Svijet

Licemjerna Njemačka je bačena na koljena, stanje je katastrofalno. Sve vodi ka kapitulaciji pred Putinom

Kako bi vam se svidjelo da vam vlada kaže da ne provedete više od pet minuta pod tušem - ili čak da vas pozove da podijelite kadu s prijateljem? To je ono što se događa u Njemačkoj, gdje racionalizacija energije sada izgleda neizbježna. Kriza uzrokovana ovisnošću Berlina o ruskom plinu i nafti čini našu vlastitu krizu troškova života blijedom u usporedbi, piše britanski Telegraph.

Ove je sedmice došlo do uzbune širom kontinenta kada je Rusija isključila plinovod Sjeverni tok 1, navodno zbog "rutinskog održavanja", do sljedeće sedmice. Hoće li ga Kremlj ponovno uključiti? Vladimir Putin obećava da je Rusija još uvijek "spremna ispuniti svoje obaveze", ali malo ko sada vjeruje mesaru iz Buče.

Ne samo njemačka javnost nego i njihova vlada paničare šta će se sljedeće dogoditi. Plin se skladišti u ogromnim podzemnim zamrzivačima, ali ako se potrošnja drastično ne smanji, očekuje se da će zalihe nestati do januara.

Ako je tako, Njemačka bi se suočila s najgorim padom od 1940-ih, s ekonomijom koja bi se smanjila za više od 12 posto, proizvodnja u vodećoj automobilskoj industriji kolabirala bi za 17 posto i dovela do šest miliona radnih mjesta u opasnost. Porodični računi za gorivo već bi trebali porasti za 2000 eura godišnje, a planira se osigurati hitan smještaj u gradskim vijećnicama za one koji ne mogu grijati svoje domove.

Stoga Robert Habeck, potkancelar Zelene stranke, apelira na porodice da smanje potrošnju. "Nikad se u životu nisam tuširao [dugo] pet minuta", kaže. Ministar energetike se hvali da zimi cijeli dan gasi grijanje jer je stalno vani. Ovo je hladna utjeha za porodice i starije osobe, koji nemaju topli ministarski ured u koji bi mogli otići. Ipak, neki stanodavci već prijete ukidanjem grijanja u stambenim zgradama, a lokalne vlasti čak gase uličnu rasvjetu.

Nijemci su svojim susjedima držali predavanja o ekološkoj vrlini. Ne više. Fosilna goriva poput plina sada se smatraju "čistima", dok su elektrane na ugljen ponovno u pogonu.

Gorka igra okrivljavanja izbila je zbog katastrofalne odluke o izlasku iz nuklearne energije prije deset godina, ostavljajući zemlju u potpunosti ovisnom o Rusiji. Ugled nekoć idolizirane Angele Merkel je narušen, ali njenog nasljednika, Olafa Scholza, dvije trećine birača smatra odgovornim za neuspjeh u zaštiti energetske sigurnosti. Cijeli njemački politički establišment uhvaćen je sa spuštenim ekolozima. Čak ni inače poslušni mediji ne mogu ignorirsati visoko licemjerje elite koja je propovijedala "net-zero" ostatku Evrope, ali se sada kreće u suprotnom smjeru.

To kolektivno licemjerje daleko nadilazi politiku energetike. Unatoč svojim krokodilskim suzama o ratu, kako bi spasili vlastitu kožu, Scholz i njegova koalicija zapravo bacaju Ukrajinu pod autobus. Osim nekolicine haubica, Berlin Kijevu nije dao teško naoružanje niti je pojačao njegovu proizvodnju.

U međuvremenu, pokazalo se da je Scholzovo povećanje vojnih izdataka, najavljeno prošlog februara, bilo samo trenutak. Istrošene njemačke oružane snage iduće će se godine još više smanjiti.

Čak i ministrica vanjskih poslova Zelenih, Annalena Baerbock, sada samo širi ruke govoreći da se "nema šta učiniti". Mogućnosti racionalizacije već su uzrokovale pad javne podrške Ukrajini: dok cijene hrane i energije nastavljaju rasti, 38 posto Nijemaca ne želi kaznene mjere protiv Rusije.

Scholz pokušava umiriti i svoje saveznike u NATO-u i Putina, ali nije zaslužio poštovanje ni od jednog ni od drugog. U međuvremenu, u istočnoj, centralnoj i sjevernoj Evropi, Njemačka pod Scholzom je više prezirana i u nju imaju manje povjerenja nego u bilo kojem trenutku od 1945. godine.

Ili slijedi svemogući krah u Berlinu, s realnom mogućnošću da se vladajuća “semafor” koalicija raspadne, ili će kapitulirati pred Putinom.

Prošle sedmice Scholz i njegovi kolege nazdravljali su padu Borisa Johnsona. No, njemački kancelar suočava se sa svojim scenarijem iz noćne more; njegova "schadenfreude" može se pokazati kratkotrajnom.

Njemačka kojoj su se nekoć divili i zavidjeli, sada je školski primjer koliko štete može nanijeti pogrešna vanjska i energetska politika, piše Telegraph.