Svijet

Kraj legendarnog francuskog skijališta: ‘Zašto? Pa zadnjih 15 godina nije pao snijeg!‘

Žičara u francuskim Alpama demontirana je krajem oktobra zbog nedostatka snijega. Istu sudbinu mogle bi doživjeti brojne druge skijaške vučnice. Noseći kacige i majice kratkih rukava na jarkom jesenjem suncu, volonteri su se okupili kako bi srušili stubove koji su hrđali zadnjih 15 godina, otkad je žičara prestala s radom jer tu 15 godina nije pao snijeg. Žičara u francuskom alpskom mjestu Saint-Firmin otvorena je 1963. godine.

"Više nemamo klimu koja stalno proizvodi snijeg i ne možemo ovdje postaviti snježne topove", rekao je za AFP lokalni vijećnik Didier Beauzon, koji je za pomoć u rušenju skijaške žičare angažirao nevladinu organizaciju Mountain Wilderness.

Zastarjele instalacije

Za Mountain Wilderness, međunarodnu nevladinu organizaciju osnovnu u Italiji 1987. godine posvećenu očuvanju planinskih područja, ovo je bila 70. operacija uklanjanja zastarjelih instalacija, uključujući gotovo dvadesetak napuštenih žičara. Procjenjuje se da oko 3.000 takvih instalacija hrđa širom francuskih planinskih lanaca, a cilj je potaknuti lokalne vlasti da ih uklone i vrate krajolik u izvorno stanje.

Osim instalacija, volonteri čiste područje od raznih drugih stvari i ruševina koje se decenijama skupljaju u planinama. Pojedine, poput ostataka bodljikave žice iz Drugog svjetskog rata, predstavljaju opasnost i mogu povrijediti stada ovaca ili jelene. Kampanja čišćenja također ima za cilj potaknuti zajednice i poduzetnike da razmotre održivi, cjelogodišnji turizam koji će zamijeniti skijanje.

Francuska sela na nižim nadmorskim visinama u Alpama i Pirenejima već se suočavaju s novom stvarnošću žičara koje se možda više nikada neće pokrenuti. Stručnjaci predviđaju da bi Alpe mogle izgubiti 70 posto svog snježnog pokrivača do 2100. godine.

"Sve je povezano s globalnim zagrijavanjem", objašnjava za Le Monde Christophe Chaix, klimatolog iz konzultantske agencije Agence Alpine des Territoires. "Prije 1989. uvijek smo imali dobre snježne sezone. Potom je porast od 1 °C do 1990. godine doveo do porasta granice kiše i snijega za 200 metara - što je 25 posto manje snijega. I nastavit će rasti".

Istraživači sa univerziteta u Baselu i Lausanneu u Švicarskoj u junu ove godine objavili su članak u naučnom časopisu Science. U njemu otkrivaju u kojoj mjeri snijeg s Alpa nestaje i zamjenjuje ga vegetacija. Njihovo istraživanje, na temelju analize snimki Alpa iz 1984. - 2021., pokazalo je da se vegetacijski pokrivač na granici drveća (oko 1700 metara nadmorske visine) povećao za 77 posto.

"To potvrđuje učinke globalnog zatopljenja na tom području, kao i povlačenje velikih ledenjaka", ističe profesor i koautor studije Gregoire Mariethoz i dodaje:

"Povećanje zelenila pokreće ciklus povećanog zagrijavanja".

Nije pao snijeg

To predstavlja opasnost za bioraznolikost u Alpama. Naime, veće nadmorske visine mogu kolonizirati vrste koje obično žive na nižim nadmorskim visinama. Iako su alpske vrste općenito vrlo prilagodljive, mogu izgubiti prednost ako se uvjeti okoliša promijene. Primjerice, runolist je posebno ugrožen ovim fenomenom.

Iako su se istraživači nadali da bi povećana vegetacija mogla imati pozitivan učinak na apsorpciju CO2, izvještaj je pokazao da je posmatrana biomasa prilično mala. Njena moć apsorpcije vrlo je ograničena, tako da je učinak zanemariv. Izvješće predviđa da bi Alpe jednog dana mogle postati isključivo "zelene planine", ali to se neće dogoditi tako skoro.

"Kada snijeg nestane, potrebno je između četrdeset i pedeset godina da se kolonizira vegetacijom", naglašava se u studiji.

Pojedina skijališta još uvijek koriste metode za stvaranje umjetnog snijega, uključujući korištenje topova za snijeg, pa čak i angažiranje kamiona za preraspodjelu snijega s područja s visokim snježnim oborinama na područja u kojima nema dovoljno snijega, a neki ga čak skladište tokom ljeta.

Ipak, ove metode mogu biti vrlo skupe i zahtijevaju ogromne količine vode i energije. Postoji i sumnja da ne proizvode istu kvalitetu snijega kao kod prirodnog.