene zvijeri

Kada su jednom pitali poznatog balkanskog Umjetnika da prokomentariše napade na njega od strane drugog poznatog balkanskog Hibrida, on je rekao da je to kao kada “baba pr*ne“. Baba je pr*nula, ali naprosto misliš da joj je to izletjelo, da ona to stvarno ne misli.

Ova, pak, zla Baba vrlo ozbiljno i brutalno misli.

A to znamo jer je njen izričaj, bio i ostao, poput laveža ranjene zvijeri što se probija kroz našu zamuklu noć, već godinama. I cilja na one koji se nisu dali zgaziti, po raznim osnovama i pod različitim okolnosti. Ona zavija na identično glasan i prostački način, od početka javnog djelovanja pa sve do danas, do predizbornog trenutka njenog starenja i dekadence, koja je preplavljuje, savladava i dodatno ruinira. Izgleda kao da gubi konce, pa joj ni on, onako polovan, ovaj put ne može pomoći, čak ni suzom u oku.

Daleko je otišla, do samih logora i pozivanja smrti.

Kada sam prije skoro dvadeset godina bio u Auschwitzu (Oswiecim), blizu Krakova, nekako sam ga doživio lično, jer je prošao kratak vremenski period od realnosti bosanskih logora do te posjete.

Te male pećnice za pretvaranje ljudskog tijela u pepeo, naslagane prazne konzerve nervnih otrova, deke od ljudske kose, grafički prikazi scena u gasnim komorama u kojima se još živi penju u piramidi, prije smrti, preko leševa ranije umrlih, te oslobođene fekalije ubijenih logoraša zbog stimulacije njihovog parasimpatičkog nervnog sistema ispuštenim otrovnim gasom su dio historije čovječanstva.

Dio historije čovječanstva su i logori u Bosni u kojima su ljudi zatvarani, mučeni i ubijani zato što su u percepciji mučitelja bili oni drugi, oni drugačiji, oni njima gadniji.

Logori su brutalna realnost svijeta i breme na savjesti čovječanstva, oni ne mogu biti tema predizborne manipulacija zle babe što se us*ala.

Brutalnost i spremnost da se drugi uništi samo zato što se ne može inkorporirati i pokoriti je stvarna odlika totalitarnih i autokratskih mentalnih struktura.

Ovakva isključivost u glavi i ponašanju nekoga ko, kao liječnik, ima pristup ljudskom životu, tijelu i duši, te podrška koju takav stil ima u pojedinim segmentima društva je opasna za sam opstanak tog društva.
Ako je birate takvu, sada kada je sve jasno, onda ste je i zaslužili.

Najbolje je odmah izmjestiti drage i nemoćne, pa na kraj svijeta, iz takvog okruženja. Jer oni će izmjestiti i eliminirati, sigurno, sve one (i njima bliske) koji nisu inkorporirani i progutani.