Region

Kome se od optuženika za ratne zločine u Srbiji određuje pritvor: Srbi sa slobode, ostali iza rešetaka

Kome se od optuženika za ratne zločine u Srbiji određuje pritvor i zašto? To pitanje postaje aktuelno pošto je Rajko Kozlina pobjegao iz Srbije, nakon što je zbog ratnog zločina na Kosovu osuđen na 15 godina zatvora, piše DW.

Nekoliko sedmica nakon što je objavljena vijest da se Rajko Kozlina, nekadašnji pripadnik Vojske Jugoslavije, nije pojavio na izdržavanju zatvorske kazne i da je pobjegao iz Srbije, pred Višim sudom u Beogradu počinju dva nova suđenja za ratni zločin. Oba nova optuženika odbila su da se pojave pred Sudom u BiH i u Srbiji će se braniti sa slobode.

Pripremno ročište zakazano je u predmetu protiv Višnje Aćimović, optužene da je u junu 1992. godine u Vlasenici sa još jednim pripadnikom Vojske Republike Srpske (VRS) učestvovala u ubistvu 37 muškaraca bošnjačke nacionalnosti.

Taj predmet je Tužilaštvo za ratne zločine Srbije preuzelo od Tužilaštva BiH, tri godine pošto je protiv Višnje Aćimović u BiH podignuta optužnica, i nakon što je ona odbila da se pojavi pred tamošnjim sudom.

Takav izbor mogla je da napravi zahvaljujući činjenici da osim državljanstva BiH ima i državljanstvo Srbije, na čijoj teritoriji je već boravila u vrijeme podizanja optužnice protiv nje. Kasnije je za njom raspisana Interpolova potjernica, ali u Srbiji nikada nije bila uhapšena.

Gotovo isto dogodilo se i u slučaju Novaka Stjepanovića, protiv kojeg je u BiH takođe bila podignuta optužnica zbog ratnog zločina. Mediji su prenijeli da se tereti da je kao pripadnik VRS u junu 1992. godine na području Bratunca silovao jednu Bošnjakinju, ali se 2018. godine, kada je trebalo da se izjasni o krivici, ni on nije pojavio pred sudom u BiH.

Tada je Tužilaštvo BiH najavilo da će od Srbije zatražiti da preuzme taj predmet, pošto je utvrđeno da Stjepanović ima i srpsko državljanstvo. Pune dvije godine poslije toga, pred Višim sudom u Beogradu, zakazano je pripremno ročište i u ovom predmetu.

Tridesetak optuženika, dvojica u pritvoru

Pred Višim sudom u Beogradu je u toku je petnaestak suđenja za ratne zločine sa oko trideset optuženih. Među njima su i oni koji se terete za ubistvo 1.313 Bošnjaka 1995. godine u selu Kravica, i oni koji se terete da su ubili 20 civila nesrpske nacionalnosti nakon što su ih 1993. godine kidnapovali iz voza na željezničkoj stanici u mjestu Štrpci.

Iako se terete za najteže zločine, najveći dio optuženika za ratne zločine kojima se sudi u Beogradu, brani se sa slobode.

U pritvoru je Osman Osmanović, kome je suđenje počelo u junu ove godine, a koji je uhapšen šest mjeseci ranije. Tereti se za ratni zločin nad srpskim civilima i ratnim zarobljenicima 1992. godine u Gornjem Rahiću u BiH.

Pritvor je određen još samo Neziru Mehmetaju, protiv kojeg optužnica još uvijek nije potvrđena. Uhapšen je u januaru ove godine, a optužnica, kojom se tereti za ratni zločin protiv civilnog stanovništva 1999. godine u selu Rudice na Kosovu, podignuta je u julu, ali je Odeljenje za ratne zločine Višeg suda vratilo na dopunu.

Sud odbio prijedlog Tužilaštva za pritvor

Rajku Kozlini, kojem je suđenje trajalo punih šest godina, pritvor nikada nije bio određen. On je zajedno sa u Pavlom Gavrilovićem 2013. godine bio optužen da je kao pripadnik 549. motorizovane brigade Vojske Jugoslavije, 1999. godine u selu Trnje odgovoran za ubistvo najmanje 31 albanskog civila.

Prema Izvještaju Fonda za humanitarno pravo, Tužilaštvo za ratne zločine je još 2016. godine Višem sudu predložilo pritvor za Rajka Kozlinu zbog „očiglednog izbjegavanja pristupa na glavni pretres” , ali je Sud taj prijedlog odbio kao preuranjen.

Pravosnažnom presudom iz 2019. godine, Gavrilović, koji je bio komandant jednog bataljona 549. motorizovane brigade Vojske Jugoslavije, oslobođen je svih optužbi, dok je Kozlina, za koga je utvrđeno da je ubio 15 albanskih civila, osuđen na 15 godina zatvora.

Pošto se Kozlina nije pojavio na izdržavanju kazne, Prvi osnovni sud u Beogradu je u septembru ove godine raspisao potjernicu za njim, a vijest da je pobjegao iz Srbije prva je objavila Balkanska istraživačka mreža (BIRN.)

Šta kaže zakon?

Prema članu 211. Zakona o krivičnom postupku, protiv optuženika i onih za koje postoji sumnja da su učinili krivično djelo, pritvor se može odrediti ukoliko izbjegavaju da dođu na glavni pretres ili ako postoje okolnosti koje ukazuju na opasnost od njihovog bjekstva.

Oni se mogu se naći u pritvoru i ako okolnosti ukazuju da bi mogli da utiču na svjedoke, ili ako je za krivično djelo koje im se stavlja na teret propisana kazna zatvora od više od deset godina.

Da li je Tužilaštvo za ratne zločine predložilo pritvor za Višnju Aćimović i Novaka Stjepanovića i sa kojim obrazloženjem je tražilo određivanje pritvora za Nezira Mehmetaja i Osmana Osmanovića?

„Protiv Mehmetaja je predložen i određen pritvor zbog opasnosti od bjekstva, zbog čega bi bio nedostupan sudu za dalje suđenje. Naime, Mehmetaj ne živi na teritoriji Srbije, već od 17. godine živi u Švajcarskoj. Za Osmanovića je predložen i određen pritvor jer ima državljanstvo i prebivalište u stranoj zemlji, pa postoji opasnost od bjekstva, zbog čega bi bio nedostupan sudu”, navelo je Tužilaštvo u odgovoru DW.

Dok mu se sudilo, u pritvoru je bio i Husein Mujanović, državljanin BiH, koji je uhapšen na granici Srbije i BiH 2018. godine, a prvostepenom presudom je u julu ove godine osuđen na deset godina zatvora. Tu kaznu dobio je jer je utvrđeno da je kao upravnik pritvora u Hrasnici 1992. nečovječno postupao prema srpskim civilima, od kojih je šest preminulo od posljedica prebijanja.

Tokom suđenja, sud je tri puta odbio prijedlog odbrane da Mujanović uz jemstvo bude pušten iz pritvora, a kao razlog je naveo opasnost od bjekstva optuženog.

„Nema bojazni”

Za Novaka Stjepanovića i Višnju Aćimović „nema bojazni” da će pobjeći, navelo je Tužilaštvo u odgovoru na upit DW, a takav stav obrazložen je činjenicom da oni „žive i imaju prebivališta u Srbiji, kao i državljanstvo ove zemlje, centar životnih aktivnosti im je ovdje, pa su dostupni sudu u Srbiji”.

U slučaju Rajka Kozline, međutim, malo je značila činjenica da ima državljanstvo Srbije. Ovom bjeguncu aktivna vojna služba prestala je tek u martu ove godine, iako je po zakonu to trebalo da se desi onog trenutka kad je protiv njega potvrđena optužnica.

Poslije njegovog bekstva, BIRN je Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije upitao da li je Kozlina prešao zvanični granični prelaz kada je odlazio iz Srbije, ali je dobio odgovor je da bi davanje te informacije bilo kršenje prava na privatnost ličnosti, kao i da za davanje takve informacije – ne postoji nikakav javni interes.



Povezani postovi:

Pretplati se
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare