Politika

Lice i naličje luksuza: Njihovi ćilimi krase institucije BiH, a radnici primaju minimalac

Enterijere Predsjedništva BiH, Suda BiH, Tužilaštva BiH,  Ministarstva vanjske trgovine BiH, Ministarstva vanjskih poslova BiH, Vlada Federacije BiH, Gradske uprave Banja Luka i drugih institucija krase luksuzni jarko crveni vuneni tepisi, proizvedeni u fabrici na Romaniji, u kojoj radnici imaju vjerovatno najmanje plate u Republici Srpskoj.

Kako piše na njihovoj zvaničnoj veb-stranici, elegantnim ćilimima iz Fabrike tepiha “Fates” Sokolac, opremljeni su i Vijeće ministara BiH, brojni vjerski objekti, sudovi, hoteli i rezidencije u BiH, Srbiji i Crnoj Gori.

Sve su to, govori Zora Todorović, predsjednica sindikalne oranizacije u sokolačkoj fabrici, za Srpskainfo izuzetno skupi tepisi. Njihova minimalna cijena je 50 KM po kvadratu.

"Imamo različite tepihe, taftovane, ručno čvorovane, mašinski izrađene, ali svi su od prirodne ovčje vune sa naših prostora", kaže ona.

Objašnjava da se vuna, “sirova” i neoprana, sakuplja u predionici u Visokom. Tamo se pere, obrađuje, prede, farba, a potom dovozi u Sokolac, gdje se tkaju tepisi.

Predionicu u Visokom sokolačko preduzeće je zakupilo prije dvije godine i tu zaposlilo 32 radnika.

Fabrika tepiha Sokolac osnovana je 1976. godine i prolazila je kroz različite faze, pa i krize zbog nagomilanih dugova.

Danas ima četrdesetak radnika i posluje solidno, ali vrijedni sokolački ćilimari ne bi mogli sebi priuštiti neki od tepiha koje proizvode.

"Stanje je sada solidno, izmireni su dugovi za doprinose, radnici mogu ovjeravati zdravstvene knjižice i ići u penziju, kad za to ispune uslove. I plate su redovne, ali skromne. Većina zaposlenih prima od 400 do 500 maraka mjesečno", kaže Zora Todorović.

Navodi da su radnici sa poslodavcem potpisali ugovore, po kojima njihove plate zavise od ostvarenja plana proizvodnje.

"Teško mi je čak i liderima granskog sindikata objasniti da radimo za manje od minimalca, ali tako je", zaključuje Todorovićeva.

Zora Todorović, predsjednica sindikalne oranizacije u “Fatesu” je završila višu upravnu školu i skoro dvije decenije je u fabrici radila kao pravnica.

Od 2008. je prihvatila da bude prebačena u proizvodnju. Međutim, kada je fabrika ostala bez pravnika, ponovo se prihvatila i svog starog posla.

Tako sada radi dva posla, u kancelariji i pogonu, i za oba prima jednu plaću, tek nešto veću od 520 KM, koliki je zagarantovani minimalac u Republici Srpskoj.